Uroš Ružičić, osnivač i prvi rukovodilac Univerzitetske dečije klinike u Beogradu, dugogodišnji profesor na beogradskom Medicinskom fakultetu, akademik Srpske akademija nauka i umetnosti, dobio je mural u Pljevljima, svom rodnom gradu.
U ulici koja nosi njegovo ime, na jednoj od zgrada u naselju Jalija, mladi akademski umjetnici Aleksandar Ostojić, Aleksandra Aranitović i Vukašin Tanjević realistično su oslikali njegov lik, odajući time počast čovjeku koji je ostavio dubok trag u razvoju dječije medicine u bivšoj Jugoslaviji.
“Mural nije nastao iz želje da se ukrasi zid, već iz potrebe da se sačuva sjećanje na jednu veliku figuru našeg grada. Ovaj rad je rezultat procesa koji je uključivao razgovore, istraživanje i razmišljanje o tome šta nam danas nedostaje i šta treba da ostane vidljivo u javnom prostoru. Ulica u kojoj je oslikan mural nosi njegovo ime, i upravo iz svih ovih pretpostavki došli smo do ličnosti o kojoj ni sami nismo znali mnogo. Znali smo da ta gradska ulica nosi naziv ovog čovjeka, i ništa više. Na tom tragu došli smo do saznanja o doktoru Ružičiću i odlučili da mu se barem jednim dijelom odužimo”, rekao je Vukašin Tanjević za “Vijesti”.
Skicu za mural osmislio je mr Aleksandar Ostojić, a Tanjević i Aleksandra Aranitović dali su doprinos da se cijela priča zaokruži u jednu monumentalnu sliku koja krasi širi centar grada.
“Trudili smo se da mural bude usklađen sa prostorom i ostalim muralima koje smo izveli u gradu, ali i da ima nešto što će natjerati prolaznike da zastanu, pogledaju, i možda postave sebi pitanje kao što smo i mi: Ko je bio Uroš Ružičić”, kazao je Tanjević
Portret, dodaje on, je priča o vrijednostima koje polako nestaju iz vidokruga, posebno kod mladih.
“Ne treba zaboraviti činjenicu da je doktor Ružičić nosilac najvećih priznanja s početka 20. vijeka koja su imali samo oni koji su svoje znanje, ali i život stavili na raspolaganje svojoj otadžbini, te su upravo među tim priznanjima medalja Osvećeno Kosovo i Krst milosrđa. Ono što nam je bilo veoma zanimljivo jeste saznanje da je zajedno sa patrijarhom Varnavom Rosićem kao ljekar srpske vojske savladao albanske vrleti i time pokazao da je sloboda i humanost osnovna ideja vodilja tokom cijelog života doktora Ružičića. Još kao mlad ljekar tražio je od tadašnjeg Ministarstva zdravlja premještaj u Pljevlja, da bi samo nekoliko godina kasnije bio najzaslužniji Pljevljak za gradnju Doma narodnog zdravlja 1928. godine, ulažući ogroman angažman da fondacija Rokfeler pomogne i finansira izgradnju prve bolnice u gradu. Uroš Ružičić je simbol nečega što danas nedostaje, i simbol nečega što mladima danas treba i mora biti putokaz”, rekao je Tanjević.
Impresivan životni put
Ružičić je rođen 1891. u Pljevljima. Otac mu je rano preminuo, pa je brigu o djeci preuzela njegova majka, koja je radeći po kućama imućnijih Pljevljaka uspjela da školuje djecu.
Nakon osnovne škole u rodnom gradu školovanje je nastavio u Solunu, gdje je pokazao izuzetnu nadarenost za jezike, književnost i humanističke nauke. Pisao je poeziju za koje je dobijao pohvale, pa su svi smatrali da će književnost jednog dana biti njegovo osnovno zanimanje. Nakon provedenog jednog semestra na studijama književnosti, Ružičić upisuje studije medicine u Istanbulu. Nakon Balkanskih ratova studije nastavlja u Bordou, koje nakon prekida zbog Prvog svjetskog rata završava 1919. Po završetku studija kratko vrijeme je radio u ortopedskoj bolnici u Zagrebu, a od 1920. do 1922. radi kao sreski ljekar u Pljevljima.
Svojim radom stekao je veliki ugled i povjerenje Pljevljaka, a naročito među seoskim stanovništvom kome je nesebično ukazivao pomoć. Nekoliko godina poslije njegovog odlaska iz Pljevalja, stanovništvo je osjetilo njegovo odsustvo, jer im je nedostajala njegova i stručnost i humanost. Tadašnji list “Pravda” (od 7. septembra 1931. godine) je zabilježila: “U Pljevljima, od kada je otišao poznati, simpatični i sa žaljenjem ispraćeni lekar g. dr Uroš Ružičić, svet seoski i varoški je izgubio poverenje prema lekarima i počeo sve više da se obraća za pomoć vračarama i nadrilekarima”.
U Beograd prelazi 1922. u englesko-srpsku dječiju bolnicu, da bi 1924. kao stipendista Rokfelerove fondacije bio upućen na specijalizaciju dječije medicine u inostranstvo. Po povratku u Beograd 1926. godine, nastavio je da radi na Dječjoj klinici.
U toku svog naučno-istraživačkog rada u oblasti pedijatrije, napisao je preko 250 stručnih i popularnih radova. Najviše se bavio pitanjem ishrane, njege, fiziologije i patofiziologije odojčeta, iz koje oblasti je napisao i više udžbenika. Pored ukupnog naučnog rada bio je i veliki zdravstveni prosvjetitelj naroda. Išao je i na usavršavanje u Ameriku.
Uprkos nedostatku opreme i teškim uslovima rada, uspio je da značajno smanji smrtnost novorođenčadi. Njegova knjiga “Vi i vaše odojče” postala je jedno od najvažnijih djela u oblasti pedijatrije i roditeljstva u regionu, doživjela je 21 izdanje i ostala je cijenjena među stručnjacima i roditeljima.
Bio je poznat i po svojoj humanosti. Često je umjesto svog imena na donatorske ploče upisivao ime svoje majke Milice, izražavajući time zahvalnost za njenu žrtvu i podršku tokom njegovog školovanja. Dobitnik je više priznanja. Govorio je četiri jezika, engleski, grčki, fransucki i turski. Muzika je takođe bila njegova velika ljubav. Svirao je violinu i violončelo.
Njegov stan u kojem je živio sa suprugom, doktorkom Radmilom, bio je u svako doba spreman da pomogne djeci. Nije imao svoje djece.
Dr Uroš Ružičić preminuo je 7. oktobra 1966. godine u Beogradu.
Odlukom Skupštine Pljevalja, od 6. juna 2008. godine, ulica od Milet bašte do Jalije nosi njegovo ime.
Najavljuju nove radove
Tanjević je rekao da će ovog ljeta raditi na iscrtavanju još nekoliko murala u gradu, na važnim lokacijama.
“U pripremi je mural posvećen Tanasiju (Atanasiju) Pejatoviću, profesoru, geografu i saradniku Jovana Cvijića, čovjeku iz Pljevalja koji je ostavio dubok trag u nauci, a danas ga se rijetko ko sjeća, osim kada se slavi dan pljevaljske Gimnazije čije ime nosi. Prije dvije godine smo oslikali monumentalni mural njegovom bratu Ristu Pejatoviću, prvom akademski školovanom vajaru u današnjoj Crnoj Gori, i čovjeku koji je zajedno sa svojim bratom Atanasijem pionir karikature na ovim prostorima, što je na neki način nastavak te priče da se dvojica značajnih Pljevljaka, rođene braće, nađu jedan naspram drugog u samom centru grada. Sve ovo ne radimo da bismo tek tako ispunili zidove, već da bismo kulturni sadržaj trajno i pažljivo birano vratili u kolektivnu svijest. Grad treba da bude ispunjen umjetničkim sadržajem u javnom prostoru, a kao dio urbane kulture, murali su nešto što se podrazumijeva”.
Bonus video:
