Izložba "Revolucionarka. Planinarka" nastala je iz želje da se povodom 75 godina Planinarskog saveza Crne Gore ispriča priča koja je decenijama ostala u sjenci zvanične istorije - priča o ženama koje su pomjerale granice, osvajale planinske vrhove i krčile put novim generacijama planinarki.
U središtu izložbe, čija je autorka novinarka i osnivačica specijalizovane platforme za planinarenje Maja.team, Damira Kalač, je narodna heroina i prva žena koja se iz Crne Gore popela na Elbrus Vukosava Vukica Mićunović, ali i druge Crnogorke čiji su doprinosi planinarstvu tek kroz ovu izložbu dobili zasluženu vidljivost.
U razgovoru za "Vijesti", Damira Kalač poručuje da je ideja o izložbi potekla slučajno, iz njene želje da priču o značajnom jubileju Planinarskog saveza Crne Gore učinim drugačijom i zanimljivijom široj javnosti. Očekuje da će kroz izložbu koju je posvetila ženama u planinarstvu biti jasnije da to nije samo šetanje i da ćemo shvatiti da postoji ozbiljan potencijal, prirodni, ljudski, da zaista i živimo činjenicu da smo planinska zemlja.
Sve krenulo od Vukice Mićunović
"PSCG lani je obilježio 75 godina od osnivanja i to je mogla da bude samo vijest, ali sam htjela više. Shvatila sam da su u sedam i po decenija na čelu PSCG bile samo dvije žene, tada u aktuelnom sazivu Tatjana Ivanović i, prije nje, Vukosava Vukica Mićunović, koja je za predsjednicu izabrana u vrijeme osnivanja. Vukica je, osim toga, bila i prva žena, tvrdim uopšte prva, iz Crne Gore koja se popela na vrh viši od 5.000 metara, Elbrus. Na najviši vrh Evrope, Vukica se popela 1956. godine. Žena koja se prije 70 godina odvažila na nešto tako, popela se na Elbrus i, tada, na još jedan, vrh Germagenova, takođe u Rusiji, za mene je dovoljno inspirativna da se tome posvetim", priča Kalač.
Ispostavilo se, kaže ona, i da o Vukičinom planinarskom životu zapravo ne znamo mnogo, praktično ništa. Kalač je objasnila da u zvaničnim biografijama na internetu, u monografijama nećete naići na taj podatak, već samo da je bila narodna heroina, prva žena ministar u Vladi Crne Gore 1958. godine, gdje je obavljala funkciju ministarke saobraćaja... O njenom planinarskom životu, tvrdi, nije znala mnogo ni njena porodica, ali su sačuvali fotografije, neke njene lične predmete - planinarske knjižice, značke, zahvalnice, a većinu toga javnost prvi put sada može da vidi upravo kroz ovu izložbu.
"Vjerovatno sam u prvim danima, kad sam se povezala sa teta Božidarkom, Vukičinom snahom, zvučala pomalo kao čudak, jer se pojavljujem kao stranac koji misli da zna više o Vukici od njene porodice. Skakala sam od sreće na svaku novu fotografiju, kasnije i isječke iz medija, i dijelila sa njom. Zahvalna sam porodici Mićunović, ali posebna zahvalnost ipak za teta Božidarku, jer mi je otvorila vrata, jer je razumjela Vukičin planinarski put i sačuvala vrijednu arhivu, koja je svjedok života jedne žene, ali i svjedok jednog vremena. I jer je to nesebično podijelila sa mnom", ističe autorka izložbe.
Težak, ali nemjerljivo značajan zadatak
Govoreći o pripremi izložbe, Kalač je kazala da je možda i najzahtjevniji bio osjećaj odgovornosti da nešto i nekoga ne preskoči, da neka priča ne ostane neispričana.
"Odgovornost i da ono do čega sam već došla, što sam već doznala, prezentujem na najbolji način. Zahtjevno je, ali sam zahvalna jer sam usput učila, upoznavala ljude, kod onih starijih osjetila radost jer ih se neko sjeća... Poruke koje dobijam kažu da je ova priča važnija nego što sam i mislila", rekla je ona.
Pojasnila je da evidencija Planinarskog saveza i klubova praktično ne postoji, pa se uglavnom oslanjala na privatnu arhivu pojedinaca i na arhivu medija.
"Zahvalna sam i jer je pokojni Dino Tuzović, novinar iz Nikšića, objavio knjigu povodom 50 godina od osnivanja 'Javorka', čime je sačuvao mnogo toga iz prošlosti kluba. Da nije te knjige, nakon što su njihove prostorije izgorjele prije nekoliko godina, mi danas ne bismo mnogo toga znali o 'Javorku', jednom od najstarijih crnogorskih planinarskih društava", kazala je Kalač.
Tvrdi da je izložba, na neki način, pokušaj da se poslože stvari, da se zna ko je bio prije nas, šta su ti ljudi radili i uradili, pa da se na tim temeljima ide dalje.
"Tokom istraživanja, naišla sam recimo na jedan komentar iz 1952. godine, koji govori o slabom učešću žena u sportskim savezima tadašnje Jugoslavije, kako roditelji smatraju da njihovim kćerkama fiskultura nije potrebna... Tada je čak i kao pohvala iznijet podatak da je u Planinarskom savezu Jugoslavije 20 odsto djevojaka. Meni danas ne izgleda najbolje podatak PSCG prema kojem žena ima 42 odsto u odnosu na muškarce. To je i dalje ispod polovine. Tješi me jedino jer znam da svi koji planinare nisu i članovi i članice klubova i zvanične statistike", pojasnila je Kalač.
Ksenija, Vesna, Nataša i druge heroine
Iako nisu sve žene koje su obuhvaćene izložbom učestvovale u Drugom svjetskom ratu, kao Vukica, za Damiru Kalač je svaka od njih na neki način napravila revoluciju. Zato su ona i dizajnerka Ana Pajović lako odlučile da "Revolucionarka. Planinarka" zadrže kao naslov koji opisuje sve njih.
"Ksenija Drašković iz nikšićkog 'Javorka' je u planinarsku školu uključila veliki broj osnovaca, među kojima je bio i tada dvanaestogodišnji Dragan Gašo Lalović, tehnički vođa prve crnogorske ekspedicije na Mont Everest 1996. godine. Vesna Stijović iz Podgorice preminula je ovog proljeća, u 93. godini. Zamislite tu ženu koja je u ono vrijeme, poslije II svjetskog rata završila Filozofski fakultet u Zagrebu, usavršavala se u Njemačkoj, gdje se zaposlila kod Hansa Markera, osnivača brenda Marker, pionira u razvoju tehnologije skijaških sigurnosnih vezova koji se otpuštaju. Ispred ‘Markera’ ona je išla na sve sajmove skijaške opreme i Zimske olimpijske igre. Aktivno je skijala na skijalištima širom svijeta... Kad je pošla u penziju, vratila se u Crnu Goru, gdje se učlanila u Planinarski klub 'Komovi' iz Podgorice. Viđala sam je do pred smrt, nije odustajala od svoje rutine da prošeta...", priča Kalač.
Na izložbi se mogu vidjeti, pojasnila je, i žene mlađe generacije, a među njima i Nataša Gojković Marić, koja se 1990. popela na Mon Blan, sa samo 15 godina.
"Tu su i planinarke koje su se prve popele na vrhove preko 6.000, 7.000 metara, Tanja Pavličić, Biljana Medenica, obje članice 'Komova'. Marija Zogović, koja se lani, kao prva iz Crne Gore, popela na Ama Dablam, planinski vrh u istočnom dijelu Himalaja, a ove godine bila je članica prve balkanske ekspedicije žena na vrh preko 8.000, Manaslu. Iako se nisu popele na vrh, jer su zbog nevremena sve ekspedicije za ovu sezonu otkazane, Marijin uspjeh prosto je važan i znam da će Marija jednom stajati na nekom od 14 osamhiljadaša", istakla je Kalač.
Dodaje da su izložbom predstavljene i žene u sportskim planinarskim disciplinama, kao što je planinsko (trail) trčanje, skyrunning, planinska orijentacija, sportsko penjanje, koje je i olimpijski sport:
"Ispostavlja se da su Kotor i Nikšić kasnih devedesetih bili domaćini takmičenja u sportskom penjanju, kada su se medaljama okitile članice 'Javorka' Maja Nikolić i Maja Arsić. Mi danas sportsko penjanje praktično imamo još jedino u Malom alpinističkom klubu (MAK). U kontekstu ove priče o ženama, raduje da su, kako kažu, djevojke za taj sport jednako zainteresovane kao i muškarci".
Za autorku izložbe su važne bile i priče poput priče Marije Šoškić, koja praktično samoinicijativno održava planinarsku stazu na Zeletinu, gdje se nalaze zajednice munike i molike, i gdje su ona i njena porodica postavili i upisne kutije...
"Za mene su sve to značajni doprinosi. Male revolucije", smatra Kalač.
Vukicu vratila na Elbrus poslije 70 godina
Upitana koliko javnost zna o Vukici Mićunović i drugim planinarkama iz naše istorije, Kalač je kazala da danas svakako više zna, nego juče ili lani.
"U četvrtak sam bila u Njegoševom parku, da sačekam prijatelja koji je došao da vidi izložbu. Stajali smo kod prvog panoa, prišla je žena, kaže poznavala je Vukicu, ali nije znala da je bila planinarka. Drugi, meni možda i značajniji komentar, od drugih posjetiteljki, bio je na račun činjenice da na nekim od prikazanih fotografija Vukica nosi šorts. Ništa negativno, samo kao nevjerica da je mogu uopšte zamisliti u šortsu. A nije samo Vukica, na tim fotografijama vidjećete i nju i druge žene kako planinare u šortsevima. Meni posebno važna je fotografija na kojoj Vukica leži na travi i pridržava drugu osobu dok pravi stoj na rukama. Često zaboravimo da su mladi i prije pola vijeka bili mladi, da su se zabavljali", ispričala je Kalač.
Odgovorila je da se i ona pita kako je moguće da žena koja se još 1956. godine popela na Elbrus ostala toliko dugo nedovoljno poznata upravo kao planinarka.
"To se i ja pitam, kako je moguće da je ova priča čekala mene, da je niko nije ispričao za ovih 70 godina. Ali, kad već nije, raduje me da smo se našle. Raduje me i da sam planinarka, da sam mentalno i fizički bila spremna da baš ove godine, kad se navršava sedam decenija od Vukičinog uspona, i ja krenem na Elbrus, da sam se popela na vrh i da sam, simbolično, Vukicu vratila na taj vrh", naglasila je Kalač.
Kazala je da je mnogo puta sebi postavila pitanje i da li bi Vukica uopšte to željela, koliko je bila planinarka, a koliko možda samo funkcionerka na čelu Planinarskog saveza Crne Gore.
"Njene planinarske knjižice i pečati kažu da je bila aktivna, posvete i razglednice koje je dobijala od prijatelja da je bila omiljena, a moje planinarsko iskustvo dodaje da na Elbrus i slične planine niko ne ide po zadatku. To je čista ljubav".
Izložba otvorena do 15. novembra
Nadam se da će kroz izložbu koju sam posvetila ženama u planinarstvu biti jasnije da planinarenje nije samo šetanje, da postoje i sportske discipline, da je sasvim realno da Crna Gora učestvuje na velikim takmičenjima kroz reprezentaciju, a ne samo kroz učešće entuzijasta, kazala je Kalač.
Odgovorila je da se za Njegošev park kao lokaciju izložbe odlučila iz više razloga - pristupačno je svima, postavku mogu da vide i slučajni prolaznici, jer nije suština da vašu priču čuju samo oni koji je već znaju, već da nekako u nju "uvučete" i one kojih se tema nimalo ne tiče.
"Nadam se da će tako 'Revolucionarke. Planinarke' privući ljude, kao što su mene privukle druge postavke na istoj lokaciji. Sa prethodne, na kojoj su predstavljene biciklističke rute na teritoriji Glavnog grada i okoline, nešto sam već izvozila, a nešto sačuvala za vikende kad nisam na planinarenju", kazala je ona.
Poručila je i da izložba, koja je otvorena do 15. novembra, ujedno bude i poziv svima onima koji posjeduju informacije, fotografije, medijske objave, da podijele svoje priče, jer je postavka živa stvar i uvijek može da se dopuni ili da se materijal "spakuje" i u neki drugi format.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
