Student umjetnosti Araš išao je kući ulicama Teherana kada je metak okončao njegov život. Nije uzvikivao slogane, pridruživao se demonstrantima niti podizao pesnicu.
Prijatelj, koji je telefonom iz iranske prijestonice opisao taj trenutak, kazao je za Rojters da je Araš istog časa pao, bez znakova života, na trotoar. Imao je 22 godine.
Prijatelj, koji je želio da ostane anoniman zbog straha za sopstvenu bezbjednost, rekao je da su zastali na trotoaru da pogledaju protest na obližnjem Trgu Vanak kada su stigle snage bezbjednosti u crnim uniformama i počele nasumično da pucaju u pravcu demonstranata.
Arašova smrt 8. januara primjer je onoga za šta svjedoci kažu da je postalo stvarnost posljednjih antivladinih protesta u zemlji - slučajni prolaznici koji nijesu imali veze s nemirima našli su se na meti, ili su ubijeni dok su pokušavali da pobjegnu od haosa.
Rojters nije mogao nezavisno da provjeri ovaj iskaz niti slične izvještaje svjedoka o pogibijama tokom državnog obračuna s nemirima.
Ipak, iskazi porodica i svjedoka ukazuju da je neselektivna sila koju su snage bezbjednosti koristile da uguše nemire usmrtila mnoge civile koji nijesu učestvovali, ostavljajući rodbinu da obilazi bolnice, mrtvačnice i pritvorske centre u potrazi za odgovorima.
Zvaničnike u Iranu nije bilo moguće dobiti za komentar o ubistvima opisanim u ovoj priči, pošto su vlasti počele da blokiraju telefonske linije i internet veze od 8. januara, kada su se protesti proširili širom zemlje. Od 13. januara Iranci mogu da upućuju odlazne međunarodne pozive, dok su pozivi ka zemlji i dalje blokirani.
Brojna svjedočenja iz Irana, uključujući i ona ljudi koji su u međuvremenu napustili zemlju, navode da su snage bezbjednosti neselektivno koristile bojevu municiju, pretvarajući ulice, naročito 8. i 9. januara, u ono što su svjedoci upoređivali sa ratnim zonama
Vlasti su za nemire i smrtne slučajeve okrivile “teroriste i izgrednike” koje, kako tvrde, podržavaju protivnici u egzilu i strani neprijatelji - SAD i Izrael. Državna televizija emitovala je snimke spaljenih policijskih i državnih zgrada, džamija i razbijenih banaka za koje je navela da su ih napali “teroristi i izgrednici”.
Američka organizacija za ljudska prava HRANA saopštila je da je do sada verifikovala 4.519 smrti povezanih s nemirima, uključujući 4.251 demonstranta, 197 pripadnika snaga bezbjednosti, 35 osoba mlađih od 18 godina i 38 slučajnih prolaznika za koje tvrdi da nijesu bili ni demonstranti ni pripadnici snaga bezbjednosti.
HRANA ima još 9.049 smrtnih slučajeva na provjeri. Jedan iranski zvaničnik rekao je Rojtersu da je potvrđeni broj poginulih do nedjelje bio veći od 5.000, uključujući 500 pripadnika snaga bezbjednosti.
Protesti su počeli 28. decembra kao skromne demonstracije u teheranskom Velikom bazaru zbog ekonomskih teškoća i brzo su se proširili širom zemlje.
U roku od nekoliko dana demonstranti su tražili su kraj vladavine klerika, a državna televizija prikazivala je snimke na kojima, kako je navela, “izgrednici” pale slike vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija.
Amnesti internešenel je u izvještaju naveo da je dokumentovao snage bezbjednosti raspoređene na ulicama, krovovima - uključujući krovove stambenih zgrada, džamija i policijskih stanica - kako su više puta pucale iz pušaka i sačmarica napunjenih metalnim kuglicama, često ciljajući glave i torzo nenaoružanih ljudi.
Brojna svjedočenja iz Irana, uključujući i ona ljudi koji su u međuvremenu napustili zemlju, navode da su snage bezbjednosti neselektivno koristile bojevu municiju, pretvarajući ulice - naročito 8. i 9. januara - u ono što su svjedoci upoređivali sa ratnim zonama.
Među žrtvama je bila i Fariba, šesnaestogodišnja djevojčica koju je njena majka Manijeh opisala kao radoznalu i punu života. U noći kada je sa majkom otišla na obližnji trg samo da posmatra, snage bezbjednosti na motociklima napale su demonstrante.
Manijeh je čvrsto stezala kćerku za ruku i potražila zaklon iza parkiranog automobila usred pucnjave. U panici koja je uslijedila majka i kćerka su se razdvojile. “Tražila sam je ulicu po ulicu, vrišteći njeno ime”, prisjetila se Manijeh, jecajući preko telefona. “Nije je bilo.”
Te noći porodica je obilazila policijske stanice i bolnice. Faribu su pronašli dva dana kasnije, u crnoj vreći za tijelo, u Forenzičko-medicinskom centru Kahrizak na jugu Teherana - pogođenu u srce.
Zvaničnici su porodici rekli da su je ubili “teroristi”.
“Ne”, rekla je njena majka. “Bila sam tamo te noći. Snage bezbjednosti su otvorile vatru na ljude. Ubili su mi dijete.”
Snimci na društvenim mrežama prikazivali su porodice kako među stotinama vreća za tijela u mrtvačnicama i u Centru Kahrizak traže svoje najbliže. Rojters je potvrdio da je lokacija snimaka Centar Kahrizak, iako identitet ljudi i datum kada su snimci nastali nije bilo moguće potvrditi.
Ljekar koji je napustio Iran 14. januara rekao je da su bolnice bile preplavljene ranjenima od vatrenog oružja. U Karadžu, zapadno od Teherana, jedan stanovnik opisao je kako su snage bezbjednosti 8. januara protiv demonstranata i slučajnih prolaznika koristile automatske puške.
Slična svjedočenja stigla su iz zapadnog grada Kermanšaha, gdje su Revolucionarna garda koristila oklopna vozila i tenkove kako bi obuzdala demonstracije.
U Isfahanu, brat 43-godišnjeg muškarca ispričao je da je držao tijelo svog brata natopljeno krvlju nakon što su ga snage bezbjednosti upucale. “Njegov jedini ‘grijeh’ bio je to što je u svojoj radnji pružio zaklon tinejdžerskim demonstrantima koji su bježali”, rekao je Masud (38) u telefonskom razgovoru za Rojters.
Kao i drugi Iranci intervjuisani za ovu priču, Masud je tražio da mu se puno ime ne objavi iz straha od odmazde.
U drugom slučaju, porodica Nastaran, 28-godišnje učiteljice razredne nastave u Teheranu, danima je tragala za njom nakon što je 9. januara posjetila rođaku i nikada se nije vratila.
Njeno tijelo pronašli su u jednom skladištu nadomak Teherana. Njen otac tvrdi da su je ubili pripadnici snaga bezbjednosti. Vlasti su dozvolile preuzimanje tijela samo pod uslovom da bude sahranjena u porodičnom rodnom mjestu u centralnom Iranu i vršile pritisak na porodicu da za smrt okrivi “teroriste” - tvrdnju koju su rođaci odbacili, rekao je on.
Druga porodica u sjevernom gradu Raštu navela je da su snage bezbjednosti upale u njihov stan nakon što su uočile njihovu 33-godišnju kćerku Sepideh kako sa prozora posmatra proteste.
“Razvalili su vrata, psovali i vikali. Priveli su je. Ne znamo gdje je”, rekao je njen brat Morteza.
“Dvoje male djece moje sestre plače za njom; njenom mužu je zaprijećeno hapšenjem ako nastavi da je traži.”
Bonus video:
