Za Nurziju Rašid i njenog muža Rahatula Kalandarija, strah od talibanskog režima u Avganistanu zasjenjen je prioritetnijim brigama - gdje da nađu sljedeći obrok za svoje šetoro djece.
Rašid i Kalandri, koji su radili kao dadilja i radnik obezbjeđenja u vladinim ministarstvima u glavnom gradu Kabulu, prije nego što su talibani opet preuzeli vlast prošle godine, sada su nezaposleni. Porodica smanjuje obroke, prodaje nakit i zavisi od milostinje dobrotvornih organizacija i komšija.
”Nije mi važno da li je povratak talibana dobra ili loša stvar”, rekao je Rašid, koji ne podržava veoma konzervativan pogled na svijet islamističke grupe. “Ono što je bitno jeste da smo gladni.”
Život se za 40 miliona stanovnika Avganistana znatno promijenio od povlačenja NATO trupa i pobjede sunitske paravojne organizacije prije godinu dana, propraćene dramatičnim ekonomskim urušavanjem, koje je učinilo mnoge avganistanske porodice siromašnijim i gladnijim.
”Veoma me brine predstojeća zima”, rekla je Sjao-Vei Li, zamjenica direktora UN-ovog Svjetskog programa za hranu za Avganistan. Državi je hitno potrebna pomoć u vidu hrane, kao i širi program investicija, dodala je: “Ekonomija treba da diše... tako da (Avganistanci) ne budu u istoj poziciji u kojoj su sad.”
Povratak talibana drugačije je doživljen širom različitih regija, etničkih grupa i polova. Za neke je relativan mir, nakon 20-godišnje pobune islamista, dobrodošla prilika da se ponovo izgrade životi. Drugi žive u strahu od progona ili su izgubili teško stečene slobode, kao što je pravo djevojčica na obrazovanje.
Talibani su vladali u Avganistanu od 1990-ih, prije nego što je savez predvođen SAD-om napao i zbacio režim 2001, pokrećući njihovu dugu kampanju da povrate vlast.
Iako je prošlogodišnji pad vlade, koju je podržavao zapad, preko noći umanjio sredstva za život ljudi kao što su Rašid i Kalandari, neki Avganistanci su pozdravili obračun talibana sa korupcijom.
Borba je natjerala Hadžija Hamajona da pobjegne iz svog sela u centru provincije Vardak prije više od decenije, i da se preseli u okolinu Kabula. Ovaj 56-godišnji trgovac je rekao da su se talibani pozabavili problemom primanja mita, koji je dominirao njegovim poslovima uvoza robe široke potrošnje.
Kao i mnogi talibani, on pripada velikoj etničkoj grupi Paštuna, i dijeli elemente islamističkih stavova. Njegove četiri žene i njihove ćerke ne rade i pokrivaju lice u javnosti.
”Toliko sam srećan da me nije briga da li ću jesti ili ne”, rekao je on. “Volim talibane, jer su svi tlačitelji, vojskovođe, i ubice otišli.”
Nakon talibanskog poduhvata, zapadne sile su pokušale da izoluju režim uvodeći sankcije, plijeneći avganistanskih devet milijardi dolara u inostranim rezervama i ukidajući finansijsku pomoć koja je sačinjavala 75 odsto budžeta prethodne vlade.
Kritičari tvrde da je ovo povrijedilo samo obične Avganistance, dok je malo štete pričinilo vladajućim talibanima.
U razvojnom programu UN-a se procjenjuje da je domaći bruto proizvod pao za 20 odsto u 2021. i da će se smanjiti za dodatnih pet odsto ove godine. Takođe je procijenjeno da će velike nesigurnosti po pitanju hrane uticati na oko 20 miliona ljudi.
Dok stepen siromaštva raste, talibani su odlučni u namjeri da prekroje avganistansko društvo prema strogim interpretacijama islamskog zakona, uvodeći drakonske restrikcije, naređujući ženama da prekriju svoja lica i zabranjujući djevojčicama da idu u školu.
Režim je bio katastrofalan za Kateru (35) i njenu 16-godišnju ćerku Hasanat. Katera je izgubila posao učiteljice u školi u Kabulu, a Hasanat nije bila u učionici od prošlog avgusta.
”Prije je Hasanat bila druželjubiva, puno je izlazila i bila je veoma otvorena. Sada ostaje kod kuće, smršala je i ima glavobolje”, rekla je Katera.
”U redu nam je da nosimo nikab (veo koji pokriva lice). Ali nam moraju dozvoliti da se vratimo u škole i kancelarije.”
Talibani su od prošlog avgusta par puta rekli da planiraju da ponovo otvore žensku osnovnu školu, kao i da pripremaju novi nastavni program. Ipak, zbog odlaganja se mnogi da pribojavaju ponavljanja politike iz 1990-ih o sistematičnoj zabrani edukacije djevojaka u tinejdžerskim godinama.
Aktivističke grupe za ljudska prava optužuju režim da oživljava brutalnost koja je karakterisala njihovu pobunu i prethodnu vladavinu.
Iako su talibani prošle godine objavili amnestiju za članove prethodne vlade i oružanih snaga, međunarodni monitoring bilježi mnoga kršenja.
U izvještaju UN-a prošlog mjeseca navedeno je da su talibani sproveli makar 160 vansudskih ubistava, skoro 200 samovoljnih hapšenja i mučili desetine bivših vojnih i vladinih službenika u periodu između prošlog avgusta i juna.
Zabiullah Mujahid, talibanski portparol, odbacio je te optužbe kao propagandu. Svako ko “ubija ili hapsi samovoljno... suočiće se sa zakonom šerijata”, napisao je na Tviteru.
U terorističkim napadima ubijeno je oko 700 civila, a 1400 ranjeno između avgusta i juna, prema podacima UN-a. Napadi najvećim dijelom targetiraju etničku šiitsku manjinu Hazara, a pripisuju se lokalnom saradniku Isis-a, islamističkim rivalima talibana.
Talibani, koji su prethodno progonili šiitske muslimane kao jeretike, kažu da je sada njihova dužnost da zaštite manjine, mada mnogi članovi Hazare imaju nepovjerljiv stav prema ovoj grupi.
”Diskriminacija je postojala i pod prethodnim režimom, ali sada je otvorenija”, rekao je 25-godišnji član Hazare u Kabulu.
Za najveći dio Avganistanaca, spojiti kraj sa krajem ostaje najveći izazov. Radžab Ali Josefi, 35-godišnji vlasnik radnje u Kabulu, rekao je da se prodaja osnovnih namirnica prepolovila, što ga je primoralo da se zaduži, kako bi nastavio da plaća kiriju.
”Biznis se samo pogoršava”, rekao je. “Ljudi koji su kupovali kesu punu nečega, sada će kupiti polovinu nje.”
Dok je humanitarna pomoć pomogla u sprečavanju masovnih umiranja od gladi, agencije za pomoć se plaše da ranjivi Avganistanci neće biti u mogućnosti da izdrže dodatne ekonomske šokove.
”Možete provesti cijeli dan tražeći, ali neće biti nikakvog posla”, rekao je Kalandari. “Sve se urušilo i sad molimo samo za hljeb.”
Prevod: M. Ćorović
Bonus video:
