Imelda Markos – ime koje predstavlja sinonim za bogatsvo, pohlepu i neumjerenost.
Tokom 20 godina, koliko je njen suprug bio na vlasti, Imelda je sakupila ogromnu kolekciju umjetničkih djela, nakita, nekretnina i – ono po čemu je čuvena – najmanje 1.000 pari cipela.
Umjetnička djela Van Goga, Sezana, Rembranta, Rafaela i Mikelanđela; palate u Sjedinjenim Državama i rodnim Filipinima; srebrni escajg, zlatne ogrlice, dijamantske tijare – Markosova je imala najbolje od onoga što je svjet imao da ponudi.
Pošto su svrgnuti 1986, filipinski istražitelji su procijenili bogatstvo Markosovih na oko 10 milijardi dolara.
Nasljednica Fernanda Markosa, predsjednica Korason Akino, formirala je posebnu komisiju koja je imala zadatak da povrati taj novac – ali danas, više od 25 godina kasnije, samo su povraćene četiri milijarde dolara.
Šta se desilo sa preostalim dijelom kolekcije Markosove? Ovo pitanje se ponovo našlo u centru pažnje krajem prošle godine, kada se bivša saveznica Markosove, Vilma Bautista, pojavila pred sudom u Njujorku pod optužbom da je ilegalno prodala Moneovu sliku. Kod nje su nađena još tri djela.
Komisija je utvrdila da su sva četiri djela bila na spisku 146 slika koje su nekada bile u vlasništvu Markosovih.
Štikle i dionice
Ono što ne iznenađuje, dio kolekcije kojem su najlakše ušli u trag su Imeldine štikle.
Fotografije polica i polica markirane obuće, ostavljene u predsjedničkoj palati kada su Markosovi pobjegli na Havaje, postale su simbol koji opisuje njihov rasipnički stil života.
Mnoge od ovih cipela nalaze se u posebnom muzeju u Marikini, oblasti sjeverno od Manile, koja je poznata po proizvodnji obuće. Ostale se nalaze u Nacionalnom muzeju, zajedno sa nekim večernjim haljinama Markosove. Međutim, u septembru je saopšteno da su veći dio kolekcije pojeli termiti, što je izazvalo burne reakcije.
Iako štikle i odjeća bez sumnje imaju istorijski značaj, oni nemaju veliku novčanu vrijednost.
Stoga se vladina komisija koncentrisala na vrednije predmete – prodate su nekretnine u Njujorku i dionice vrijedne više miliona dolara, ali i zaplijenjeno 600 miliona sa računa u švajcarskim bankama. Takođe je nađena tijara od dijamanata i rubina, u sefu švajcarske centralne banke, koja bi mogla donijeti više od osam miliona dolara.
Međutim, šef komisije Andres Bautista priznaje da i dalje ima mnogo predmeta koji nedostaju – naročito umjetničkih djela. Komisija je počela sa listom više od 300 izgubljenih djela – uglavnom velikih majstora – a gotovo polovini se i dalje ne zna trag. „Zaista ne znamo gdje su ona. Mogla bi biti bilo gdje“, rekao je.
Pitala sam ga da li su neka od tih djela i dalje u rukama Imelde Markos (njen suprug Ferdinand je umro 1989). Njegov odgovor bio je oprezan: „Slično mislimo“.
Robert Sison, advokat Markosove, strahuje da filipinske vlasti isto misle. I mada je Sison rekao da nije obaviješten o umjetničkim djelima koje porodica i dalje posjeduje, on smatra da to nije dobar način da se gleda na taj problem.
Naglasio je da komisija nije povratila nego „konfiskovala“ bogatstvo Markosovih, insistirajući da ne postoji pravna osnova za oduzimanje bilo čega od navedenog. „Filipinska vlada nema prava da istražuje zašto je Markosova imala ove umjetnine“, rekao je Sison. „Prije nego što je postao predsjednik države, Ferdinand Markos je bio trgovac zlatom i tada je stekao svoje bogatstvo“. Sisok je naglasio da, uprkos brojnim optužnicama protiv porodice, nijedna nije završena osuđujućom presudom.
Ponovo na vlasti
Braneći odluke komisije, Bautista je aludirao na odluku Vrhovnog suda iz 2003. po kojoj je sva imovina porodice stečena ilegalnim putem, osim 320.000 dolara. „Položili smo zakletvu za ovaj posao, i želimo da ga uradimo što bolje“. Međutim, Bautista se suočava sa teškom borbom – i ne samo zbog toga što je teško naći izgubljena djela.
Rad komisije otežava još jedan veliki faktor – Markosovi su opet politička sila. Imelda je članica kongresa; njena kćerka Imee je guvernerka jedne provincije, njen sin BongBong je ugledni senator koji ima realnih šansi da postane šef države 2016.
Činjenica da su Markosovi ponovo na vlasti „nam zaista ne pomaže“, zaključuje on.
S obzirom na sve, možda ne iznenađuje što želi postepeno da ugasi komisiju. Ali još nije spreman da prizna poraz – ukazujući da ministarstvo pravde i dalje istražuje – ali kada sam ga pitala da li misli da će kompletna kolekcija Markosovih ikada biti pronađena, napravio je pauzu, a zatim se nasmijao. „Filipinci su previše zaboravni – i prelako praštamo“, rekao je.
Novi prioriteti
Fokus se sada prebacio na jednog drugog bivšeg lidera. Gloria Arojo je napustila vlast 2010. i sumnjiči se za korupciju i niz drugih prestupa. Uskoro se očekuje njeno suđenje. Vrijeme nastavlja da teče, sjećanja blijede, a novi prioriteti imaju prednost.
Možda kompletna kolekcija Markosovih nikada ne bude pronađena. Možda će nestale slike ostati u privatnim domovima, prodavnicama i sefovima banaka širom svijeta.
Što se tiče Markosove, ona je sada u 80-im godinama i dalje snažna i upadljiva, kao i uvijek – pa i dalje revnostan kolekcionar umjetnina.
Tokom jednog od intervjua sa njom, zamilila sam je za fotografiju kao uspomenu na susret. Pozirali smo ispred jedne slike. „Uau, je li to Pikaso“, pitala sam je. „Da“, rekla je ponosno.
Preveo: Miloš Rudović
Galerija
Bonus video:
