„Usta puna zemlje” za kraj Festa

Film Puriše Đorđevića, po romanu Branimira Šćepanovića, zatvara međunarodni beogradski festival

5409 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Fest.rs
Foto: Fest.rs

Film proslavljenog reditelja Puriše Đorđevića “Usta puna zemlje”, koji je završio samo nekoliko nedjelja uoči smrti krajem 2022. godine, premijerno će biti prikazan na zatvaranju 51. Festa u Beogradu, 5. marta.

Povezani članci

27. Septembar 2022.

Kad radite na remek-djelu, upale se dodatni motori

Velikanu srpske i jugoslovenske kinematografije posthumno će biti ispunjena želja koju je izrazio 2021. godine, prilikom uručenja nagrade “Beogradski pobednik” za doprinos filmskoj umjetnosti na 49. Festu. Đorđević je tada rekao da bi volio da da njegovo sljedeće ostvarenje bude prikazano upravo na tom festivalu.

”Đorđevićevo djelo je filmska simfonija životu, njegovom besmislu u beskraju i smislu na kraju. Hvala Puriši što nam odozgo ovim filmom vraća nadu u autorstvo kakvo ova kinematografija zaslužuje. Bez ikakve dileme ‘Usta puna zemlje’ izdvajam kao najveće iznenađenje iz cjelokupnog programa ovogodišnjeg Festa koji potpisujem kao selektor”, naglasio je umjetnički direktor i selektor Festa Jugoslav Pantelić.

Film “Usta puna zemlje” je ekranizacija istoimenog romana Branimira Šćepanovića, a Đorđević potpisuje i scenario. Glavne uloge tumače: Radivoje Raša Bukvić, Sonja Kolačarić, Andrija Kovač, Lazar Jovanov, Aleksandra Rukavina i drugi.

Đorđević je dobitnik mnogobrojnih priznanja, među kojima je Zlatna arena u Puli za režiju filma “Jutro” (1967), nagrada za životno djelo Udruženja filmskih kritičara FIPRESCI Srbija (2012), nagrada Festivala filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji za film “Tango je tužna misao koja se pleše” (1997), Orden Vuka Karadžića... Nagrađivan je i na festivalima i u Veneciji, Rimu, Moskvi…

Dobitnik je i počasne nagrade “Beogradski pobednik” 49. Festa 2021. godine, u okviru kojeg je održao i predavanje o reditelju Sergeju Mihajloviču Ejzenštajnu, inspirisan njegovim radom uoči Drugog svjetskog rata.

Prva četiri njegova igrana filma: “Devojka” (1965), “San” (1966), “Jutro” (1967) i “Podne” (1968), žanrovski su određena temom rata, a povezuje ih i specifičan autorski izraz baziran na dramaturgiji montažno povezanih fragmenata, izveden kombinacijom rediteljskog i montažnog postupka koji se oslanja, prije svega, na metaforične dijaloge i ekspresivnu muzičku podlogu.

Bonus video: