Amerikanka u Podgorici: Razumijem što Crnogorci pričaju, ali ne i što hoće

Natalie kaže da se momci iz Crne Gore ne ustručavaju da iskažu simpatije prema ženskom polu, a primijetila je da se žene lijepo oblače
68 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 12.08.2011. 15:41h

U organizaciji Instituta za strane jezike Univerziteta Crne Gore i Univerziteta iz Pitsburga u našoj zemlji boravila je grupa američkih studenata, a, prema njihovim riječima, boravak u našoj državi, pored ostalog, iskoristili su i za učenje jezika.

Nenad Tomašević, student Univerziteta u Mičigenu, rekao je da su u okviru studijskog boravka istraživali stepen primjene novih tehnologija (skajp, Facebook...), kao i da su obišli zemlje Balkana i Istočne Evrope.

Lijepa je priroda, hrana ukusna, ljudi su ljubazni i uvijek hoće da popričaju i saznaju odakle dolazimo i šta radimo.

"Radili smo istraživanje za potrebe magistarskog rada, obišli zemlje Balkana, Poljsku i Češku, a drugi dio ljeta posvetili smo učenju jezika. U Crnoj Gori smo na poziv profesorice Ljiljane Đurašković. Moji roditelji su porijeklom iz Srbije i već 35 godina žive u Americi", rekao je Tomašević.

Američki studenti su oduševljeni domaćom kuhinjom i prirodnim ljepotama, a u proteklih mjesec dana obišli su sve crnogorske gradove.

"Lijepa je priroda, hrana ukusna, ljudi su ljubazni i uvijek hoće da popričaju i saznaju odakle dolazimo i šta radimo. Nije nam se dopalo kada pojedini taksisti, kada čuju da govorimo engleski jezik, naplate više, ali to nije pravilo – ima i onih drugih", rekao je Tomašević.Student Univerziteta u Pitsburgu Karl Šemen je iz Filadelfije i ne krije oduševljenje crnogorskom kuhinjom, a posebno turskom kafom.

Naplate kad čuju engleski

"Bureci, ćevapi... su prepoznatljivo dobri, a i vaše plaže na primorju su zaista najljepše. Smještaj u studentskim domovima u Americi su slični onim koji studenti imaju u Plavom dvoru. Nešto slično, zapravo, imaju naši studenti na prvoj godini, iako mi sada živimo u boljim uslovima u privatnim stanovima. Smještaj je u svakom slučaju kvalitetniji u našoj zemlji. Drugačija su kupatila...dok kod vas vode uvijek ima negdje drugo...u drugom stanu... Kada smo došli u Plavi dvor, kazali su nam: 'Evo vam ključevi, a sobe su vam na spratu...' u Americi vas povedu do smještaja i sve pojasne. Nije loše ni na crnogorski način – snađi se sam", rekao je Šemen, napomenuvši da je zadovoljan ostvarenim poznanstvima.

Američki studenti ističu da se u Podgorici u poređenju sa uslovima u njihovoj zemlji živi opuštenije. Kažu da su primijetili da se u „kafićima sjedi cijeli dan i noć“, što, svakako, nije prihvatljivo u američkom društvu, prepoznatljivom po užurbanom načinu života.

"Imamo i mi kafiće, ali sve je drugačije. Avantura je bila da pronađemo lokal u kojem ima Internet, ali sada ni to nije problem. Nijesmo navikli da toliko sjedimo u lokalu uz kafu. Međutim, dopada nam se takva vrsta opuštenosti. Imaš i vremena da se sa nekim ispričaš i da ga istovremeno bolje upoznaš. Stekao sam utisak da Amerikanci žive da rade, a Crnogorci rade da bi živjeli. Prvi put probao sam kuvanu kafu i sada je stalno sa uživanjem pijem", rekao je Šemen.

Sigurno ste čuli za grad Dejton u Ohaju, kaže Natalie Mauser Carter uz osmijeh, i dodaje da joj i pored lijepih utisaka, ipak, nedostaje porodica.

Momci puno pričaju, djevojke su lijepo obučene

Natalie kaže da se momci iz Crne Gore ne ustručavaju da iskažu simpatije prema ženskom polu, a primijetila je da se žene lijepo oblače.

Ona je napomenula da bi voljela da živi na Balkanu, istakavši da joj odgovara lagani tempo života i opuštenost.

Ona je napomenula da bi voljela da živi na Balkanu, istakavši da joj odgovara lagani tempo života i opuštenost.

"U takvim uslovima više vremena može se posvetiti porodici i putovanjima. More je blizu, ali i Grčka i Evropa", rekla je Natalie.

Američki studenti su oduševljeni domaćom kuhinjom i prirodnim ljepotama, a u proteklih mjesec dana obišli su sve crnogorske gradove i primijetili su da se u „kafićima sjedi cijeli dan i noć“

Kada te Marko šalje lignje jeftinije

"Posjetili smo Stari grad u Ulcinju i nakon obilaska pitali jednog starijeg nepoznatog prolaznika na ulici koji restoran je na dobrom glasu, i gdje bismo mogli pojesti lignje. On je kazao ime restorana i naglasio da kažemo da nas je poslao striko Marko Pronašli smo restoran, naručili jelo koje je bilo ukusno, ali je konobar donio račun sa dupliranim cijenama. Nijesmo znali šta da radimo i u jednom trenutku neko se dosjetio preporuke. Pozvali smo konobara i kazali da nas je poslao 'striko Marko'. Konobar je obavijestio gazdu i porcija lignji od dvadeset eura 'pala' je na sedam. Gazda je potom sjeo s nama, naručio svima po rakiju. Izvinjavao se zbog računa jer je mislio da smo 'pravi' stranci ", rekao je Tomašević.

Bonus video: