penzioni sistem

Od penzije sa 67 godina nema koristi

Reforma penzionog sistema se radi na šetu budućih i sadašnjih penzionera, iz USS upozoravaju da je taj institut obesmišljen
138 pregleda 7 komentar(a)
Ažurirano: 21.02.2019. 13:31h

Sistem penzijske i invalidske zaštite od početka reforme prije desetak godina preživio je bojne izmjene i sve su bile na štetu penzionera i onih koji tek treba da odu u penziju, ocijenio je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata (USS) Srđa Keković.

Zbog toga je USS 1.  maja pokrenula peticiju za promjenu zakona koju je prvi dan potpisalo oko hiljadu građana. Potpisivanje se sada organizuje u više gradova i sindikalnih organizacija, a končan zbir biće poznat krajem mjeseca.  USS se rezolucijom donijetom na kongresu obavezala da pokuša da promijeni dio odredbi Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju (PIO) prema kojima bi se od januara iduće godine povećala granica za odlazak u penziju.

Prema važećem zakonu, koji je donijet 2010. godine, “reforma” bi trebalo da bude završena 2040. godine kada bi i muškarci i žene odlazili u penziju sa 67 godina. Od naredne godine do 2040. starosna granica bi se povećavala za po tri mjeseca.

“Tražimo da se pravo na starosnu penziju stiče sa navršenih 65 godina života za muškarce, odnosno 60 za žene i najmanje 15 godina penzionog staža. Da se pravo na starosnu penziju stiče sa navršenih 40 godina staža osiguranja za muškarace, odnosno 35 za žene, da se starosna penzija utvrđuje od prosjeka zarada, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih u 20 najpovoljnijih uzastopnih godina za osiguranika”, zahtjev je USS.

Oni traže i da najniža penzija ne može biti niža od minimalne zarade te da puna starosna penzija ne može biti niža od 70 odsto prosječne zarade zaposlenog u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja prava.

“Suština svih 'reformskih' mjera ogledala se u pooštravanju uslova zaposlenima za odlazak u penziju i smanjenju prava aktuelnih penzionera i invalida rada, kako bi se penzioni sistem učinio održivim. Na taj način penzioni sistem je obesmišljen, jer većina crnogorskih penzionera od svoje penzije ne može sebi osigurati dostojnu starost, a na drugoj strani većina zaposlenih, nakon povećanja starosne granice na 67 godina za žene i muškarce, neće dočekati penziju”, navodi se u rezoluciji USS.

Činjenica je da je održivost crnogorskog penzionog sistema, kako se navodi u rezoluciji, dovedena u pitanje zbog trenda drastičnog pada zaposlenosti i rasta broja penzionera, kao posljedice politike socijalnog zbrinjavanja na desetine hiljada zaposlenih koji su, u dvodecenijskom tranzicionom procesu, proglašeni tehno-ekonomskim viškovima.

“Zato od Vlade zahtijevamo da održivost penzionog sistema obezbijedi otvaranjem novih radnih mjesta, ažurnijom naplatom doprinosa za obavezno penziono osiguranje, prevođenjem velikog broja radnika koji se nalaze u faktičkom radnom odnosu (rade na crno) u formalan (legalan) radni odnos, kao i drugim kreativnim mjerama ekonomske politike u korist penzionog fonda”, stoji u rezoluciji.

USS od Vlade i Skupštine zahtijeva da hitno usvoje izmjene i dopune Zakona PIO kako bi snizili uslove za sticanje penzije.

Keković je kazao da je najveća šteta nanijeta 2010. godine izmjenama zakona koje su granicu za odlazak u starosnu penziju podigle na jednu od najviših ljestvica u Evropi, na 67 godina života “i na taj način obesmislili suštinu same penzije”.

“To su već pozne godine jer ti ljudi mogu malo da uživaju u njoj, makar gledajući statistike smrtnosti. Sve više umiru mladi i relativno mladi ljudi, a sve su to posljedice stresnog načina života koji je uslovljen i periodom ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, tranzicionim i privatizacionim procesima tokom kojih je ogroman broj ljudi ostao bez posla i našao se na socijalnim jaslama ili bez ikakvih primanja što je usložnjilo život pojedinca i porodice i odrazilo se na životni vijek”, rekao je Keković.

Osnov za obračun da bude 20  najboljih radnih godina

USS želi da izmjenama penzionog zakona promijeni i formulu po kojoj se vrši obračun penzije.

Ranije se osnov za obračun visine penzije dobijao na osnovu najboljih 10 godina provedenih na radu, a sada je to povećano na 40 godina, odnosno ukupan staž.

"Svjedoci smo da su državne penzije koje su u jednom trenutku date poslanicima utvrđivane na osnovu zarade iz mjeseca u kojem taj poslanik ide u penziju. Sad uporedite kolika je to privilegija u odnosu na nekog kome će se 40 godina računati kao osnovica za odlazak u penziju”, istakao je Keković i dodao da USS smatra da je primjeren i realan zahtjev da to ubuduće bude 20 najboljih vezanih godina za koje se opredijeli korisnik penzije.

Tražiće da se za sticanje prava na starosnu penziju vrate granice koje su važile prije izmjena 2010. godine, a to znači 65 godina za žene i muškarce, odnosno 60 godina za ženu ukoliko ona želi tada da se penzioniše.

Stari će onemogućavati mlade da se zaposle

Jedan od razloga zbog kojih starosna granica nije mogla da bude podignuta na 67 godina je, prema Kekovićevim riječima, i velika nezaposlenost, odnosno problem zapošljavanja mladih ljudi.

"Riječ je o administrativnim poslovima. Sigurno će se veliki broj ljudi truditi da se što duže zadrži u radnom odnosu, prevashodno motivisan činjenicom da su penzije izuzetno niske po formuli koja sada postoji tako da su ljudi demotivisani da idu u penziju jer od njenog iznosa blagodeti bukvalno i ne može biti”, kazao je Keković objašnjavajući da će mladi ljudi biti uskraćeni za ta radna mjesta.

"To je čista borba za egzistenciju svakog pojedinca, da se što duže zadrži na poziciji gdje može da zaradi makar onoliko koliko mu je potrebno za obezbjeđenje osnovnih životnih potreba”, rekao je on.

Kekoviće je kazao da je prosjek zaposlenosti na nivou četvoročlane porodice oko 1,2 osobe na četiri člana što znači da ti ljudi izdržavaju porodice i djecu koja nemaju gdje da se zaposle zbog čega će oni sami otežano odlaziti u penziju.

Galerija