UBNOR i antifašisti Nikšića položili cvijeće

Obilježeno 185 godina od bitke na Čelinskom potoku: "Ovaj poraz je doživljen kao crnogorska tragedija..."

"Oduvijek je područje Grahova imalo izuzetno značajnu ulogu kako sa političkog tako i sa strateško-vojnog aspekta. Oko njegovog statusa su se lomila koplja, posebno u vremenu kada je ovo područje bilo pod turskom upravom"

6474 pregleda 26 reakcija 11 komentar(a)
Danas na Čelinskom potoku na Grahovu, Foto: UBNOR
Danas na Čelinskom potoku na Grahovu, Foto: UBNOR

Udruženje boraca narodno-oslobodilačkog rata (UBNOR) i antifašista Nikšića u Čelinskom potoku na Grahovu položilo je cvijeće i evociralo uspomene na 185. godišnjicu bitke koja se odigrala bitka između crnogorskih i turskih vojnih snaga u kojoj je život izgubilo devet Petrovića, među kojima i rođeni brat vladike Rada, Joko.

"Oduvijek je područje Grahova imalo izuzetno značajnu ulogu kako sa političkog tako i sa strateško-vojnog aspekta. Oko njegovog statusa su se lomila koplja, posebno u vremenu kada je ovo područje bilo pod turskom upravom. Grahovo je bila strateška baza za pripremu ofanzivnih dejstava prema Hercegovini i Nikšiću, kao i u vrijeme ratovanja Crnogoraca protiv Napoleonovih trupa u Boki Kotorskoj i Dalmaciji. I Crnogorci i Turci su smatrali ko drži Grahovo taj ima ključeve od Hercegovine i ovog dijela Crne Gore. Zato od 1830. za narednih 30 godina odigrava se borba na život i smrt za Grahovo. Tog stava su se držali Petrovići: Petar I, Petar II, Danilo i Nikola. Smatrali su da ako neko iskaže pretenzije prema Grahovu kao da je ugroženo Cetinje. Slično su razmišljali i Turci i za njih je Grahovo značilo sigurniji položaj i status Hercegovine", navodi se u saopštenju UBNOR-a.

Kako su istakli, pogibija devetorice Petrovića je jedinstven primjer u istoriji bojeva i ratova da toliki broj članova dinastičke porodice bude u prvim borbenim redovima i strada u jednom danu.

"Ovaj poraz je doživljen kao crnogorska tragedija, a sam Njegoš kao težak lični udarac. To ga je natjeralo da razmišlja o osveti te smišlja ubistvo Smail-age Čengića koje su Novica Cerović i Mirko Aleksić organizovali 1840. godine u Drobnjaku i aginu glavu donijeli vladici na Cetinju", piše u saopštenju.

Uspomene na bitku u kojoj je, kako je kazao, sreća bila naklonjena turskim vojnim snagama, evocirao je Radovan Damjanović, član Predsjedništva UBNOR-a i antifašista Nikšića.

"No, i izgubljene bitke imale su u dugogodišnjoj slobodarskoj tradiciji crnogorskog naroda respekt i dužno poštovanje prema onima koji su u njima učestvovali jer su i te bitke imale svoje podvižnike i svoje junake koji su pisali crnogorsku istoriju. Iz tog razloga čudi zaboravnost društva i institucija da se ovom događaju za više od 170 godina nije poklonila odgovarajuća pažnja i podiglo neko spomen obilježje. Tek su prije desetak godina Društvo prijatelja Nikšića i bratstvo Kovačevića pokrenuli inicijativu za podizanje spomenika poginulim Petrovićima i polaganja njihovih zemnih ostataka u novoizgrađenu kosturnicu. Spomenik devetorici Petrovića je otkriven 2013. ispred crkve Svetog Đorđija, a dvije godine ranije zaviorio se kod Čelinskog potoka crnogorski barjak. Tada je poslata snažna poruka Crnoj Gori da se prema svojim poginulim sinovima, bilo da su poraženi ili pobjednici, treba odnositi s poštovanjem", kazao je Damjanović.

Na spomeniku devetorici Petrovića, uklesani su Njegoševi stihovi "Spomenik je vašega junaštva, Crna Gora i njena sloboda".

Idejno rješenje spomenika je djelo akademika Pavla Pejovića i princa Nikole Petrovića.