Novinari koje Netanjahu želi da ućutka

U jeku žestoke izborne kampanje u Izraelu, progresivni list jedan je od posljednjih medija koji otvoreno kritikuju politiku premijera Benjamina Netanjahua. Objavio je niz istraživačkih tekstova o desničarskoj i krajnje desničarskoj koaliciji. Vlada ga je optužila za izdaju i preduzela mjere odmazde zbog njegovog izvještavanja o ratu u Gazi.

Na jugu Tel Aviva, usamljeni radnik obezbjeđenja nadgleda sjedište Haareca. Ugledni izraelski dnevni list, čije ime na hebrejskom znači „zemlja“, nedavno ga je angažovao kako bi pojačao mjere bezbjednosti. U noći između 7. i 8. jula, maskirana osoba bacila je dvije cigle na staklena ulazna vrata redakcije. Mjesec kasnije uhapšen je i optužen osumnjičeni za kojeg se vjeruje da je napadao i druge izraelske medije. U pismu u kojem je preuzeo odgovornost za napade, navodeći među metama i Haarec, navodni napadač je napisao: „Sljedeći put jedna od ovih cigala biće usmjerena ka nečijoj glavi. Neko će na kraju poginuti.“

Uprkos nasilju i prijetnjama, list odbija da se zabarikadira. Da biste ušli u njegove prostorije, dovoljno je da prođete kroz sigurnosnu kapiju koja se otvara magnetnom karticom, a zatim se popnete stepeništem ukrašenim fotografijama i velikim slikama izraelskih i palestinskih umjetnika. Na prvom spratu, među brojnim televizijskim ekranima i zastavama duginih boja koje vise sa plafona u znak podrške LGBT zajednici, u dugim redovima računara radi nekoliko desetina novinara redakcije.

U podrumu, iza vrata na kojima je naljepnica s natpisom „Je*eš Ben Gvira“ - što se odnosi na ministra nacionalne bezbjednosti, zagovornika jevrejske supremacije i člana aktuelne krajnje desničarske vladajuće koalicije - nalazi se velika teretana sa stolom za stoni tenis, iz koje se ulazi u potpuno novi studio za snimanje.

Upravo tamo su u nedjelju, 27. septembra, u ranim popodnevnim satima, Linda Dajan, Džudi Malc i Alison Kaplan Somer snimale svoju nedjeljnu podkast emisiju Haaretz Podcast Election Edition, posvećenu analizi kampanje za parlamentarne izbore u Izraelu, zakazane za mjesec dana kasnije, 27. oktobra.

Oko 40 minuta tri političke novinarke razgovarale su na engleskom jeziku, obraćajući se publici koju su nazvale „izbornim fanaticima“, dok su ispred njih stajali mobilni telefoni i flašice vode. Razgovarale su o strategiji opozicije, koja obuhvata političke snage od centra do desnice, a čiji je jedan od predstavnika Gadi Ajzenkot, bivši načelnik Generalštaba izraelske vojske, koji nastoji da svrgne aktuelnog premijera Benjamina Netanjahua.

Tri novinarke osvrnule su se i na bezbjednosne propuste koji su prethodili terorističkom napadu Hamasa 7. oktobra 2023. godine, u kojem je ubijeno gotovo 1.200 vojnika i civila, dok je još 251 osoba uzeta za taoca. Riječ je o osjetljivom pitanju koje bi moglo uticati na odluke birača. Da li je Netanjahu bio svjestan opasnosti od takvog masakra? Govoreći u mikrofon, novinarka Linda Dajan odgovorila je bez oklijevanja: „Upozorenje je stiglo do Netanjahua, ali nije proslijeđeno dalje.“ Haarec je ovo ekskluzivno otkriće objavio 8. septembra.

Izdanje na hebrejskom i izdanje na engleskom jeziku

Šlomi Eldar i Rut Juval, dvoje poznatih nezavisnih novinara, otkrili su ovu priču. Njihovo istraživanje o oslobađanju izraelskih talaca koje je oteo Hamas, pod naslovom Taoci: 843 dana napuštenosti, osuđuje pasivnost premijera pred prijetnjom Hamasa. Pozivajući se na više izvora, dvoje novinara tvrde da je u septembru 2023. godine predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata Mohamed bin Zajed Al Nahjan lično pozvao Netanjahua kako bi ga upozorio na predstojeći napad na Izrael, ali da Netanjahu nije reagovao. Novinari su odlučili da o svom otkriću obavijeste Haarec prije objavljivanja knjige u Izraelu, imejlom od 17. avgusta.

„Shvatio sam da bi ovo mogla biti jedna od najvećih priča koje smo ikada objavili“, objasnio je Aluf Ben, 61-godišnji glavni i odgovorni urednik Haareca, odjeven u bordo košulju, s tankom ogrlicom oko vrata, kada smo se 24. septembra sastali u njegovoj kancelariji. Harizmatični nekadašnji diplomatski dopisnik ovog dnevnog lista predložio je dvojici autora da odlomak iz knjige objave u novinama. Zahvaljujući malom timu urednika angažovanih na ovom projektu, redakcija je za svega nekoliko nedjelja uspjela da provjeri činjenice i rediguje tekst.

U zemlji koju i dalje progone sjećanja na napade od 7. oktobra i potresaju propusti državnog aparata, ovo otkriće preraslo je u ono što je glavni urednik nazvao „političkim događajem“. Svi kandidati na predstojećim izborima komentarisali su ekskluzivno otkriće, koje su prenijeli i potvrdili domaći i međunarodni mediji, među kojima se posebno izdvajaju The Atlantic i The New York Times.

Izraelske vlasti su sve demantovale. „Kada smo zatražili komentar, nezvanično su nam šapnuli: ‘Vidimo se na sudu’“, rekao je Ben. Nakon nekoliko nedjelja bez ikakvih novosti, Haarec je saznao da je Netanjahu 29. septembra podnio tužbu za klevetu.

Danas je Haarec jedini veliki nacionalni medij u Izraelu koji značajan prostor posvećuje izvještavanju o ratu koji Netanjahu vodi u Pojasu Gaze, gdje je, prema podacima više međunarodnih organizacija, izraelska vojska ubila gotovo 74.000 ljudi, od kojih su većina civili. Iako, prema istraživanju Target Group Index, ima svega šest odsto udjela na tržištu dnevne štampe u Izraelu, Haarec i dalje uživa status „referentnog lista“, kako ga opisuju njegovi zaposleni, prije svega zahvaljujući popularnosti među stranim novinarima i diplomatama koji borave u Izraelu.

Iako je manje čitan od konkurenata, poput Izrael Hajoma i Jediot Ahronota, dva desničarski orijentisana lista, Haarec je ipak uspio da sačuva značajan uticaj kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Prema posljednjim javno dostupnim podacima iz 2021. godine, imao je nešto više od 100.000 digitalnih pretplatnika, a zapošljava oko 600 novinara. List izlazi na hebrejskom i engleskom jeziku, a finansira se od oglašavanja i pretplate. Uprava nije željela da komentariše finansijsko stanje kompanije. Godine 2012, plan smanjenja broja zaposlenih, kojim je otpušteno oko 100 novinara, doveo je do štrajka redakcije.

Napeta atmosfera

Od 7. oktobra napadi vladajuće desničarske i krajnje desničarske koalicije na ovaj list sve su učestaliji. Vlada je optužila Haarec da „podriva legitimitet Države Izrael i njeno pravo na samoodbranu“. Šlomo Karhi, ministar komunikacija i član desničarske partije Likud, iskoristio je ove optužbe u novembru 2024. godine kako bi opravdao zabranu ministrima i visokim državnim zvaničnicima da sarađuju s listom, otkazivanje državnih pretplata i obustavljanje oglašavanja javnih institucija. Netanjahu je odobrio ove sankcije.

Kao odgovor na žalbu koju je Haarec podnio Vrhovnom sudu, vlada je angažovala kompaniju za poslovno-obavještajne analize da ispita uređivačku politiku lista. U izvještaju na 52 strane, objavljenom u januaru 2026. godine, list je optužen da „izražava podršku neprijatelju u vrijeme rata“, „kleveće“ državu i njene predstavnike i „narušava ugled i položaj Izraela u svijetu“.

U međuvremenu, ministar obrazovanja Joav Kiš, takođe iz Likuda, zatražio je da se tekstovi ovog dnevnika više ne koriste na državnim ispitima. Iza ove nove ofanzive stajao je poslanik krajnje desnice Cvi Sukot, koji je Haarec često nazivao „nelegitimnim i anticionističkim“ listom.

Ovakva napeta atmosfera ostavila je posljedice na redakciju. Kao i ostatak zemlje, i ona je bila duboko traumatizovana događajima 7. oktobra. Rođak jednog novinara iz rubrike nauke bio je otet, dok se drugi novinar našao na meti pucnjave u blizini Pojasa Gaze.

Danas se unutar Haareca i dalje vode rasprave o uređivačkoj politici u ratnim okolnostima: Koliko prostora treba posvetiti izvještavanju o ratu u Gazi? Koliko porastu antisemitizma širom svijeta? Koliko Netanjahuu, koji se ne obazire na međunarodno pravo?

Prema riječima jednog novinara koji je želio da ostane anoniman, u nedjelji uoči posjete ekipe časopisa Mond, dvije istaknute ličnosti iz redakcije sukobile su se putem tekstualnih poruka zbog dokumentarnog filma Naza, koji su režirali Juval Abraham i Rejčel Sor.

Jedna od njih branila je javni značaj filma, koji, oslanjajući se na svjedočenja vojnika, oštro razotkriva ratne zločine izraelske vojske u Pojasu Gaze. Druga je kritikovala film, smatrajući da ide naruku Netanjahuovoj retorici protiv ljevice, za koju on tvrdi da se protivi vojsci, a samim tim i bezbjednosti zemlje.

Vojna cenzura

Ni ovaj list nije imun na iskušenje, prisutno kod velikog dijela izraelske javnosti, da okreće glavu od svega što se tiče Palestinaca. Gotovo nijedan veliki izraelski medij nije prenio najnoviji izvještaj izraelske organizacije za zaštitu ljudskih prava BTselem, objavljenom 14. septembra. U izvještaju se Izrael optužuje da sprovodi politiku „eliminacije“ Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali. O nalazima izvještaja nije pisalo ni izdanje Haareca na hebrejskom jeziku. Prenijelo ih je samo izdanje na engleskom, kao da je postalo teško da takve informacije dopru do javnosti u samom Izraelu.

Upitan o ovoj razlici u izvještavanju, glavni urednik Jišaj Halper objasnio je da je ona posljedica različitih uredničkih odluka dva odvojena tima koji vode izdanja lista, naglašavajući da oba dijele „isti sistem vrijednosti“. Halper nije želio da komentariše promjene u čitalačkoj publici unutar Izraela, potvrdivši samo da „Haarec na engleskom raste iz dana u dan“ i da je nedavno zaposlio dva nova urednika kako bi ojačao tim u Vašingtonu. Broj pretplatnika na izdanje na engleskom jeziku „udvostručio se“ za svega nekoliko godina, rekao je, ne iznoseći preciznije podatke.

Od 7. oktobra vojna cenzura, koja je u Izraelu postojala i ranije, dodatno je pooštrena. Svi mediji dužni su da tekstove koji se odnose na vojsku ili policiju dostave posebnoj službi na pregled, koja može zahtijevati uklanjanje informacija za koje procijeni da predstavljaju opasnost po nacionalnu bezbjednost.

„Zbog rata sada mogu da se zaklanjaju iza vanrednog stanja“, rekao je 57-godišnji Amos Harel, koji za ovaj list prati vojna pitanja više od tri decenije.

