Huneiš Nasr koji je 30 godina služio Gadafija za „Gardijan“ je ispričao kako su poricanje i konfuzija obilježile posljednje dane režima koji se rušio.
Bivši lični vozač Muamera Gadafija Huneiš Nasr posljednji je vidio „šefa“ dok je stajao na ruševinama Sirta djelujući potpuno izgubljeno.
„Svuda su se dešavale eksplozije“, pričao je Nasr prisjećajući se trenutaka koji su prethodili prošlonedjeljnom hvatanju svrgnutog diktatora. „Revolucionari dolaze po nas. Nije bio uplašen, ali se činilo da ne zna šta da radi. To je jedini put da sam ga vidio takvog.“
Nekoliko minuta kasnije pobunjenici su preuzeli Gadafijevo posljednje uporište pregazivši porušenu četvrt njegovog rodnog grada. Nasr je kazao da je Gadafi podigao ruke u znak predaje dok su prilazili naoružani pobunjenici.
„Ako je iko od njegovog ličnog osoblja još uvijek živ, ja ne znam gdje se oni nalaze, ni šta se s njima desilo“
Oboren je na zemlju udarcem puškom od koga mu se zatvorilo lijevo oko. Neposredno prije nego što je Nasr uhvaćen, Gadafi je izvučen iz odvodne cijevi. Posljednji put je vidio gospodara dok su se pobunjenici rojili oko njega. Onda se na obojicu njih sručila kiša udaraca.
Sada, nedjelju kasnije, izgleda da su Nasr i Mensur Dao, šef Gadafijevog obezbjeđenja, jedini preživjeli članovi nekadašnje garde palog lidera koji mogu da posvjedoče o njegovim posljednjim danima, naveo je „Gardijan“.
„Ako je iko od njegovog ličnog osoblja još uvijek živ, ja ne znam gdje se oni nalaze, ni šta se s njima desilo“, rekao je Nasr čija je privremena ćelija smještena u vojnim barakama u Misrati. „Ostali su ili negdje sa revolucionarima, ili su mrtvi“, dodao je.
Iz skloništa u sklonište
Dok se neki obrisi reda počinju nazirati nakon nedjelje koja je za pobunjenike iz Misrate bila nemirna, a za Gadafijeve lojaliste poražavajuća, sklapa se slika diktatora koji je posljednje dane prije jezive smrti u Sirtu proveo ili u prkosu ili u dubokom poricanju – niko sa sigurnošću ne može reći šta je od to dvoje bilo u pitanju.
Gadafi, njegov sin Mutasim i dvadesetak najodanijih pristalica, u bekstvu su uglavnom bili odsečeni od svijeta
Posljednjih pet dana bjekstva Gadafi proveo seleći se iz skloništa u sklonište i, prema riječima Nasra, činilo se da njegov šef ne može da shvati šta se oko njega zbiva.
„Bio je čudan. Proveo sam sa njim 30 godina i kunem se bogom da se nikada nije loše ponašao prema meni. Bio je uvijek pravedan šef“, ispričao je Nasr i dodao da je dobijao mjesečnu platu od oko 300 funti, kao i kuću u Sirtu.
Gadafi, njegov sin Mutasim i dvadesetak najodanijih pristalica, u bekstvu su uglavnom bili odsečeni od svijeta i živjeli su u napuštenim kućama bez televizije, telefona i struje, kazao je ranije za AP njegov šef obezbjeđenja Mensur Dao.
Nije vodio borbu
Svrgnuti lider je tokom tih dana čitao, pisao ili pripremao čaj.
"Mogao je da ode iz zemlje i živi srećno“, kazao je Dao
„Oni nije vodio borbu, njegovi sinovi su to činili. Nije ništa planirao, niti je mislio o tome“, dodao je.
Dao je putovao u konvoju kojim je Gadafi pokušao da pobjegne iz Sirta i zajedno sa bivšim liderom je ranjen u napadu NATO-a. On je rekao da je izgubio svijest zbog povreda koje je zadobio prije hvatanja Gadafija i da ne zna šta se potom desilo s njegovim liderom.
Dao je rekao da je Gadafi napustio rezidenciju 18. ili 19. avgusta, neposredno prije nego što su pobunjenici ušli u Tripoli, i da je odatle otišao odmah u Sirt, u pratnji sina Mutasima, dok je njegov drugi sin Saif al-Islam utočište potražio u Bani Validu.
„Žao mi ga je jer je potcijenio situaciju. Mogao je da ode iz zemlje i živi srećno“, kazao je Dao.
„On (Gadafi) je bio pod stresom i ljut, ponekada bijesan. Uglavnom je bio samo tužan i ljut. Vjerovao je da ga libijski narod i dalje voli, čak i kada su mu rekli da je Tripoli zauzet.“
Bonus video:
