Odajemo počast hrabrosti Navaljnog i osuđujemo kukavičluk njegovog ubice - lidera toliko slabog da ne može tolerisati bilo kakvu realnu prijetnju njegovoj vladavini. Sada Putin na svojim rukama ima krv Navaljnog, kao i krv mnogih prije njega.
Neka ovo bude poziv na buđenje svijetu - mada ne bi trebalo da je takav poziv uopšte potreban: Putinov ubilački režim je nelegitiman i tako ga treba i tretirati.
Putin je počinio ovo gnusno ubistvo mjesec dana prije prevare zvanično poznate kao “ruski predsjednički izbori”. Izbori u Rusiji niti su fer niti slobodni. Svakom istinskom protivniku Putina zabranjeno je da se kandiduje. Ako nijesu u zatvoru, protjerani u egzil onda su, kao što to tragično pokazuje sudbina Navaljnog, ubijeni.
Zapad mora prestati da popušta pred ovom šaradom i proglasi te izbore i njihov rezultat nelegitimnim. Posljednji put kada su održani “ruski predsjednički izbori”, reakcija Zapada je bila slabost i udovoljavanje. Nadam se da neće ponoviti iste greške.
Nikoga nije iznenadio rezultat izbora održanih u martu 2018. Putin je osvojio lijepu većinu - mada manju nego u tradicionalnijim diktaturama - dok je ubjedljivo nadmašio nekoliko ispraznih odijela sa najbizarnijih krajeva političkog spektra Rusije.
Bila je to uobičajena farsa, ali ono što je bilo drugačije i što je zaslužilo čvršći odgovor Zapada bilo je to što je Putin takođe sproveo “izbore” na teritoriji Ukrajine koju je nasilno pripojio - na Krimu.
Stoga, kako je svijet reagovao na ovo kršenje suvereniteta susjedne zemlje. Predsjednik SAD Donald Tramp je čestitao u telefonskom pozivu, kao i tadašnji predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker. Francuska i Njemačka su izbjegle da upotrijebe riječ “čestitka” ali su poželjele Putinu uspjeh u narednih šest godina na dužnosti. A zatim, svijet je otputovao u Rusiju na Svjetsko prvenstvo u fudbalu, što je ekvivalent 21. vijeka Olimpijadi u Berlinu 1936.
Šest godina kasnije, tokom kojih je Putin pokrenuo pakao u Ukrajini, gurnuo svijet u nestabilnost, a sada ubio uglednog protivnika, postavlja se pitanje kako će Zapad reagovati ovog puta.
Kako stvari stoje, Putin je namjerio da primora djelove Ukrajine, koje je okupirao kroz genocidni rat, da učestvuju u namještenim izborima. Štaviše, ruski lider je sada tražen zbog ratnih zločina od strane Međunarodnog krivičnog suda, prvenstveno zbog otmice ukrajinske djece. Samo ti razlozi su dovoljni da se ovi izbori, i njegova vladavina, proglase nelegitimnim.
Parlamentarna skupština Savjeta Evrope imala je dobru ideju prošlog oktobra, prepoznavši da “Putin nema legitimitet nakon isteka aktuelnog predsjedničkog mandata” i da treba “prekinuti svaki kontakt sa njim, osim u humanitarne svrhe i ostvarivanje mira”.
Pitam se da li ikakav kontakt sa Putinom može pomoći u ostvarivanju mira - to može biti postignuto samo kroz snažniju vojnu podršku Ukrajini. Štaviše, ja ne mislim da će održivi mir biti moguć dokgod njegov prevarantski režim bude na vlasti. On je opasnost po svijet. Ipak ja pozdravljam rezoluciju Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope i pozivam ostale da slijede taj primjer.
Putin se praktično proglasio za doživotnog diktatora. Duma, poslušna ruska skupština, 2020. godine je promijenila ustav zemlje da bi ukinula ograničenje predsjedničkog mandata. A kao odgovor, Rezolucija Evropskog parlamenta iz 2021. o pravcu političkih odnosa EU-Rusija jasno kaže da “EU treba da osudi svaki pokušaj predsjednika Putina da ostane na funkciji po okončanju svog sadašnjeg i konačnog predsjedničkog mandata 7. maja 2024. na osnovu ustavnih amandmana iz 2020. godine, koje je parlament ocijenio kao “nezakonito donijete”.
Sada je vrijeme da vidimo šta to znači u praksi.
Putin nikada neće napustiti funkciju dobrovoljno, a ruskom narodu se uskraćuje bilo kakva realna alternativa. Navaljni je ubijen. Drugi protivnici, poput Vladimira Kara-Murze, koji je bio žrtva napada trovanja 2015. i 2017. godine, kao što je Navaljni bio 2020, nalaze se u zatvoru. A organizacije poput Otvorene Rusije, u čijem osnivanju sam učestovao da bih angažovao rusko civilno društvo u radu istinske demokratije, zabranjene su kao “nepoželjne”.
Pa ipak, i dalje postoji apetit u ruskoj javnosti da glasa za kandidata koji se protivi Putinovom ratu i korupciji. Otuda neočekivani uspjeh Borisa Nadeždina, malo poznatog liberalnog političara koji je sakupio stotine hiljada potpisa za svoju kandidaturu i u anketama je imao 10 odsto podrške, što je izvanredno dostignuće s obzirom na to da su mediji u Rusiji Putinov lični navijač. Naravno, Nadeždinu je sada zabranjeno da se kandiduje, ali njegov uspjeh je pokazao da će Rusi stajati u redu da pokažu podršku za istinskog protivnika.
Sada pozivam te Ruse da pokažu otpor pisanjem imena “Aleksej Navaljni” na svojim glasačkim listićima 17. marta, u znak počasti najnovijoj i najistaknutijoj žrtvi režima.
A nakon što Putin “pobijedi” u martu, zapadni lideri više ne bi trebalo da se upuštaju u ovu prljavštinu. Ako moraju da razgovaraju sa Putinom, to bi trebalo da bude kao što pregovarači talaca razgovaraju sa kriminalcima, ali mu ne smiju dati ni najmanji znak legitimiteta. Trebalo bi konačno da pokažu da su njihove lijepe riječi o nepovredivosti evropskih granica vrijedne papira na kome su ispisane.
Zapadni lideri nikada više ne smiju da pothranjuju Putinovo uvjerenje da je biti kriminalni bos isto što i biti šef države. I niko ne treba da se zavarava da će on poštovati nove sporazume više nego prethodne, ako nisu podržani silom.
Proglašavanje Putinovog režima nelegitimnim takođe bi zadalo težak udarac onima koji sramotno nastavljaju da posluju sa Kremljom uprkos sankcijama. I oni treba da znaju da njihovi koruptivni poslovi sa ovim režimom ništa ne vrijede.
Takvo proglašanje bi promovisalo federalizaciju i demokratizaciju Rusije i u budućnosti, jer bi nepriznavanje imalo implikacije za Putinovog nasljednika. Ako bi se proces kojim je Putin sebi dao vlast proglasio nelegitimnim, isto bi važilo i za proces imenovanja onog ko dođe poslije njega. Uskraćeni za međunarodni legitimitet, morali bi da ulože veće napore da ga traže od ruskog naroda i regiona.
Za sada, odbijanje priznavanja Putinove vladavine takođe bi nanijelo udarac njegovoj sposobnosti da regrutuje vojnike i drži vojsku pod kontrolom - veća je vjerovatnoća da će ljudi odbiti da umru po naređenju nelegitimnog vrhovnog komandanta.
Jednostavno rečeno, potrebne su nam jake riječi i djela da bismo Putina proglasili nelegitimnim. Zapadne zemlje bi trebalo da pojačaju podršku Ukrajini kako bi pomogle da Putin tamo bude poražen. A u martu ne bi trebalo da bude čestitki, dobrih želja i davanja legitimiteta nelegitimnom diktatoru.
Ako Zapad želi da oda počast najvišoj žrtvi Navaljnog, mora da postane oštriji prema njegovom ubici.
Autor je bivši politički zatvorenik i izvršni direktor naftne kompanije Jukos
Članak je preuzet iz “Politika”
Priredile: A.Š., N.B.
Bonus video:
