Institucija zaštitnika ljudskih prava i sloboda utvrdila je da su djeci jedne porodice koja živi u Baru povrijeđena garantovana prava, među kojima prava na odgovarajuću roditeljsku brigu, na zaštitu od nasilja i zanemarivanja.
Istovremeno je konstatovano da se tamošnji Centar za socijalni rad više puta obraćao tadašnjem Ministarstvu rada i socijalnog staranja u vezi sa stručnom pomoći i konsultacijama radi zbrinjavanja djece, ali da nijednom nisu dobili odgovor.
Ministarstvo je, piše u mišljenju zamjenice zaštitnika Snežane Mijušković, bilo dužno da se posveti ovom slučaju “umjesto pasivnog stava i nečinjenja, a što treba preispitati”.
”Treba imati u vidu da blagovremeno reagovanje, u mnogim situacijama može preduprijediti teže posljedice po zdravlje i bezbjednost djece. Ovakva dugotrajana situacija djecu je držala u stanje neizvjesnosti nesigurnosti, iščekivanja”, navodi se u mišljenju.
Pred Osnovnim državnim tužilaštvom vođeno je više postupaka protiv roditelja zbog krivičnih djela nasilje u porodici, za koje su oboje osuđivani.
U decembru 2020. godine situacija u porodici je eskalirala, ponovilo se nasilje između partnera, koji su uhapšeni i sprovedeni u Istražni zatvor.
Četvoro djece, starosti od četiri do 15 godina, krajem prošle godine je smješteno u Dječji dom “Mladost” u Bijeloj.
”Iz izjašnjenja Doma, zapaža se da su se djeca dobro prilagodila u toj ustanovi, da sa njima rade stručni radnici, i saradnici, da zadovoljavaju sve životne potrebe, materijalne i psihološke, obazovne. Sprovodi se psihološki i savjetodavni rad na prevazilaženju teškoća i prethodnih traumatskih iskustava”, navodi se u dokumentu.
Djeca nisu imala prijavljen boravak u Crnoj Gori, niti imaju crnogorsko državljanstvo.
Njihova majka je državljanka Srbije i ima status privremenog boravka u Crnoj Gori, dok otac nema prijavu boravka u Crnoj Gori.
Iz dopisa barskog Centra za socijalni rad Bar iz jula 2019. godine, upućenog vlastima u Srbiji, konstatuje se da je stanje u porodici krajnje zabrinjavajuće, da su “redovnim obilascima na terenu, čak i kada je majka bila kod kuće, bila u teškom alkoholisanom stanju, da čak nije ni konstatovala da su dolazili radnici Centra a da su djecu zatekli da jedu šećer i hljeb, ili crni luk”.
Umjesto da izvrši nadzor nad stručnim radom ili da osvrt u vezi sa tim zašto isti nije sproveden do sada, Ministarstvo u svom izjašnjenju ističe da je inspekcija vršila nadzor nad radom centra, gdje nijesu pronađeni propusti u radu.
Što, navodi se u mišljenju Mijuškovićeve, ne odgovara stvarnom stanju stvari – inspekcija je konstatovala sedam nepravilnosti u radu Centra: nije određen nadzor nad roditeljskim pravom, nije adekvatno provjereno da li ima hranitelja, kontradiktornosti kod statusnih prava djece...
”Međutim, nadzor koji vrši inspekcija i nadzor za koji je nadležno Ministarstvo, dvije su vrste nadzora, a što je regulisano zakonom. Ovakvo (ne)postupanje nije u skladu sa praksom dobre uprave. Ministarstvo je bilo dužno da u ovoj situaciji ima aktivniju ulogu, umjesto pasivnog stava i nečinjenja”, navodi se u zaključcima.
Mijuškovićeva je dala niz preporuka Ministarstvu, među kojima je i da uspostavi bolju saradnju sa organima starateljstva radi pružanja pomoći u slučajevima hitnih potreba za zbrinjavanje djece.
Dio preporuka se odnosi na Centar za socijalni rad, među kojima i to da u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova preduzme aktivnosti na regulisanju statusa u Crnoj Gori maloljetne djece.
Bonus video:
