U poslijeratnim godinama, tokom pedesetih, bila su teška vremena, a sad su još teža, opisuje Bjelopoljac Jagoš Bošković prilike nakon Drugog svjetskog rata, ali i danas.
Penzionisani nastavnik zagazio je u desetu deceniju života, a nedavno je sa još šestoricom školskih drugova obilježio 67 godina od mature u bjelopoljskoj Gimnaziji “Miloje Dobrašinović”, o čemu su “Vijesti” već pisale.
“Eh, srećo, kakav je bio osjećaj kad smo ušli. Kao da si juče krenuo u školu. Zatreperiš sav. Pa se sjetih one dugačke drvene klupe u kojoj bi sjedjelo nas po četvoro. I dugih zima, i krvavih, zaleđenih opanaka. Sad je sve ljepše, uređena i moderna škola, ali danas nema one sloge, zajedništva, poštovanja... Ipak, u svim gestovima prepoznao sam iste one dječake iz 1950-ih godina sa kojima sam dijelio klupe”, priča starina.
Potekao iz Barica, udaljenih od Bijelog Polja više od 50 kilometara, osnovnu školu je završio u Tomaševu.
“Dok sam išao u osmogodišnju školu, stanovao sam u Potrku. Samo povremeno smo mi đaci išli kući, a do Barica nam je trebalo više od tri sata hoda”, prisjeća se Jagoš.
Najljepše uspomene ga vežu za srednju školu, koju je upisao punoljetan, bježeći, kako kaže, od ovaca i mukotrpnog rada na selu. Dnevnik u ruke mu je stavljen vrlo rano, odmah nakon prve godine studija Više pedagoške škole u Nišu, 1960. godine, jer u to vrijeme nije bilo dovoljno nastavnog osoblja.
“Radio sam u istoj toj Osnovnoj školi ‘Krsto Radojević’ u Tomaševu, a potom u Rasovu. Tokom karijere predavao sam čak sedam predmeta - od poznavanja prirode, preko francuskog jezika, geografije, istorije, pa sve do hemije”.
Miloje Dobrašinović - narodna majka
Pored nezaboravnih druženja, najljepše uspomene ga vežu za Gimnaziju i lik slavnog profesora istorije i direktora po kojem je škola kasnije dobila ime - Miloja Dobrašinovića. Vremešni Bjelopoljac podsjeća na vrijeme kada škola nije bila samo “drugi dom”, već sve na svijetu, i kada je ovaj prosvjetni gorostas bio narodna majka svim učenicima.
“’Nemoj da mi obaljujete seosku đecu, da koje ponavlja’, ‘prijetio’ bi Miloje profesorima, naročito onima koji su se isticali po strogoći. Nije bilo kišobrana. Sve što je iz neba, to je na mene. A kada bismo po ciči zimi, poslije tri do šest sati pješačenja, stizali sa Barica, iz Bistrice, Dobrakova, Cerova ili Jabučnog, on bi, gledajući u naše zaleđene opanke, prstom uperio put kolega. Zahtijevao je da nas ne šalju odmah u klupe: ‘Otresite to, djeco moja. Prvi čas ne morate u klupe. Budite oko furune da se malo ugrijete’”, priča sa sjetom Bošković.
Kopriva "rasla iz stomaka", cipele dobio na maturi
Za roditelje, odlazak djeteta od kuće nije značio samo brigu i manje hrane na vaganu, nego i ovcu ili jagnje manje svakog mjeseca - za stanarinu.
“A kad bi nestalo hrane, po više nas bi se skupilo poslije škole i spremalo na dugo pješačenje do kuće na Baricama. Opet nas direktor okuplja i brižno pita kud sad da idemo. Krenemo uz Pape, na Modri do, pa u Barice. Zametni malo sira, kajmaka, hljeba i kad-kad mesa. Kopriva? Ona mi je ‘rasla iz stomaka’. Ako prespavamo negdje na putu, obično u Lijesci, isti čas bi po dolasku kući uzimali hranu i vraćali se nazad. Uvijek u grupi, jer je bilo vukova i međeda. Majke bi nas dočekivale i pratile plačući. Skoro nijedna od njih nije ni znala kako izgleda svijet iza tih brda, niti grad. Danas se u školu ide samo taksijem ili prevozom, pješke neće niko ni pet minuta hoda. Ali, eto, boljih đaka nije bilo od tih sa Barica, i nijedan nije propao”, ponosan je Bošković.
Ključno tkivo i tajna prijateljstva bez mrlje je, kako objašnjava Bošković, bilo poštovanje i čuvanje dostojanstva druge osobe.
“Niko od nas nije znao, niti mu je padalo na pamet da pomisli ko je pravoslavni, ko musliman, Crnogorac ili Srbin... Danas kada vide nekog u dronjcima, svi se smiju. Nama je to bilo normalno. Od garderobe smo imali samo ono na sebi - vunene pantalone, vuneni sako ili džemper. Jedino se presvlačila košulja od beza, koju su prale naše gazdarice. Kad sam bio u sedmom ili osmom razredu, kupi mi brat neko tanko odijelo. Hladno u njemu, ali ko te pita. Išli smo u prtenim opancima. Ih, kad se pojaviše gumeni opanci, to je bila jagma da se nabave, ko je mogao. Tek na maturi sam dobio cipele, ali me je bilo strah da ih obujem od profesora, Rusa, Vitalija Hvorostanskog, te sam otišao u zepe. O, pa nijesi mogao biti odjeven kao profesor, izvini”, objašnjava Bjelopoljac.
Bombon kao avion
Pedesetih godina Bijelo Polje nije bilo razvijeno, a asfalta nije bilo “ni na zub”.
“Sve su bili obični sokaci, makadam, kaldrma. O tim vremenima danas vjerno svjedoči kuća Gušmirovića. Bili su dućani, pamtim jedan na mjestu gdje je kasnije izgrađena Robna kuća. Tu bismo se zaletjeli da kupimo bombon. Samo ponekad. Kao da sam kupio avion. A kakve crne kafane?”, uzvratio je pitanjem, odmahujući glavom.
“Nisi smio od profesora da se pomoliš na ulicu, nije bilo šetnje, jedino si mogao da se otisneš u šumu. Druženje je bilo samo u školi i kad-kad na ekskurzijama u obližnja mjesta oko grada - Cerovo, Medanovići i slično, na par sati”.
Iz Gimnazije “Miloje Dobrašinović” pamti plejadu izvrsnih profesora. Pored Dobrašinovića, tu su: Blažo Knežević, Novica Rakočević, Spaso Ivanović, Milorad Korać, Božidar Šćekić, Savković, Kažić i drugi. Pamti i direktora Osnovne škole “Krsto Radojević” u Tomaševu Rajka Ćetkovića i njegovog brata, nastavnika Branka Ćetkovića, koji su kao sjajni pedagozi pomagali djeci da se opredijele za dalje školovanje.
Poslije 42 godine staža (šest u Tomaševu i 36 u Rasovu), otišao je u zasluženu mirovinu. Sa suprugom Zorkom izrodio je četvoro djece, ali ističe da su najveći ponos 11 unučadi i dvoje praunučića. Pored njih, danas, u 91. godini, Jagoš se raduje kada na ulici sretne nekog od svojih nekadašnjih đaka, od kojih su mnogi već poodavno penzioneri. Pričaju o prošlim vremenima, ljudima i vrijednostima koje ne blijede - o svemu onome što je Jagoš decenijama učio druge, riječju, ali nadasve svojim ličnim primjerom.
Postao je prosvjetni gorostas. Ne samo znanjem i iskustvom, već i toplinom koja plijeni i riječima kojima sretne i isprati svakog koga susretne: “Srećo moja”.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