U mejnstrim medijima atmosfera sumnjičavosti podstakla je strah i autocenzuru. U novembru 2024. godine, 37-godišnji novinar Haareca Bar Peleg dobio je dojavu da dvojica bliskih Netanjahuovih savjetnika primaju novac od Katara. Tada je shvatio da jedan njegov kolega iz drugog medija već raspolaže tim informacijama. „Znam da je ova priča već bila u drugom mediju, ali nije objavljena“, objasnio je nekadašnji moderator komentara na sajtu lista, koji je karijeru u Haarecu započeo pišući o elektronskoj muzici i noćnom životu Tel Aviva.

Za svega desetak dana završio je tekst, postavivši temelje za niz otkrića koja će postati poznata pod nazivom „Katargejt“. Uprkos razmjerama sukoba interesa koji je razotkrilo istraživanje Haareca, izraelski mediji su o ovom slučaju izvještavali veoma malo. Frustriran takvom situacijom, Peleg ipak nije dozvolio da ga to obeshrabri. Za manje od dvije godine objavio je niz tekstova o aferi Katargejt i otkrio umiješanost trećeg premijerovog savjetnika. I danas nastavlja da „kopa dublje“ po ovoj razgranatoj aferi.

„U ovim teškim vremenima, kada se suočavamo s brojnim izazovima, moramo da odradimo svoj dio posla. Naša vlada pokušava da izbriše sjećanje na 7. oktobar, a naša je uloga da budemo svjedoci.“

„Oportunistička računica“

U Izraelu i inostranstvu, ovaj dnevni list stekao je ugled zahvaljujući svom cionističkom i progresivnom opredjeljenju. Osnovala ga je 1919. godine u Jerusalimu grupa ruskih imigranata koji su se doselili u Palestinu pod britanskim mandatom. List je 1935. kupio njemački jevrejski biznismen i emigrant Salman Šoken, čija porodica i danas posjeduje medijsku grupu. U vrijeme Vajmarske Republike u Njemačkoj, ovaj magnat i vlasnik robnih kuća objavljivao je djela češkog pisca Franca Kafke.

Prije osnivanja Države Izrael 1948. godine, podržavao je organizaciju Brit Šalom (što znači „udruženje za mir“), koja se zalagala za suživot Jevreja i muslimana, kao i za uvažavanje nacionalnih težnji cionističkih izbjeglica i palestinskog stanovništva na Bliskom istoku. Njegovi hrabri stavovi, zbog kojih mu je filozofkinja Hana Arent nadjenula nadimak „jevrejski Bizmark“, postali su sastavni dio identiteta lista.

Haarec, liberalan po svojoj uređivačkoj politici, preselio je sjedište u Tel Aviv i dio svog izvještavanja posvetio Palestincima koji žive u Izraelu i na okupiranim teritorijama nakon Šestodnevnog rata 1967. godine. Urednički komentari lista iz tog perioda upozoravali su da osvajanje i kontrola palestinskih teritorija od strane vojske i doseljenika „ugrožavaju“ demokratiju.

U septembru 1997. godine Haarec je proširio svoju čitalačku publiku i postao prvi nacionalni medij koji je pokrenuo štampano izdanje na engleskom jeziku. Oko 15.000 primjeraka distribuirano je zajedno s listom International Herald Tribune, nekoliko godina prije pokretanja digitalnog izdanja na engleskom jeziku.

Međutim, sve veći uticaj lista ubrzo je počeo da iritira i vladajuću koaliciju i najbliže saradnike mladog premijera Netanjahua, koji je prvi put izabran 1996. godine. Nekoliko karikatura koje su ismijavale uticaj i sklonost luksuzu supruge lidera Likuda izazvale su njen bijes, zbog čega je lično pozvala redakciju da se požali. Potom je njen suprug preuzeo stvar u svoje ruke.

„Za šefa vlade, napadi na Haarec bili su oportunistička računica“, objasnio je Dov Alfon, koji je bio dopisnik lista iz Francuske, a zatim i njegov glavni urednik od 2008. do 2011. godine, prije nego što se preselio u Pariz, gdje je od 2020. do maja 2026. vodio francuski dnevnik Liberasion.

Izvještavanje Haareca o Drugoj intifadi - palestinskom ustanku protiv okupacije u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, koji je trajao od 2000. do 2005. godine - dovelo je već 2004. do prvog bojkota lista od strane državnih oglašivača. U Knesetu su poslanici vladajuće koalicije list nazivali „petom kolonom“.

Pretučeni novinar

Kada je novinar Uri Blau 2008. godine, na osnovu povjerljivih dokumenata, otkrio da je Generalštab izraelske vojske odlučio da ignoriše presude Vrhovnog suda kojima se ograničava praksa ciljanih ubistava Palestinaca na okupiranim teritorijama, vlasti su pokrenule nekoliko istraga kako bi otkrile izvore lista.

Nakon godinu i po istrage, Šin Bet, izraelska služba unutrašnje bezbjednosti, uhapsio je u decembru 2009. godine Anat Kam. Ova mlada pripadnica vojske optužena je da je kopirala hiljade dokumenata s računara svog nadređenog. Osuđena je na četiri i po godine zatvora. „Istovremeno, pravosudni organi izdali su nalog za hapšenje Urija Blaua“, rekao je Alfon.

Međutim, dva dana ranije, uz podršku svojih urednika, istraživački novinar je, strahujući od hapšenja, otputovao avionom u Kinu, a zatim u Ujedinjeno Kraljevstvo. U Izrael se vratio poslije nekoliko nedjelja. Suočena s pravnim prijetnjama, redakcija Haareca jedinstveno je stala iza svog novinara, koji je, umjesto zatvorske kazne koju su vlasti tražile, dobio tromjesečnu uslovnu kaznu, naveo je Alfon. „Čitav državni aparat tada se okrenuo protiv Haareca.“

Napadi na novinare Haareca učestali su posljednjih godina. U junu 2024. godine, novinara Nira Hasona pretuklo je i oborilo na zemlju tridesetak mladih krajnje desničarskih aktivista u Starom gradu Jerusalima, tokom „marša zastava“. Ovaj događaj organizuje se povodom Dana Jerusalima, kojim se obilježava izraelska aneksija Istočnog Jerusalima, palestinskog dijela grada, nakon Šestodnevnog rata. Ujedinjene nacije ne priznaju tu aneksiju.

Gotovo svakog jutra, prije sedam sati, dok je 73-godišnji Gideon Levi šetao ulicama oko svoje kuće na sjeveru Tel Aviva, neko bi mu s prozora doviknuo „izdajnik“. „Nikada im nijesam vidio lice“, objasnio je poznati novinar Haareca, sjedeći u dnevnoj sobi svoje kuće, ispunjenoj cvijećem. U jednoj kutiji u toj prostoriji čuva se stara vizitkarta s imenom Jasera Arafata, dugogodišnjeg lidera Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), ali bez adrese i broja telefona.

Levi je objavio hiljade reportaža s palestinskih teritorija pod izraelskom okupacijom.

Tokom 40 godina novinarske karijere, poznati novinar bio je na meti vojnika koji su 2002. godine ispalili 12 hitaca na njegov automobil, dok ga je sredinom prošle decenije neko pljunuo na pijaci u Tel Avivu.

Danas, prema riječima autora čuvene kolumne „Zona sumraka”, u kojoj opisuje svakodnevna ograničenja s kojima se suočavaju Palestinci, „strah sve više raste“ iz nedjelje u nedjelju. Okružen prestižnim nagradama koje je dobio za svoj rad i fotografijama snimljenim na okupiranoj Zapadnoj obali, opisao je kako se osjeća „mnogo usamljenije nego ikada ranije“. Od 7. oktobra ovaj iskusni novinar samo je dva puta pozvan da gostuje na izraelskoj televiziji, iako je prethodnih decenija redovno nastupao u televizijskim emisijama.

„Ako ova vlada bude ponovo izabrana, nijesam siguran da ću moći da nastavim da radim svoj posao“, zabrinuto je rekao sedamdesettrogodišnji novinar.

Dok god je to moguće, zahvaljujući svom „svjetioniku u velikoj tami“, kako voli da naziva Haarec, Levi svakog ponedjeljka, u pratnji fotografa Aleksa Levaka, nastavlja da odlazi na Zapadnu obalu.

Prevod: N.B.