Izrael drži desetine Palestinaca iz Gaze u izolaciji u podzemnom zatvoru, odakle nikada ne vide dnevnu svjetlost, uskraćeni su za adekvatnu hranu i onemogućeni da dobijaju vijesti o svojim porodicama ili o spoljašnjem svijetu, piše danss britanski list Gardijan.
Među zatočenicima su najmanje dva civila koji se drže bez optužnice i suđenja: medicinski tehničar uhapšen u uniformi i mladi prodavac hrane, navode advokati iz Javnog komiteta protiv torture u Izraelu (PCATI), koji zastupaju obojicu.
Dvojica muškaraca se od januara drže u podzemnom kompleksu Rakefet i opisali su redovna prebijanja i nasilje, u skladu sa dobro dokumentovanom torturom u drugim izraelskim pritvorskim centrima.
Zatvor Rakefet otvoren je ranih osamdesetih godina kako bi u njemu bilo smješteno nekoliko najopasnijih vođa organizovanog kriminala u Izraelu, ali je zatvoren nekoliko godina kasnije uz obrazloženje da je nehuman. Krajnje desničarski ministar bezbjednosti Itamar Ben-Gvir naredio je njegovo ponovno stavljanje u funkciju nakon napada 7. oktobra 2023.
Ćelije, sićušno "dvorište" za vježbanje i prostorija za sastanke sa advokatima nalaze se pod zemljom, tako da zatvorenici žive bez ikakve prirodne svjetlosti.
Zatvor je prvobitno bio projektovan za mali broj visokorizičnih zatvorenika koji bi bili smješteni u pojedinačne ćelije, i kada je zatvoren 1985. godine u njemu je bilo 15 muškaraca. Tokom posljednjih mjeseci, oko 100 zatočenika je tamo bilo zatvoreno, pokazuju zvanični podaci do kojih je došao PCATI.
U skladu s prekidom vatre dogovorenim sredinom oktobra, Izrael je oslobodio 1.700 palestinskih zatočenika iz Gaze koji su bili držani na neodređeno vrijeme bez optužnice i suđenja, kao i 250 palestinskih zatvorenika koji su bili osuđeni pred izraelskim sudovima.
Međutim, razmjere hapšenja bile su toliko velike da i nakon tog masovnog oslobađanja najmanje još 1.000 ljudi i dalje drži Izrael pod istim uslovima.
"Iako je rat zvanično završen, (Palestinci iz Gaze) i dalje su zatočeni u pravno osporavanim i nasilnim ratnim uslovima koji krše međunarodno humanitarno pravo i predstavljaju torturu", saopštio je PCATI. Među njima su i dvojica zatočenika u Rakefetu koje zastupaju advokati PCATI-ja.
Ben-Gvir je za izraelske medije rekao da se Rakefet "rehabilituje" kako bi u njemu bili smješteni pripadnici Nuhbe – što znači "elita" – borci Hamasa koji su predvodili masakre u Izraelu, kao i pripadnici specijalnih snaga Hezbolaha zarobljeni u Libanu.
Međutim, dvojica muškaraca koje su advokati PCATI-ja posjetili u septembru zapravo su 34-godišnji medicinski tehničar uhapšen na radnom mjestu u bolnici u decembru 2023. i tinejdžer priveden u oktobru 2024. dok je prolazio kroz izraelski kontrolni punkt.
"U slučajevima naših klijenata koje smo posjetili, govorimo o civilima. Čovjek s kojim sam razgovarao imao je 18 godina i radio je prodajući hranu. Uhapšen je na kontrolnom punktu na putu", rekla je advokatica PCATI-ja Džanan Abdu.
Izraelska uprava zatvora (IPS) nije odgovorila na pitanja o statusu i identitetu ostalih zatvorenika u Rakefetu, što na hebrejskom znači "ciklama".
Poverljivi izraelski podaci ukazuju na to da je većina Palestinaca zarobljenih u Gazi tokom rata bila civili. Vrhovni sud Izraela presudio je 2019. da je zakonito zadržavati tijela Palestinaca kao pregovarački adut za buduće pregovore, a organizacije za ljudska prava optužile su izraelske vlasti da isto čine i sa živim zatočenicima iz Gaze.
Poseban vid zlostavljanja
Uslovi za Palestince bili su "namjerno užasni" u svim zatvorima, rekla je Tal Štajner, izvršna direktorka PCATI-ja. Sadašnji i bivši zatočenici, kao i uzbunjivači iz izraelske vojske, iznijeli su detaljne opise sistemskih kršenja međunarodnog prava.
Međutim, Rakefet nameće poseban vid zlostavljanja. Držanje ljudi pod zemljom, bez dnevne svjetlosti, mjesecima unazad ima "krajnje ozbiljne posljedice" po psihičko zdravlje, rekla je Štajner.
"Veoma je teško ostati psihički očuvan kada ste zatočeni u tako represivnim i teškim uslovima", kazala je ona.
To takođe utiče i na fizičko zdravlje, narušavajući osnovne biološke funkcije – od cirkadijalnih ritmova neophodnih za san do proizvodnje vitamina D.
Uprkos tome što radi kao advokatica za ljudska prava i obilazi zatvore u kompleksu u Ramli, jugoistočno od Tel Aviva, gde se nalazi Rakefet, Štajner ranije nije čula za podzemni zatvor, sve dok Ben-Gvir nije naredio da ponovo bude stavljen u funkciju.
Pošto je zatvor zatvoren prije nego što je PCATI osnovan, pravni tim se okrenuo starim medijskim arhivama i memoarima Rafaela Suise, šefa IPS-a sredinom osamdesetih godina, kako bi saznao više o tom zatvoru.
"(Suisa) je napisao da je shvatio da je držanje ljudi pod zemljom 24/7 jednostavno suviše okrutno, suviše nehumano da bi bilo koja osoba to mogla da izdrži, bez obzira na to šta je učinila", rekla je Štajner.
Ovog ljeta, advokati PCATI-ja zamoljeni su da zastupaju dvojicu muškaraca koji se drže u podzemnom zatvoru, pa su Abdu i jedna njena koleginica prvi put dobile mogućnost da ga posjete.
Maskirani, teško naoružani stražari odveli su ih pod zemlju niz prljave stepenice u prostoriju u kojoj su po podu ležali ostaci uginulih insekata. Toalet je bio toliko prljav da je praktično bio neupotrebljiv.
Kamere za nadzor na zidovima kršile su osnovno zakonsko pravo na povjerljiv razgovor, a stražari su upozorili da će sastanak biti prekinut ako se bude govorilo o porodicama zatočenika ili o ratu u Gazi.
"Pitala sam se: ako su uslovi u prostoriji za advokate toliko ponižavajući – ne samo lično za nas, već i za profesiju – kakvi su onda uslovi za zatvorenike?. Odgovor je stigao ubrzo, kada smo ih sreli", rekla je Abdu.
Klijente su doveli pogurene, dok su im stražari gurali glave ka podu, i ostali su u okovima na rukama i nogama, ispričala je.
Saja Mišerki Baransi, druga advokatica PCATI-ja, rekla je da su dvojica zatočenika u Rakefetu već devet mjeseci i da je medicinski tehničar sastanak započeo pitanjem: "Gdje sam i zašto sam ovdje?" Stražari mu nisu rekli ime zatvora.
Izraelske sudije koje su odobrile njihovo zadržavanje na veoma kratkim video-ročištima, tokom kojih zatočenici nisu imali advokata i nisu čuli dokaze protiv sebe, navele su samo da će tamo ostati "dok rat ne bude okončan".
Muškarci su opisali ćelije bez prozora i bez ventilacije, u kojima se drži troje ili četvoro zatočenika, i naveli da često imaju osjećaj gušenja i nedostatka vazduha.
Zatvorenici su advokatima rekli da su izloženi redovnom fizičkom zlostavljanju, uključujući prebijanja, napade pasa s metalnim brnjicama, gaženje po zatvorenicima, uz uskraćivanje adekvatne medicinske njege i porcije hrane svedene na nivo izgladnjivanja. Vrhovni sud Izraela je ovog mjeseca presudio da država uskraćuje palestinskim zatvorenicima dovoljnu količinu hrane.
Imaju veoma ograničeno vrijeme van ćelije, u sićušnom podzemnom ograđenom prostoru, ponekad svega pet minuta svaki drugi dan. Dušeci se oduzimaju rano ujutru, obično oko četiri sata, i vraćaju tek kasno uveče, ostavljajući zatočenike na gvozdenim ramovima u inače praznim ćelijama.
Njihovi opisi poklapaju se sa snimcima televizijske posjete zatvoru koju je Ben-Gvir organizovao kako bi promovisao svoju odluku da ponovo otvori podzemni zatvor.
"Ovo je prirodno mjesto za teroriste, pod zemljom", rekao je.
On se više puta javno hvalio zlostavljanjem palestinskih zatočenika, a bivši izraelski taoci oteti tokom napada 7. oktobra navode da je takva retorika podstakla pojačano zlostavljanje od strane Hamasa dok su bili u zarobljeništvu.
To je uključivalo držanje talaca u podzemnim tunelima mjesecima, uskraćivanje hrane, izolaciju od vijesti o rodbini i spoljašnjem svijetu, kao i fizičku i psihičku torturu, uključujući naređenje da pred kamerama iskopaju grob.
Izraelske obavještajne službe upozorile su da tretman palestinskih zatvorenika ugrožava šire bezbjednosne interese zemlje.
Mišerki Baransi kaže da je zatočeni medicinski tehničar posljednji put vidio dnevnu svjetlost 21. januara ove godine, kada je prebačen u Rakefet, nakon godinu dana provedenih u drugim zatvorima, uključujući ozloglašeni vojni centar Sde Tejman.
Tehničar, otac troje djece, nema nikakvih vijesti o svojoj porodici od trenutka hapšenja. Jedina lična informacija koju advokati smiju da podijele sa zatočenicima iz Gaze jeste ime rođaka koji im je dao ovlašćenje da preuzmu slučaj.
"Kada sam mu rekla razgovarala sam s tvojom majkom i ona mi je dala saglasnost da te posjetim, time sam mu pružila tu malu stvar, bar sam mu rekla da mu je majka živa", ispričala je Mišerki Baransi.
Kada je drugi zatočenik upitao advokaticu Abdu da li mu se trudna supruga bezbjedno porodila, stražar je odmah prekinuo razgovor da bi mu zaprijetio. Dok su stražari odvlačili muškarce, ona je čula zvuk lifta, što je ukazivalo da su njihove ćelije još dublje pod zemljom.
Tinejdžer joj je rekao: "Vi ste prva osoba koju sam vidio od hapšenja", a njegova posljednja molba bila je: "Molim vas, dođite ponovo da me vidite."
IPS je u saopštenju naveo da "postupa u skladu sa zakonom i pod nadzorom zvaničnih kontrolnih organa" i dodao da "nije odgovoran za pravni postupak, klasifikaciju zatočenika, politiku hapšenja ili hapšenja".
Ministarstvo pravde uputilo je pitanja o Rakefetu i zatočenicima izraelskoj vojsci. Vojska je pitanja preusmjerila IPS-u.
Bonus video:
