USVOJEN ANEKS UGOVORA

Holanđanima brodogradilište Bijela na 45 godina

Za korišćenje oko 130 hiljada kvadrata na rtu i 281 hiljadu kvadrata akvatorijuma, koncesionar do 2055. plaća nadoknadu od 102.302 eura
117 pregleda 37 komentar(a)
Brodogradilište Bijela, Foto: Arhiva "Vijesti"
Brodogradilište Bijela, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 01.02.2015. 08:06h

Vlada je usvojila aneks Ugovora o koncesiji za brodogradilišnu luku Bijela, koji je usklađen sa svim željama novog vlasnika brodogradilišnih kapaciteta u Bijeloj, holandskog „Damena“, odnosno kompanije Adriatic Marinas-Porto Montenegro čiji su Holanđani partner u ovom poslu.

Koncesionaru je omogućen traženi minimalni rok trajanja koncesije od 45 godina. Važeći Zakon o lukama dozvoljava maksimalno trajanje koncesije od 30 godina. Aktuelni koncesioni ugovor zaključen između Lučke uprave Crne Gore i preduzeća Jadransko brodogradilište Bijela stupio je na snagu 1. januara 2011. i ističe 2041. „Nakon datuma inicijalnog zaključenja ugovora o koncesiji, nastale su nove okolnosti usljed promjena na trištu i koncesionar je bio u nemogućnosti da pronađe strateškog partnera koji bi investirao u razvoj predviđene nove djelatnosti - izgradnje i održavanja jahti. Zbog toga je ukupna zaduženost koncesionara Jadranskog brodogradilišta došla do tačke da je postao insolventan. Stoga je uslov za produženje koncesije ispunjen u skladu sa članom 15 Zakona o lukama, tako da se koncesija produžava za dodatnih 15 godina“, piše u aneksu kojim “Damenu” omogućava da Bijelu drži do 2055. godine.

Član Zakona na koji se poziva Vlada dozvoljava produženje koncesije samo za „period za koji koncesionar nije mogao koristiti koncesiju usljed više sile“, a to sa aktuelnim ugovorom Jadranskog brodogradilišta i Lučke uprave iz 2011, nije bio slučaj ni u jednom momentu.

Za praktično neograničeno korišćenje oko 130 hiljada kvadrata kopna na rtu Pijavica i 281 hiljadu kvadrata akvatorijuma, koncesionar je dužan da do 2055, plaća godišnju nadoknadu od 102.302 eura, pri čemu ima tri godine grejs perioda od datuma stupanja ugovora na snagu.

Vlada dozvoljava budućem koncesionaru da bez njene saglasnosti, proda svu pokretnu imovinu lučke suprastrukture u Bijeloj osim velikog i malog plutajućeg doka. Veliki dok nosivosti 33 hiljade tona ne smije se bez odobrenja Vlade, prodati u roku od dvije godne od datuma stupanja na snagu ugovora o koncesijama, dok mali dok ne smije bit prodat u roku od tri godine. U ugovoru stoji da Vladino odobrenje za prodaju u tom periodu „neće biti nerazumno odbijeno“. Vlada je ostavila sebi pravo preče kupovine dokova i pokretnih elemenata lučke suprastrukture vrijednijih od 100 hiljada eura.

“Damen” je spreman da za imovinu Brodogradilišta plati sedam miliona eura i obećava investicioni program od 20 miliona kojim će u roku od tri godine Bijelu iz brodogradilišta koje se bavi remontom trgovačke flote, pretvoriti u remontni centar za mega i superjahte. Ta firma ne kupuje prava i obaveze Brodogradilišta. Menadžment kompanije iz Bijele koju Vlada namjerava da uvede u stečaj, ima mogućnost da od “Damena” i Porto Montenegra naplati dodatni novac da bi im njihov ugovor ustupili u potkoncesiju.

Svi zaposleni će na probni rad, ali poslije mogu dobiti otkaz “Damen” će imati pravo da odabere između 100 i 150 postojećih radnika Jadranskog brodogradilišta i ponudi im nove ugovore o radu, ali svi će oni imati probni rad od tri mjeseca u toku kojeg ih Holanđani mogu otpustiti i to bez otpremnine.

Koncesionaru je omogućen i niz povoljnosti oko planskih i normativnih akata, te (ne)snošenja odgovornosti, vrlo sličnih onima koje su kompaniji Pitera Manka date u slučaju prodaje imovine tivatskog Arsenala.