AUTOCENZURA I CENZURA JAKO IZRAŽENI U CRNOJ GORI

Kračković: Nekažnjivost postala princip kada su novinari i medijski radnici na meti

Autorka Izvještaja, Marijana Camović kazala je da ne postoje zvanični statistički podaci o broju novinara u Crnoj Gori
68 pregleda 0 komentar(a)
Sindikat medija, Foto: Twitter
Sindikat medija, Foto: Twitter
Ažurirano: 23.12.2016. 13:13h

Autocenzura i cenzura su jako izraženi u Crnoj Gori i to su dva glavna ograničavajuća faktora slobode medija, ocjenjuje se u istraživanju o nivou medijskih sloboda i bezbjednosti novinara u Crnoj Gori i na zapadnom Balkanu.

Sindikat medija Crne Gore (SMCG) predstavio je danas u Podgorici taj dokument.

Predstavnik SMCG, Radomir Kračković, smatra da je nekažnjivost postala princip kada su novinari i medijski radnici na meti.

"Svjedoci smo brojnih problema sa kojima se medijska zajednica u državama regiona suočava poslednjih godina. Od rastućih ograničavanja medijskih sloboda od države i posebno učestalih napada na novinare od kojih je najveći broj i dalje neriješen", kazao je Kračković.

Još jedan problem, dodao je on, je pad ekonomskog i socijalnog statusa u regionu, što za sobom donosi pad profesionlnih standarda.

Autorka Izvještaja, Marijana Camović kazala je da ne postoje zvanični statistički podaci o broju novinara u Crnoj Gori.

OEBS je u svom istraživanju saopštio da ih je 2014. godine bilo oko 800, a utvrđeno je da su tri četvrtine novinara u Crnoj Gori u stalnom radnom odnosu, od kojih je najviše u Javnom servisu.

„Broj zaposlenih u medijima se konstantno smanjuje zbog čestih otkaza u medijima ali veliki broj zaposlenih, naročito novinara, napušta profesiju i zapošljava se, najčešće, u PR sektoru“, kaže se u istraživanju.

Asistentkinja na projektima SMCG, Bojana Laković, predstavila je rezultate ankete urađene sa crnogorskim novinarima. Učestvovalo je 54 novinara iz 34 medija a odgovarali su na 32 pitanja.

"Kada je u pitanju cenzura, većina, odnosno 54 odsto je rekla da cenzura u velikoj mjeri utiče na njihov rad", kazala je Laković.

Govoreći o slobodi odlučivanja, 70 odsto je kazalo da ima određeni ili veliki stepen slobode a sedam odsto je odgovorilo da ima apsolutnu slobodu da piše o čemu želi.

Prema mišljenju novinara, Skupština je najtransparentnija institucija a 50 odsto smatra da je Vlada djelimično transparentna.

U Izvještaju se navodi da su zarade ispod državnog prosjeka, što je potvrdila i anketa prema kojoj 24 odsto anketiranih ima platu između 400 i 500 eura, 20 odsto od 500 do 600, dok skoro 15 odsto spitanika prima 300 do 400 eura. "Urednici imaju duplo veće zarade od novinara".

Kako se navodi, četvrtina anketiranih smatra da se kredibilitet novinarstva veoma smanjio, a svega 28 odsto istaklo je da je značaj novinarstva za društvo donekle porastao.

"Problem je to što su neki novinari istakli da im je skrenuta pažnja da ne mogu negativno da izvještavaju o kompanijama koje su veći oglašivači u tom mediju, da poslodavci radije prihvataju tekstove u kojima se negativno govori o političarima nego o moćnim biznismenima ili njihovim kompanijama", kaže se u dokumentu.

Razlog tome, kako se ocjenjuje, vide u malom marketinškom tržištu za koje se utrkuje veliki broj medija.

Podsjeća se da je nezavisnost Javnog servisa od vladajućih elita uvijek aktuelan problem i pominje se i u Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori.

"Generalna je percepcija da uredništvo Javnog servisa nije u stanju da se izbori sa pritiscima ali novinari te kuće ističu da se stanje polako mjenja. Zabilježeni su slučajevi mobinga i izolacije i opstrukcije od menadžmenta kada je novinar objavio seriju istraživačkih priča o kriminalu i korupciji u jednom od primorskih gradova, a čiji je akter bio visoko pozicioniran u vladajućoj partiji", kaže se u istraživanju.

Generalna percepcija novinara je da su autocenzura i cenzura jako izraženi u Crnoj Gori i to su dva glavna ograničavajuća faktora slobode medija.

Kako se navodi, čini se da je suptilna cenzura, koja se ostvaruje preko ekonomske i socijalne zavisnosti novinara od medijskih vlasnika izraženija nego direktna i otvorena cenzura.

"Mišljenja novinara o cenzuri su dosta podijeljena pa više od polovine ispitanika, 54 odsto, smatra da cenzura u nekoj mjeri utiče na njihov rad, da cenzure nema ili da slabo utiče misli 46,3 odsto ispitanika. Čak 83 odsto novinara je istaklo da urednici izuzetno utiču na njihov rad, dok kod svega 13 odsto smatra da oni imaju slab uticaj", kaže se u istraživanju.

Navodi se da je od 2013. do jula 2016. godine u Upravi policije evidentiran 41 slučaj koji se odnosi na prijetnje ili ugrožavanje zaposlenih u medijiskim kućama, a pod tim se podrazumijevaju napadi na urednike, novinare, slobodne novinare, fotoreportere, kamermane, ali i na imovinu.

Ukazuje se da je policija polovinom 2014. godine u „Analizi rizika ugroženosti zaposlenih u sredstvima javnog informisanja – novinara“ konstatovala da je velika vjerovatnoća da će u narednom period biti rasvijetljeni napadi na novinare, ali da se to do objavljivanja Izvještaja nije ostvarilo.

Ocjenjuje se da se državni zvaničnici redovno oglašavaju i osuđuju napade na novinare ili medije, ali da se stiče utisak da su te izjave populističke i formalne jer se situacija sporo ili nikako mijenja.

“Predstavnici dijela medija ističu da ih vladini zvaničnici smatraju odgovornima za napade kojima su izloženi jer redovno kad govore o napadima govore i o odgovornosti medija za ono o čemu pišu. Osim standardnih procedura koje preuzimaju Uprava policija i Tužilaštvo kada do napada dođe, nije predviđen neki poseban tretman tih slučajeva”, kaže se u Izvještaju.

Navodi se da država nije prepoznala potrebu da na poseban način pristupi istragama, gonjenju počinilaca, zaštiti i bezbjednosti novinara, ali ni da se posveti problemu nekažnjivosti počinilaca koji je u Crnoj Gori, u svim drastičnijim slučajevima, evidentan.

“Jedinstveno je mišljenje da država nije učinila dovoljno kada je riječ o napadima na novinare i medije jer su glavni počinioci i nalogodavci ostali nepoznati”, ocjenjuje se u Izvještaju.

Ističe se da bi crnogorska medijska scena mnogo pristojnije izgledala ukoliko bi se poštovali zakoni koji se odnose na medije, koji, iako djelom zastarjeli, obezbjeđuju dobre garancije za slobodu medija i novinarskog rada.

Ukazuje se da je u ljeto ove godine bilo pokušaja da se ti zakoni mijenjaju političkom voljom, bez javne rasprave i konsultacija sa medijskim ekspertima, ali da ipak, iako je ta odluka bila dio političkog predizbornog Sporazuma vlasti i opozicije, nije realizovana.

Navodi se da eksperti smatraju da nametanje političke volje nije dobro i da neće popraviti stanje u medijima.

“Agencija za elektronske medije je formalno odvojena od uticaja politike ili pojedinaca iz javnog života i zakonom su definisani kao nezavisan regulator čije rukovodstvo bira Skupština Crne Gore, ali u javnosti nisu percipirani kao nezavisni jer je uticaj politike u Crnoj Gori ogroman pa se smatra da nije zaobišao ni Agenciju”, kaže se u Izvještaju.

Ocjenjuje se da ni pet godina od dekriminalizacije klevete nije dovoljno da se dođe do jedinstvenog stava da li je taj potez bio ispravan i da li je crnogorsko društvo bilo spremno za njega, iako su kazne za klevetu u nekim slučajevima bile i drakonske.

Navodi se da zagovornici vraćanja klevete kao krivičnog djela smatraju da se kroz građansku parnicu ne može dobiti dovoljna satisfakcija i da nema statistike o broju slučajava klevete, niti o broju slučajeva pred sudom.

Ističe se da se novinari ne osjećaju ugodno kada istražuju o organizovanom kriminalu i korupciji na visokom nivou i da svega 18,5 odsto anketiranih novinara ne brine o tome da li će biti tuženo za klevetu.

“Postoji veliki broj medija ali i problem sa izjednačenim i izbalansiranim izvještavanjem jer mediji otvoreno pokazuju svoju pristrasnost i podržavaju ili vladu ili opoziciju”, ocjenjuje se u Izvještaju.

Prepočuje se da se nastave aktivnosti koje vode ka izmjeni Krivičnog zakonika u smislu uvođenja novih krivičnih djela kojima se štite novinari, odnosno rigoroznije osuđuju oni koji ih napadnu zbog posla kojim se bave.

Izvještaj predstavlja nalaze istraživanja sprovedenog u okviru regionalnog projekta Regionalna platforma za zagovaranje slobode medija i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu koji sprovode nacionalna udruženja novinara u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji.

Glavni cilj istraživačke studije je bio da se napravi bazična procjena nivoa slobode medija i bezbjednosti novinara koja će se dalje koristiti u regionalnom mehanizmu za praćenje i zagovaranje slobode medija ibezbjednosti novinara na lokalnom, nacionalnom i regionalnom nivou.

Preporučujemo za Vas