Prije tačno 20 godina potpisnik ovih redova upoznao je Željka Obradovića. Prilika je bila fenomenalna - popularni Žoc vodio je reprezentaciju Jugoslavije do titule svjetskog prvaka u Atini, a veliki broj novinara iz tadašnje države, među kojima i dvojica iz Crne Gore, svakodnevno su imali brifing sa selektorom i igračima.
I tadašnji utisak nikada nije izblijedio - Želko Obradović je bio i ostao BOG KOŠARKE!
Njegova analiza protivnika, spremanje taktike, čitanje protivničkih akcija i skrivanje svojih, bili su poput matematičkih problema koje je jedino on mogao da riješi. Na poteze kolega sa suprotne klupe, uvijek je reagovao nepogrješivo, predupređujući bilo koju nepredvidivu situaciju koja je mogla da se desi na parketu. Igračima je bio kao otac, novinarima kao prijatelj koji shvata da smo na istom zadatku. Cijenio je pošten odnos, kakav je on imao i prema životu i prema poslu kojim se bavi.
Poslije 20 godina i bezbroj pređenih kilometara kraj klupe na parketu, uz riznicu koja se napunila do vrha pa je konstantno potrebno proširivati, najbolji trener u istoriji evropske košarke nije se promijenio. I nakon silnih uspjeha još pronalazi motiv...
"To je lako, što kažu, kad voliš nešto onda je sve lako. Ja moj posao volim, volim da dođem na trening, da budem s igračima. Zadovoljstvo mi je da poslije prvog treninga u pripremnom periodu kasnije dođeš i pogledaš neke utakmice na kraju sezone, onda vidiš kolika je to razlika. To je najveći motiv. Ponavljam, srećan sam i zadovoljan da radim posao koji veoma volim, to nije privilegija velikog broja ljudi", kaže Obradović u razgovoru za "Vijesti".
Kao i sve prethodne klubove, sa velikim uspjehom proteklih godina vodite i Fenerbahče. Šta očekujete od predstojeće sezone?
"Prije svega imali smo neuobičajeni pripremni period, dosta igrača bilo je po reprezentacijama i očigledno nama treba vremena da se sve to skocka i stavi na svoje mjesto. Svaki početak sezone je otprilike takav da treba juriti formu i doći na neki nivo igre koji je potreban za svako takmičenje, i za Evroligu i za tursko prvenstvo. Još uvijek smo daleko od toga, ali kažem, kroz treninge i kroz utakmice tražićemo način da dođemo do željene forme".
I ove godine posegnuli ste za oprobanim receptom - nijeste mijenjali puno, doveli ste samo ono što Vam je bilo neophodno, Lovernja i Enisa. Da li očekujete još bolji Fenerbahče?
"Jeste, tri igrača su nam otišla, od kojih dvojica u NBA (Vonamejker i Naneli, prim.a.), a doveli smo dva igrača za koje mislimo da imaju kvalitet da mogu da nam pomognu. Sad, sve je to otvoreno kao i svake godine, vidjećemo koliki će biti njihov period adaptacije i koliko će oni timski biti u stanju da nam pomognu. U svakom slučaju ja sam zasad izuzetno zadovoljan načinom na koji oni rade i kako se ponašaju".
Vaše principe rada ipak treba prihvatiti kada su novi igrači u pitanju...
"To je nešto što sigurno iziskuje vrijeme. Vrijeme i strpljenje. Bilo ko da je došao i bilo koji igrač kad dođe u novi klub treba mu vremena za adaptaciju i da shvati koji je to način na koji ekipa želi da igra".
Neki igrači izjavili su da su prije dolaska kod Vas smatrali da znaju sve o košarci, a da su tek tada shvatili koliko u stvari ne znaju.
"Pa dobro, to je valjda moj posao kao trenera da probam da igrače, mlade prije svega a i one starije, uvjerim da iz dana u dan možemo da igramo bolje i da oni vide da napreduju. Da ne citiramo sada "Sjećaš li se Doli Bel" i kultnu rečenicu "svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo", ali to bi otprilike bilo to".
Osvojili ste devet titula, 17 puta učestvovali na fajnl-foru, pretpostavljam da je i ove godine cilj da budete u samoj završnici Evrolige?
"Cilj je da igramo dobru košarku, a prije svega da imamo publiku koja će da nas bodri, što je i te kako važno. Važan je odnos koji imamo sa našim navijačima, da oni budu zadovoljni, da prepoznaju da tim daje sve od sebe. To je prvi i uvijek najvažniji cilj. Za sve ostalo monogo je rano, Evroliga je izuzetno teško takmičenje, svi imaju velike ambicije. Naravno da mi ne krijemo da takođe imamo ambicije, ali mislim da je mnogo rano i da treba ići iz utakmice u utakmicu. Nemamo razloga da bilo šta obećavamo i da bilo šta postavljamo kao neki veliki cilj".
Svih ovih godina pokazali ste i da nemate razloga da se bilo koga plašite...
"Jasno, vjerujemo u sebe, ali takođe i sve poštujemo. Tako ćemo se ponašati i ove godine".
Radujem se što ću u Podgorici opet vidjeti neke drage prijatelje
Budućnost će ponovo igrati u Evroligi, šta mislite o tom rezultatu?
"Već sam u nekoliko navrata čestitao Budućnosti, u izuzetno kvalitetnoj ligi uspjeli su da osvoje prvo mjesto i da se kvalifikuju za Evroligu. Čestitke i sve najbolje im želim u svakom pogledu".
Radujete li se dolasku u Podgoricu, imate puno prijatelja ovdje?
"Imam, naravno, dosta prijatelja, neke sam vidio ljetos pošto uvijek iskoristim priliku da makar malo vremena provedem u Crnoj Gori. Svi to znaju i kad budem dolazio u Podgoricu sigurno ću vidjeti neke baš drage prijatelje".
Nema sumnje da će Vas navijači u “Morači” opet pozdraviti velikim aplauzom, kako Vas uostalom pozdravljaju u svakoj dvorani u Evropi?
"Pa, pozdraviće me kako oni misle da treba da me pozdrave", uz osmijeh kaže Obradović.
Uvijek sam poštovao protivnike, košarka je samo sport koji treba da zbližava ljude
Bez obzira na mnogo glavobolje koje ste zadavali protivnicima, svuda ste dočekani sa velikim respektom...
"Od prvog dana kada sam postao trener trudio sam se da pokazujem ono što je suština svega - da poštujem svaku protivničku ekipu, da poštujem protivničku publiku, da poštujem prije svega moje igrače. Smatram da je to jedan jedini pravi odnos koji možeš da imaš. Znači, poštovanje prema protivniku, jer ovo je samo sport, košarka, igra, i to bi trebalo da zbližava ljude. Ja sam srećan da mi je košarka donijela toliko dobrih prijateljstava u toku cijele moje karijere, i dok sam bio igrač i evo sada kao trener".
Kada su Vas svojevremeno u neformalnom razgovoru pitali kako uspijevate da budete autoritet jednom Sabonisu, protiv koga ste igrali, kazali ste da je znanje najveći autoritet. Imate li šta da dodate toj konstataciji poslije toliko godina?
"Nemam, mislim da je to suština trenerskog posla - da igrači vjeruju treneru. Jedini autoritet koji postoji za njih, to je autoritet znanja. Onog trenutka kad nemaš spreman odgovor da daš igraču, ulaziš u problem. Od prvog dana kad sam preuzeo Partizan, trudio sam se da imam spremne sve odgovore. Sad poslije 27 godina sigurno da je to neuporedivo lakše i uvijek si spreman. Ali, ja volim da pričam sa igračima, volim njihove ideje i volim da zajedno kreiramo nešto što je način na koji želimo da igramo".
Vlado i Nikola su dva izvanredna čovjeka
Kod Vas su Vlado Šćepanović i Nikola Peković igrali vrlo značajne uloge, možete li da uporedite njihove igračke sposobnosti i karijere?
"Imali smo odličnu saradnju. Sa obojicom sam odlično sarađivao, sa Vladom i u reprezentaciji i u klubu, sa Nikolom takođe u Panatinaikosu. Izuzetno sam zadovoljan, to su dva izvanredna momka, dva izvanredna čovjeka".
Da li stižete da pratite crnogorsku reprezentaciju?
"Pokušavam da pratim sve, ali nažalost zbog obaveza koje imam ne stižem da pratim nešto pretjerano. Pravo da vam kažem maksimalno sam koncentrisan na svoju ekipu, tu i tamo pogledam nešto i to je to", zaključio je Obradović.
Bonus video:
