Za Marijam Uedraogo, prepričavanje priča o ženama koje su naoružane grupe bičevale i silovale u Burkini Faso, može biti jednako traumatično kao kada je dokumentovala te zločine kao novinarka.
Ali, stalno se od nje traži da ponavlja taj užas iznova i iznova, uz veliki danak. Uedraogo, dobitnicu najprestižnije međunarodne nagrade za ratne izvještače, često pozivaju da govori o svom izvještavanju, što joj uvijek pada jednako teško.
”Ovi intervjui su mi teški jer znam pitanja koja će mi postaviti. Kada pričam o tome, ponovo proživljavam situaciju”, ispričala je za “Njujork tajms”.
Uedraogo (41) je 8. oktobra postala prva afrička novinarka koja je osvojila nagradu Baje Kalvados-Normandi, za serijal izvještaja o razornom sukobu Burkine Faso protiv naoružanih džihadističkih grupa.
Sukobi su odnijeli hiljade života, raseljeno je blizu dva miliona civila, a ostavili su najmanje 40 odsto od 21,5 miliona građana zemlje da živi izvan kontrole države, prenosi “Njujork tajms” riječi analitičara i vladinih zvaničnika.
Izvještaji Marijam Uedraogo fokusirali su se na patnje koje su borbe nanijele ženama i djevojčicama Burkine Faso, u sukobu u kojem je silovanje korišćeno kao sredstvo terora i kontrole. Nacionalni javni servis Burkine (RTP) objavio je u petak da je oslobođeno 66 žena i djece koje su naoružani pobunjenici oteli prošle nedjelje na sjeveru zemlje.
U nagrađenom serijalu govori se o interno raseljenim ženama koje su silovane i bičevane dok su bježale iz svojih sela. Neke od silovanih su rodile djecu, a njihove porodice i zajednice su ih odbacile. Najmanje jedna od tih žena je pokušala da se ubije.
Uprkos stradanju velikog broja civila, sukob u Burkini Faso rijetko se nađe u udarnim međunarodnim vijestima
U jednom od nagrađenih članaka, Uedraogo piše o 28-godišnjoj majci petoro djece koja je, nakon što su je silovali muškarci iz jedne naoružane grupe i ostavili da krvari na zemlji, hodala do susjednog sela, da bi otkrila da su svi zdravstveni radnici pobjegli zbog napada.
Taj muškarac ju je silovao dok su je šestorica drugih držala na nišanu. “Bio je to užasan trenutak za mene”, promrmljala je, očiju punih suza. Nisu stali iako je plakala od muke. “Ćuti, ili ćemo te ubiti. Tvoj život nam ništa ne znači”, odgovorili su na njeno preklinjanje.
Uedraogo je drugi afrički novinar koji je osvojio Baje (Bayeux) u 29-godišnjoj istoriji ove nagrade, koju dodjeljuje francuski grad Baje i region Normandije, i koja obično nagrađuje radove napravljene za velike francuske i zapadne medijske agencije.
Ona piše za državni list “Sidvaja”, sa dnevnim tiražom od 3.000 do 5.000 primjeraka, što njenu pobjedu čini još značajnijom, navodi “Njujork tajms”.
Njen uspjeh će “ući u istoriju afričkog novinarstva”, rekao je Gezuma Sanogo, predsjednik Udruženja novinara Burkine.
Uprkos stradanju velikog broja civila, sukob u Burkini Faso rijetko se nađe u udarnim međunarodnim vijestima. Uedraogo taj nedostatak pažnje djelimično pripisuje “monotoniji” sukoba.
”Možda su ljudi umorni od nas jer kriza traje od 2015. godine, dok je kriza u Ukrajini nedavno počela i dešava se između dvije evropske zemlje”, kazala je. “Često govorimo o geografskoj blizini, i jedna smrt u Sjedinjenim Državama vrijedi hiljadu u Burkini.”
Obavještenje da je osvojila nagradu stiglo je usred osmomjesečne pauze u izvještavanju na terenu, zato što joj se vratio posttraumatski stresni poremećaj koji je dobila dok je pravila serijal.
Kazala je da je njena anksioznost dijelom rezultat nemogućnosti da promijeni situaciju mnogih žena koje je intervjuisala.
“Ti ljudi su u nevolji. Svaki put kada vas pozovu, pričaju vam o svojim problemima i teškoćama. Teško mi je zato što vidim njihove potrebe, ali nemam sredstava da im pomognem”.
Uedraogo sebe ne vidi kao ratnu reporterku u klasičnom smislu, niti ima tipičnu opremu kao što je pancir sa natpisom “press” ili profilnu fotografiju na Tviteru na kojoj nosi neprobojni šljem.
Ozbiljnije shvatiti mentalno zdravlje reportera
Iako se u životu susrela sa pucnjavom, to nije bilo tokom njenih reporterskih putovanja, već tokom građanskog rata ranih 2000-ih u susjednoj Obali Slonovače, gdje je rođena. Njeno ratno izvještavanje se uvijek fokusiralo ne na borbe na liniji fronta, već na uticaj rata na civile.
”Biti ratni izvještač je previše zastrašujuće”, rekla je za američki list. “Ja sam samo novinarka koju zanima ljudski život, kojoj je stalo do drugih ljudi.”
Međutim, bez obzira na to da li novinar izvještava dok je zajedno sa trupama na linijama fronta, ili nakon napada na grad koji su izvršile naoružane džihadističke grupe, stres može biti ekstreman, ističe “Tajms”. Uedraogo se zalaže da i novinari i medijske organizacije koje ih zapošljavaju ozbiljnije shvate mentalno zdravlje reportera.
Liradan Filip Ada, televizijski novinar u Burkini Faso, koji se provodi vrijeme sa vojskom te zemlje, rekao je da je imao noćne more nakon povratka sa rizičnih putovanja, i saglasan je da redakcije moraju imati više razumijevanja za izazove sa kojima se novinari suočavaju na terenu. Međutim, nije poslušao savjete koleginice Uedraogo da ode kod psihologa.
”Žene su osjetljivije, mekše, ranjivije”, rekao je Ada. “Postoje stvari koje lakše dotiču žene nego muškarce - muškarci imaju tvrda srca.”
Uedraogo kaže da se često susreće sa takvim stavom.
”Tako nas uvijek karikiraju, nas žene: kao emotivna bića. Imamo osjetljiva srca, isto kao što postoje osjetljivi muškarci. Znam da mnogi muškarci nisu mogli da čitaju moje članke”, izjavila je.
“On treba da se pripremi, jer će to doći”, rekla je o Adi i posljedicama suočavanja sa onim čemu je bio svjedok. “Svako može biti žrtva stresa”.
Nagrada Baje je među 15 nagrada koje je Uedraogo dobila otkako je započela karijeru 2013. godine kao reporterka za list “Sidvaja”, što znači “Istina dolazi” na lokalnom jeziku Mosija, dominantne etničke grupe u Burkini Faso.
Biti ratni izvještač je previše zastrašujuće. Ja sam samo novinarka koju zanima ljudski život, kojoj je stalo do drugih ljudi
Nakon završene srednje škole, Uedraogo je studirala pravo dvije godine, ali je prešla na novinarstvo jer je smatrala da to bolje služi javnosti.
”U pravu, poslije odluke sudije, uvijek postoji onaj koji pobjeđuje i onaj koji gubi. Takođe, ne pobjeđuje uvijek onaj ko je u pravu”, rekla je. Dok u novinarstvu, kako je istakla: “Samo dajete informacije”.
”Želim da pišem da bih imala pozitivan uticaj”, dodala je. “Ne mogu da podnesem ljudsku nesreću”.
Uedraogo je poznata u listu po istrajnom izvještavanju o teškim temama, kao što su prava osoba sa invaliditetom koje prose na ulicama glavnog grada Uagadugua i prostitutki koje su rađale djecu svojih klijenata.
”Možemo reći da ima smjelosti, ona se bavi teškim temama”, rekao je glavni fotograf “Sidvaje”, Remi Zoeringre.
Iako često sarađuje sa Uedraogo na njenim pričama, Zoeringre nije fotografisao za njen nagrađeni serijal jer je znala da žene neće pred muškarcem govoriti o seksualnom nasilju koje su pretrpjele. Umjesto toga, jedan karikaturista je predstavio mračnu stvarnost sa kojom su se ove žene suočile, ilustracijama koje su bile na naslovnoj strani izdanja novina u aprilu i maju prošle godine.
Uprkos osjetljivim temama koje pokriva, Uedraogo kaže da njen rad nikada nije bio cenzurisan, a relativno nezavisna medijska kultura Burkine Faso izdržala je autoritarne režime te zemlje.
Međutim, mediji su pod sve većim pritiskom kako se islamistička pobuna intenzivira na sjeveru i istoku zemlje - i to nakon ne jednog nego dva vojna udara 2022. godine, jednog u januaru i posljednjeg u oktobru.
”Neprijatelj je svuda”
Sanogo, šef Udruženja novinara Burkine, rekao je da su dva nedavna državna udara i pogoršanje bezbjednosne situacije u cijeloj zemlji, izazvani grupama povezanim s Al kaidom i Islamskom državom, i dalje najveća briga za slobodu medija u Burkini Faso.
Vođa januarskog puča, potpukovnik Pol-Anri Sandaogo Damiba, koga je ove jeseni zbacio kapetan Ibrahim Traore, govorio je protiv medija i žalio se povodom načina na koji prikazuju sukob.
”Njujork tajms” piše da je situacija za novinare u Burkinu Faso počela da bude teška tokom vlade demokratski izabranog Roka Marka Kristijana Kaborea. Vlada Kaborea je 2019. godine usvojila zakone kojima se ograničava izvještavanje o vojnim operacijama i kriminalizuje objavljivanje priča koje bi “demoralisale vojsku”.
”Psihološki pritisak na novinare je sve veći”, rekao je Sanogo.
Uedraogo je zabrinuta da bi izvještavanje domaćih i međunarodnih medija o njenoj nedavnoj pobjedi, uz koju ide nagrada od 7.000 eura, moglo otežati njen novinarski rad i strahuje da bi to moglo da ugrozi članove njene porodice koji žive u područjima sukoba.
“Bojim se kao i svaki građanin Burkine koji živi u zemlji u ratu”, rekla je.
Bonus video:
