Žena iz sjenke i sa tribina: Ona je „lavice” učinila jačim - Vijesti.me
SVJETSKO PRVENSTVO ZA RUKOMETAŠICE

Žena iz sjenke i sa tribina: Ona je „lavice” učinila jačim

Bojana Jeličić, psihološkinja iz Srbije, pomagala je Johansonu i njegovom pomoćniku Adrijanu Vasileu, a Holandija, Francuska i Švedska jedine su selekcije uz Crnu Goru koje su na SP imale i “mentalnog” trenera

Bojana Jeličić i Milena Raičević
Bojana Jeličić i Milena Raičević

Crnogorske rukometašice ispunile su cilj na Svjetskom prvenstvu u Kumamotou - plasirale su se na kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre, a peto mjesto, osvojeno rano jutros, odličan je uspjeh.

Šta je to novo što su izabranice Pera Johansona ponudile u odnosu na nekoliko prethodnih velikih takmičenja? 

Možda su bile mentalno jače - u vrlo neizvjesnim završnicama savladale su Mađarsku i Rumuniju, izdržale su i psihološke testove protiv Japana i Senegala, u mečevima u kojima su bili izraziti favoriti, a protivnik je ozbiljno prijetio, dok su u u najvažnijoj utakmici na turniru, protiv Švedske, držale visok nivo igre od početka do kraja.

“Zakazale” su jedino protiv Španije, kada su primile gol u posljednjoj sekundi, a tokom drugog poluvremena imale četiri gola prednosti.

U odnosu na ranije turnire, crnogorske rukometašice u Japanu su imale i pojačanje u stručnom štabu - maltene, ženu iz sjenke, koja je odigrala veliku ulogu u pripremi mečeva.

Bojana Jeličić, psihološkinja iz Srbije, pomagala je Johansonu i njegovom pomoćniku Adrijanu Vasileu, a Holandija, Francuska i Švedska jedine su selekcije uz Crnu Goru koje su na SP imale i “mentalnog” trenera.

Jeličićeva, koja je još 2005. godine sarađivala sa fudbalerima Crvene zvezde, kasnije je radila sa brojim sportistima, u brojinim sportovima - košarci, odbojci, tenisu, streljaštvu, džudu, karateu...

Prvi put je radila u rukometu sa muškom reprezentacijom Srbije 2012, dvije godine kasnije bila je u stručnom štabu rukometaša Hrvatske, a 2013. je pomogla ženskoj reprezentaciji Srbije da osvoji srebro na SP.

U razgovoru za sajt Evropske rukometne federacije (IHF), Bojana je pričala o svom radu sa “lavicama”.

- Veoma je važno zadržati fokus svih 60 minuta. Na ovom aspektu radimo iz utakmice u utakmicu, i to je jedan od najizazovnijih trenutaka kroz koji tim prolazi tokom meča - da konstruktivno održi koncentraciju i nastavi da pronalazi rješenja sve do posljednjeg zvižduka.

Tokom mečeva ne sjedite na klupi, već na tribinama među gledaocima. Kako to funkcioniše?

- Naša dinamika rada je svakodnevna i uključuje pripreme igračica pomoću savjeta i mogućih rješenja ako se pojave određene situacije. Potreba da podsjetite igračicu pored sebe na moguće rješenje je takođe vrlo značajna i pomaže da se formira i njeguje kohezija i komunikacija, što je veoma značajno. Sve to, dakle, zahtijeva kontinuirani rad.

Da li je nekim igračicama potrebna veća pomoć nego drugima?

- Iako je rukomet timski sport, ne zaboravimo da je grupa skup pojedinaca. Da bi se pokrile potrebe grupe, neophodna je usredsređenost na pojedince. Ono što treba da učinite kao psiholog jeste da uvijek budete povezani sa cijelim timom, što vam pomaže da prepoznate potrebe ekipe - a to je posao koji se radi maltene 24 sata dnevno.

Koji su načini komunikacije? Da li radite samo licem u lice, ili koristite druge varijante?

- Za 15 godina moje karijere, postojali su slučajevi da se saradnja vrši preko Skajpa, video-poziva ili drugih aplikacija za komunikaciju. Što se tiče Crne Gore, ovo je moja četvrta nedjelja rada sa timom, jer smo počeli 18. novembra. Stoga, sve što smo radili ovih dana, radili smo lično - nismo imali mjesece da izgradimo povjerenje, već dane i sate. Ali, pričali uživo, ili preko video poziva, najvažnije je da budete otvoreni, sa jasnim motivom i pozitivnim, konstruktivnim namjerama.

Da li, po vašem iskustvu, postoje razlike između rukometa i ostalih sportova, ili čak muškog i ženskog rukometa, psihološki gledano?

- Naravno da postoje, ali rad u timskim sportovima smatram atraktivnijim i dinamičnijim. Velikih je poduhvat raditi sa 20 i više ljudi - to je ta energija koju šaljete grupi. Volim da budem fokusirana na tim, čak i tokom slobodnih dana - to je vrlo značajno, posebno za turnirski sistem takmičenja - zaključila je Bojana Jeličić.

Crnogorska energija i borbeni duh

Svako ko je vidio - ili čuo - kako se crnogorke rukometašice pripremaju na terenu, mogao je da vidi energiju o kojoj Bojana Jeličić priča.

- To je vrlo specifično za njihov mentalitet. One su vrlo energične i imaju taj borbeni “pogon”, koji smo prepoznali kao kao našu vezu.

Šta najviše volite kod svoje grupe igračica?

- Volim energiju, volim mentalitet - razmjenu iskustva kroz koju prolazimo. Mi zapravo učimo u hodu i razvijamo se radeći zajedno.

Kakva je saradnja sa Perom Johansonom i Adrijanom Vasileom?

- Odlična. Odličan smo tim s posebnom mentalnom vezom i naša komunikacija se temelji na povjerenju i vrijednostima koje donosimo timu - ističe Bojana.


Vidi sve komentare

Najčitanije iz sekcije Rukomet