Zašto Rusija prodaje toliko zlata?

Rusija je od početka 2026. godine prodala značajne količine svojih zlatnih rezervi, dok Kremlj pokušava da pribavi novac kako bi ublažio veliki budžetski deficit. Ruska centralna banka nedavno je saopštila da su njene zlatne rezerve početkom jula iznosile 73,4 miliona trojskih unci, odnosno 2.282 metričke tone. To je za oko 43,5 metričkih tona manje nego početkom 2026. godine. Ruske zlatne rezerve sada su na najnižem nivou od početka sveobuhvatne invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine.

Cijena zlata dostigla je početkom 2026. godine rekordne nivoe i u prva četiri mjeseca u prosjeku iznosila oko 4.800 dolara (4.210 eura) po unci, prije nego što se spustila na sadašnji nivo od oko 4.000 dolara po unci. Prodaja zlata vjerovatno je Moskvi donijela više od pet milijardi dolara.

"Činjenica da prodaju zlato znači da ostaju bez drugih, likvidnijih sredstava“, rekla je za DW ekonomistkinja Elina Ribakova iz Petersonovog instituta za međunarodnu ekonomiju (Peterson Institute for International Economics). "Dakle, postoji pritisak na deficit, ali i na izvore iz kojih se taj deficit finansira".

Budžetski problemi

Ruski budžet je posljednjih godina pod velikim pritiskom zbog ogromnog povećanja izdvajanja za odbranu, kojima se finansira rat u Ukrajini. Fajnenšel tajms je ranije ove godine objavio da je rusko Ministarstvo finansija u pismu upozorilo vladu da će prekoračenje planiranih ratnih troškova u 2026. godini iznositi najmanje 28 milijardi dolara, uz očekivanje dodatnih prekoračenja u 2027. i 2028. godini.

Troškovi odbrane više su se nego učetvorostručili u odnosu na 2021. godinu. U 2025. godini iznosili su oko 16 biliona rubalja (204 milijarde dolara; 178 milijardi eura). Kris Vifer, finansijski analitičar iz Moskve u konsultantskoj firmi Makro-Edvajzori, kaže da je ruska prodaja zlata značajna, ali da nije reč o paničnoj rasprodaji.

"Ovo je izuzetna situacija, ali je relativno normalan trend", rekao je za DW. "To ne znači da će Rusija bankrotirati, da ostaje bez novca ili da joj nije ostalo ništa drugo pa prodaje porodično srebro".

On navodi da je zlato koje je Rusija prodala uglavnom prodavalo Ministarstvo finansija preko Nacionalnog fonda blagostanja Rusije (NWF), a ne Centralna banka Rusije.

"Od početka 2022. godine zlato je bilo jedna od imovina koje je Nacionalni fond blagostanja mogao da kupuje, jer američke državne obveznice i njemačke obveznice više nisu bile dostupne zbog sankcija uvedenih nakon invazije na Ukrajinu".

Vifer ističe da je zlato postalo ključna likvidna komponenta fonda, što je upravo svrha takvog državnog fonda: da se sredstva prodaju kada su potrebna, posebno u teškim vremenima. "U tom smislu može se tvrditi da fond ispunjava svoju namjenu.

Prodaja zlata iz fonda ima za cilj da obnovi njegova takozvana likvidna sredstva. Vifer procjenjuje da fond vrijedi približno 150 milijardi dolara, od čega se oko 50 milijardi smatra "likvidnim".

"Kremlj ne želi da ta rezerva opada, jer bi to moglo da izazove dodatne spekulacije o finansijskoj krizi ili ekonomskim problemima i oslabi geopolitičku poziciju Kremlja", kaže Vifer. "Vlada želi da prikaže zemlju kao stabilnu i snažnu, a tih 50 milijardi dolara gotovine važan je dio te slike". On dodaje da je važan faktor i to što je Rusija jedan od najvećih svjetskih proizvođača zlata, pa može relativno brzo da obnovi prodate rezerve kupovinom od domaćih proizvođača.

Rusija ima pete najveće zlatne rezerve na svijetu, približno na nivou Kine, Francuske i Italije, ali znatno iza dvije vodeće zemlje - Njemačke i SAD.

Ribakova se slaže da to Rusiji pruža značajnu sigurnosnu rezervu. "Rusija ima prednost", rekla je. "Ona sama proizvodi zlato. Kada je bila zabrinuta zbog sankcija, preusmerila je deo novca u nabavku zlata, koje je kupovala od domaćih proizvođača".

Finansiranje rata u doglednoj budućnosti

Činjenica da je Rusija postala jedan od najvećih prodavaca zlata otvorila je dodatna pitanja o njenom budžetskom deficitu i o tome šta to govori o široj ekonomskoj stabilnosti zemlje. Prema nedavnim podacima ruske vlade, rashodi saveznog budžeta i deficit mogli bi u 2026. godini premašiti zvanične planove za više od bilion rubalja (12,85 milijardi dolara).

Trenutno se očekuje da će budžetski deficit u 2026. godini iznositi 1,6 odsto BDP-a, odnosno približno 40 milijardi dolara, ali bi mogao i dodatno da raste. Međutim, povećani prihodi od nafte i gasa, podstaknuti višim cijenama nafte zbog rata u Iranu, pomogli su Moskvi da za sada ublaži budžetske probleme u 2026. godini.

Ribakova kaže da se sve na kraju svodi na cijene i prihode koje Rusija ostvaruje od nafte i gasa, nazivajući ih "stvarnim ograničenjem" sposobnosti Moskve da finansira četvorogodišnji rat u Ukrajini. "Sve zavisi od toga", naglasila je. "Kada je cijena nafte visoka, Rusija ostvaruje prihode. Lakše se zadužuje i njen domaći finansijski sistem je zdraviji. Ako cijena nafte padne, recimo, na 60 ili 40 dolara, odmah nastupa kriza".

I Ribakova i Vifer upozoravaju da, uprkos očiglednim ekonomskim teškoćama, ruska privreda za sada još može da nastavi da finansira rat smanjenjem potrošnje koja nije povezana sa odbranom. "Putin može ovako da nastavi godinama u sadašnjim okolnostima", rekla je Ribakova. "Možda bez napretka na frontu, koji nismo vidjeli poslednjih nekoliko godina, ali i dalje sa sposobnošću da ulaže sredstva u rat protiv Ukrajine".

Vifer smatra da čak i ako se "deficit nastavi ovim tempom, Rusija i dalje može da pronađe novac i zaista neće biti u nekoj ozbiljnoj finansijskoj krizi niti u slaboj geopolitičkoj poziciji u narednih 12 do 24 mjeseca". Ipak, on ukazuje na očiglednu dugoročnu štetu koja se nanosi privredi i probleme koje bi to moglo da izazove u budućnosti. "To stvara ogromne deformacije u privredi i dugoročno negativnu sliku koja počinje da stvara podjele unutar vlade".

On dodaje da postoji sukob između Kremlja i onih koji su odgovorni za ekonomski razvoj. Njihova poruka je da se sadašnji pristup ne može održati "ako želite da se privreda poslije mira vrati na normalniji put. To je suština problema", zaključuje finansijski analitičar iz Moskve u konsultantskoj firmi Makro-Edvajzori Kris Vifer.