Izbori 2020, na kojima je Džo Bajden projektovani pobjednik, nisu izgledali kao namješteni izbori.
Namješteni izbori su organizovani. Brojanje glasova se svakako ne odvija pred građanima na TV ekranima. Kada je u pitanju decentralizovani, veliki proces koji traje danima i noćima, možete biti prilično sigurni da je to demokratija. Ako želite da znate kako izgledaju ukradeni izbori, pogledajte Rusiju, u kojoj smo decenijama proučavali izbore i medije.
Rani procvat ruske demokratije bio je veoma haotičan. Odmah nakon pada Sovjetskog Saveza 1991, Kremlj je sipao novac i resurse u protržišnu stranku zapadnjačkog izgleda Izbor Rusije. Uprkos novcu i pomoći koji je dobila, stranka je doživjela krah na izborima 1993. U međuvremenu, nacionalisti i komunisti, stranke snažno povezane sa biračima i njihovim ubjeđenjima, domogli su se vlasti putem izbora. Međutim, ishod je bio nepredvidiv, a kampanje haotične.
Kako namjestiti izbore u ruskom stilu
Putinov režim je vremenom sistematski konsolidovao dominaciju nad politikom, pretvarajući izbore iz demokratskog nadmetanja u kontrolisani sistem koji je režimu donosio pobjede.
Ruski izbori su sada predstave u režiji države koje eliminišu opoziciju. Hapšenja i nasilje - posebno protiv onih koji pokušaju da vode alternativne političke pokrete - uobičajeni su. O tome bi nam puno mogao reći Aleksej Navaljni, lider reformskog pokreta koji se sada oporavlja od trovanja. A, takođe i Jegor Žukov, student bloger koji je uhapšen i osuđen za ekstremizam i pretučen ispred svog stana zbog političkih akcija.
Čak ni eliminisanje održive opozicije ne može da garantuje sigurnu pobjedu na izborima. Da bi eliminisali sve rizike, kao što Rusija pokazuje, autokrate moraju preduzeti četiri dodatna koraka: dominirati porukama koje šalju mediji kontrolisanjem glavnih među njima, putem vlasništva, usvajanjem zakona koji guše slobodu govora i represijom nad istaknutim novinarima; uspostaviti kontrolu nad zvaničnicima lokalne vlade koji će osigurati da birači izađu i podrže režim; izgraditi proces obrade glasova koji omogućava malverzacije; proglasiti pobjedu odmah i onemogućiti osporavanje rezultata.
Nakon decenije ekonomskog i političkog haosa 2000, predsjednik Vladimir Putin je usavršio svoju izbornu mašineriju da uradi upravo to. Kremlj je koristio kontrolu nad medijima da projektuje dominantni narativ u korist Putina. Nikad nije vodio kampanju za osvajanje glasova. Uveče se mogao vidjeti na televiziji kako isporučuje novu tehnologiju bolnicama ili posvećuje nove spomenike u čast pobjede Rusije u II svjetskom ratu. Sve to stvara sliku neprikosnovenog vođe i neizbježnog pobjednika.
Zajedno sa saveznicima u parlamentu, Kremlj je na svim izborima mijenjao izborne zakone kako bi zadržao dominaciju prokremljovske stranke. Vladini zvaničnici, uključujući guvernere i gradonačelnike kojima posao zavisi od Kremlja, takođe su razvili nezvanučne prakse za obezbjeđivanje pobjede. Na primjer, lokalni zvaničnici traže od državnih radnika u fabrikama, bolnicama i školama da izađu na glasanje. Uobičajeno je da se od zaposlenih traži da povedu druge birače sa sobom ili bi mogli ostati bez posla. Ti zvaničnici takođe šalju plaćene lojaliste autobusima da glasaju na više mjesta u jednom danu. Postoji nepisano pravilo da izborni zvaničnici moraju biti članovi vladajuće stranke Jedinstvena Rusija. A oni broje iz zatvorenih vrata, usput namještajući rezultate.
Taktika Kremlja nije moguća u SAD
Način na koji ruski lideri namještaju izbore suprotan je transparentnoj i odgovornoj obradi glasova koja se prikazivala onlajn i na televiziji širom SAD. Taj otvoreni proces, i brojanja i objavljivanja rezultata, naglasio je da rasprostranjena izborna krađa nije izvodljiva u SAD.
U SAD, opozicija je zaštićena ustavnim pravima i snažnim demokratskim normama. Predsjednik Tramp je uglavnom ograničen na prozivke i psovke i uvrede - što nije elegantno, ali nije ni nezakonito. Tramp se takođe mora ponašati u skladu sa pravnim sistemom, podnoseći tužbe koje su do sada uglavnom bile bezuspješne.
Demokratske institucije te zemlje su se držale, bez obzira na stranačku obojenost država ili lokalnih zajednica u kojima su glasovi brojani. Uprkos pritisku Bijele kuće i istaknutih pristalica predsjednika, izabrani i imenovani zvaničnici su poštovali pravila.
Neuspjeh izbornih dezinformacija
Čak i usred pandemije, lokalne vlasti predvođene republikancima u nekim „kolebljivim“ državama odbile su da odobre prijevremeno brojanje očekivanog rekordnog broja listića poslatih poštom. Brojanje koje se odužilo nakon izbornog dana i okrenulo rezultat u Bajdenovu korist, otvorilo je Trampu prostor da dovede ishod u pitanje.
Ipak, kao što su pokazali brojni sudski slučajevi, glasovi su pažljivo brojani pred posmatračima iz obje stranke i direktno prenošeni širom zemlje. U isto vrijeme, medijske organizacije su donijele teške odluke da podrže integritet izbora, uglavnom ne proglašavajući pobjednika dok rezultat ne bude jasan - uprkos tome što su bile pod sve većim pritiskom.
Neke mreže su prekinule izvještavanje uživo kada se obraćanje predsjednika pretvorilo u propagandu o izbornoj prevari. To je uskratilo etar predsjedničkom narativu. Oba koraka su nemoguća u autoritarnim državama.
Stoga kada predsjednik Tramp iznosi tvrdnje o falsifikovanim listićima i namještenim izborima, možemo zamisliti posmatrače u Kremlju kako odmahuju glavom i razmišljaju da Tramp nema pojma kako se to radi.
Razlika između ova dva sistema je oštra. Namješteni izbori u Rusiji oslanjanju se na sistem upravljanja koji je godinama usavršavan. Decentralizovani izborni proces 50 država u SAD 2020. funkcionisao je uprkos izazovima sa kojima se suočila demokratija.
Tako izgledaju demokratski izbori - ogroman, i pomalo haotičan proces.
Autorke su politikološkinje sa univerziteta u Indijani i Merilendu
Članak je preuzet sa portala theconversation.com
Prevela i priredila:
A. Šofranac
Bonus video:
