Krošnja koja raste i nadrasta samu sebe

Knjiga će biti predstavljena sjutra u Podgorici, a urednica i recenzentkinja Jelena Knežević za “Vijesti” govori šta sve čitaoci mogu očekivati od knjige i po čemu se ovaj koncept razlikuje od dosadašnjih

1299 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Promo
Foto: Promo

Promocija književnog zbornika “Krošnja koja raste”, radova Foruma mladih pisaca KIC-a, biće upriličena sjutra u Podgorici, u sali Dodest Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u 20 časova.

Riječ je o osmoj zajedničkoj knjizi rukopisa mladih pisaca, koja obuhvata pjesme i kratke priče jedanast članova grupe. Na promociji će o zbirci govoriti urednica i recenzentkinja Jelena Knežević, urednica književnog programa KIC-a Valentina Knežević, kao i pisci Nataša Gudelj, Nikola Ćorac, Milena Radević i Nejra Belegu. Moderatorka večeri biće spisateljica Barbara Delać, koja je i sama članica Foruma, zastupljena u knjizi.

Urednica Jelena Knežević kaže da se koncepcija ovog izdanja sama nametnula, na osnovu onoga što su zainteresovani mladi autori dostavili.

”Tu se uvijek pronađe neki novi glas. Koncepcija se sama nametnula glasovima 11 autora koji su zastupljeni u ovoj knjizi. Namjerno kažem ‘knjiga’ a ne ‘zbirka’, zato što je riječ o knjizi koja je koncipirana kao zbornik pojedinačnih zbirki. Autora je 11, pa tako i cjelina u knjizi, a svaka je naslovljena posebno i pripada po jednom od autora”, objašnjava ona.

Pored Gudelj, Ćorca, Radević, Belegu i Delać, koji će govoriti na promociji, u zbornik su uvršteni i radovi koje potpisuju: Marko Stanojkovski, Milica Bošnjak, Luka Boljević, Anđela Bulajić, Stefanija Brčić i Jana Radičević.

Iako su raniji zbornici imali drugačiju koncepciju, Knežević kaže da joj se ovaj pristup učinio kao najbolji i jedini logičan, s obzirom na formu i strukturu ovogodišnjeg izdanja.

”Dodatno, jer je riječ o raznovrsnim poetika autora među kojima je gotovo nemoguće da, pa i dvoje njih, pišu na istu temu. Njihovi stilovi su potpuno različiti, a prisutan je i neujednačen kvalitet pjesničkog iskaza. Neki od zastupljenih autora su već afirmisani mladi pisci, dok sa druge strane ima i onih koji su se predstavili zajedno sa njima, što izuzetno cijenim zbog hrabrosti da se predstave zajedno sa, iako mladim, ali afirmisanim, oprobanim, dokazanim stvaraocima koji predstavljaju potpuno nov talas crnogorske poezije. Dakle, zastupljeni su oni autori koji predstavljaju najnovii, najmlađi talas crnogorske poezije, a tu su i mlađi autori čiji pjesnički izraz možda još uvijek nije dovoljno zreo i koji ne pišu, možda, vrhunsku poeziju. Ipak, ulaznica za ovaj zbornik je kvalitetna poezija i samo takva je i zastupljena. Svakako ima i određenih pjesama u kojima se prepoznaje da je autor i dalje u traganju i traženju nekog svog autentičnog glasa, pa je zbog toga dodatno ovo ‘zbornik zbirki’”, ističe Knežević.

Različiti izrazi, teme, motivi prisutni su u djelima zastupljenih autora, ali svima njima zajedničko je to što su okupirani savremenošću i stvaraju društveno osviješćenu poeziju, primjećuje urednica.

”Neki od njih preispituju različite aspekte savremenog života, od apokalipse, globalizacije, digitalizacije, uticaj svega toga na naše živote, pa do aktivnog promišljanja sopstvene poezije, preispitivanja svrhe pisanja, različitih filozofija... Zbornik sadrži i jedan dio svojevrsnog ispovjednog izraza. Ta ispovjedna poezija je dugo vremena bila sinonim za ono što poezija jeste, dok je ona danas modernizovana, pa je rijetka, a ovdje se pojavljuje kao ljubavna ispovjedna poezija, ali u koju je ugrađena i opšta, apstrahovana poezija... Svakako, plačljivo-ispovjedni ton više nije adekvatan i naše vrijeme ga više ne toleriše kao poeziju, potpuno je anahron... Ako bih birala jednu stvar koja je zajednička za sve autore, onda je to društvena osviješćenost njihove poezije, književnog izraza i njih samih”, naglašava Knežević.

Ona dodaje da, iako većim dijelom “Krošnju koja raste” čini poezija, unutar korica se krije još mnogo toga... Za svakog čitaoca ponešto, zaključuje se, a Knežeić otkriva šta je to posebno zanimljivo.

”Svakako je najviše zastupljena poezija, ali ne samo poezija. Na primjer, Barbara Delać, koja je do sada pisala u stihu, objavila poemu koja je nastala u Berlinu, ovdje se prvi put predstavlja kratkom pričom ‘Borba je unaprijed izgubljena’ (po svom žanru je to kratka priča, iako ima malo više stranica u odnosu na klasične karverovske kratke priče). To je, rekla bih, neki vid stilske vježbe koja je i te kako uspjela, a u kojoj je narativni, pripovjedni glas, iako ženski, distanciran od sopstvenog, vrlo ličnog iskustva, sa ciljem da priča bude ispričana. Ta vrsta eksperimenta u prozi našla je mjesto u ovom zborniku”, kaže Knežević i nastavlja:

”Pored toga, imajući u vidu da su članovi Foruma prošli određene radionice, na nekima od njih nastale su dvije kratke priče Milene Radević. Za razliku od priče Barbare Delać, te priče su zaista kratke i zauzimaju oko jedne ili pola strane. U njima ona preispituje diskrapancu, raskorak u savremenosti između banalnosti, svakodnevice i neke slutnje apokalipse koja se nameće posredstvom mas-medija i našeg doživljaja globalnih dešavanja. Tu je i jedan dio poeme ‘Zona neutralnog pritiska’ Jane Radičević koja je u cjelosti objavljena na njemačkom jeziku u Austriji, na našem u izdanju Partizanske knjige u Srbiji, a kako još uvijek nije objavljena u Crnoj Gori, jedan dio te poeme našao je mjesto u ovom Zborniku. Toj poemi se Jana stvaralački potpuno posvetila i smatra da u ovoj fazi njenog stvaralaštva ništa nije bilo dovoljno zaokruženo da bi ušlo u knjigu”, objašnjava Knežević.

Sve to objedinjeno je simboličnim nazivom “Krošnja koja raste”, iz stiha jedne pjesme Luke Boljevića.

”Dakle, nije riječ samo o krošnji koja lista ili se širi, već ona i raste. Riječ je o tome da ovi mladi ljudi zapravo, kao i mlada biljka, nadrastaju sami sebe, da svako od njih pojedinačno prevazilazi ono što je bio i što je stvorio... Odlika članova Foruma je i ta što niko od njih ne vjeruje u apsolutnu dominaciju inspiracije, već u rad. Naravno da postoji i nešto dodatno što ih čini pjesnicima”, smatra Knežević.

Nakon promocije zbornika slijede druge aktivnosti Foruma mladih pisaca KIC-a kojima koordinira Valentina Knežević, kaže Jelena Knežević i podsjeća na mnogo kvalitetnih glasova i stihova za koje se nada da će tokom 2023. godine biti kompletirani u nove zbirke poezije.

”Želim da istaknem da među dosadašnjim članovima Foruma postoje i oni koji i te kako zaslužuju da im naredne godine budu objavljene zbirke.

Na primjer, Milena Radević je već dva puta bila u najužem finalu Ratkovićevih večeri poezije za neobjavljenu zbirku i ona sigurno ima veliki broj pjesama koje imaju vrlo jasnu pjesničku provinijenciju. Mislim da bi ona svakako bila neko čija bi zbirka naišla na dobar prijem među čitaocima, a tu su i drugi, poput Marka Stanojkovskog i ostalih, da ne nabrajam”, poručuje urednica zbornika Jelena Knežević.

Likovna urednica zbirke je Suzana Pajović, a izdavač Javna ustanova KIC “Budo Tomović”.

Ne čuvaju i ne odbacuju tradiciju, već grade svoj put

Uz podsjećanje da Forum mladih pisaca KIC-a funkcioniše već osam godina i da deveti rođendan slavi u ferbuaru 2023. Jelena Knežević primjećuje da je u pitanju generacija posebno važna za crnogorsku poeziju.

”Sigurno ima još mladih ljudi čiji se književni glasovi čuju, koji stvaraju i van Foruma, imaju zbirke i uspješni su, nijesam isključiva. No, mislim da je Forum mladih pisaca KIC-a baš taj koji je vrlo važan i donosi najnoviji i najmlađi ešalon crnogorske poezije. Imali smo devedesetih godina prošlog vijeka jednu generaciju pisaca koja se i međunarodno profilisala i u tom trenutku htjela da napravi otklon od svojih prethodnika, od herojski trasirane poezije i izraza. Ta je generacija autora eksperimentisala sa nekim žanrovima koji nijesu ranije postojali u crnogorskoj književnosti. No, ova generacija koja je došla zna za tu generaciju, sve su čitali, a čitali su još mnogo i mimo toga, ali ono što je karakteristično je da nemaju stav da žele da nastave nešto što su njihovi prethodnici (g)radili, ali nemaju ni stav odbijanja svega toga. Dakle, ne žele niti da čuvaju niti odbacuju tradiciju, već žele da grade svoj put koji očigledno imaju, baš kao što imaju i svoje uzore u svjetskoj književnosti, teme kojima se posvećuju, autentične stilove, sve vrlo raznorodno i individualno”, ističe Knežević.

Bonus video: