Nikšićka kompanija Roaming Montenegro, koja je iz stečaja kupila upravnu zgradu i zemljište nikšićkih Rudnika boksita za 872 hiljade eura, tu imovinu je samo koji mjesec kasnije prodala njemačkom lancu trgovina Lidl za oko dva miliona eura, saznaje CIN-CG.
Roaming Montenegro, u vlasništvu nikšićkog biznismena Dalibora Milovića, krajem 2021. godine kupio je upravnu zgradu Boksita površine 1.652 kvadratna metra i dvorište i građevinske parcele od oko 5,9 hiljada kvadrata. Imovinu Boksita, uz svoje parcele u blizini (oko 2,7 hiljada kvadrata), Milović je u julu 2022. prodao Lidlu, za ukupno 2,4 miliona eura, odnosno po cijeni od 278,42 eura po kvadratu, piše u kupoprodajnom ugovoru u koji CIN-CG ima uvid.
To bi, ako se izuzmu Milovićeve parcele, značilo da je nikšićki biznismen za imovinu Boksita dobio oko dva miliona eura, skoro dva i po puta više nego što je platio i da je za pola godine, sa ovom transakcijom zaradio više od miliona.
U ugovoru piše i da je ukupna cijena umanjena za troškove koji se odnose na ispunjenje uslova za primopredaju nepokretnosti.
Roaming Montenegro je u registru upisan kao preduzeće čija je djelatnost nespecijalizovana trgovina na veliko, ali je proširila biznis na građevinarstvo. Tako je u Nikšiću 2019. godine ta firma dobila posao rekonstrukcije zgrade Opštine Nikšić, a godinu ranije za izgradnju zgrade za zaposlene u Vodovodu Podgorica na Bulevaru Stanka Radonjića.
U centar pažnje javnosti ta firma je došla 2018. kada joj je sa poslovnog računa organizovana grupa na osnovu falsifikovane dokumentacije skinula oko 1,6 miliona eura.
Milović je sa predstavnicima bivše Vlade u oktobru prošle godine potpisao ugovor vrijedan skoro 1,8 miliona eura za adaptaciju pet zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori.
U vrijeme prodaje upravne zgrade na čelu Privrednog suda bio je Blažo Jovanić, kojem se sudi po optužbi Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) za kriminalno udruživanje i malverzacije u stečajnim postupcima.
Privredni sud uveo je stečaj u Rudnike boksita Nikšić krajem 2013. godine, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke (CKB), zbog duga od 1,59 miliona eura. Do tada je nikšićkom kompanijom upravljala Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC), u vlasništvu ruskog oligarha Olega Deripaske. Dio imovine Boksita iz stečaja je kupio Uniprom Veselina Pejovića 2015, nakon preuzimanja Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP).
Imovina boksita prodata ispod tržišne vrijednosti
Preostala imovina Boksita, zgrada i zemljište, prodata je na licitaciji u decembru 2021. godine kompaniji biznismena Milovića iz desetog puta, jer na prethodnim oglasima nije bilo zainteresovanih kupaca.
Na prvom oglasu u maju 2019. cijena te imovine bila je 1,55 miliona eura. Stečajni upravnik shodno Zakonu o stečaju, svaku sljedeću javnu prodaju može (ali ne mora) da sprovede sa umanjenjem najniže prodajne cijene. Stečajni upravnik Boksita tada je bio Mladen Marković, a stečajni sudija Blažo Jovanić.
Na prvom oglasu zemljište Boksita je bilo ponuđeno po 77,4 eura po kvadratu, a poslovna zgrada po cijeni nešto višoj od 662 eura po kvadratu.
Nepokretnosti su nakon devet neuspjelih pokušaja prodate ispod tržišne vrijednosti.
Prema podacima Monstata, prosječna cijena kvadrata zemljišta u središnjoj regiji kojoj pripada Nikšić je 2021. godine (kada je imovina prodata Miloviću za 870 hiljada) bila 42 eura, što znači da je na tržištu zemljište Boksita vrijedjelo oko 250 hiljada eura, a upravna zgrada barem milion eura, s obzirom na to da je prosječna cijena kvadrata stana u tom periodu bila oko 620 eura (Monstat), a u centru grada i duplo viša.
Milović je dobro naplatio imovinu Boksita od Lidla i uspio ono što stečajna uprava preduzeća nije - postigao je tržišnu cijenu za upravnu zgradu i zemljište Boksita i odlično zaradio.
Na deseti oglas ponudu je bio dostavio i mađarski povjerilac Vagonimpex, ali je stečajni upravnik odbio kao neispravnu jer, kako je obrazložio, nije sadržala dokaz o uplati depozita, dokaz o registraciji pravnog lica sa ovjerenim prevodom na crnogorski jezik i u skladu sa zakonom ovjereno punomoćje za podnošenje ponude. Vagonimpex je ponudio 800.000 eura.
“Navodi iz ponude da dokaz o uplati depozita u stvari predstavlja potraživanje koje ima ponuđač prema stečajnom dužniku u iznosu od 800.281,54 eura ne mogu se prihvatiti kao validan dokaz o uplati depozita jer takav vid prebijanja potraživanja u postupku prodaje imovine stečajnog dužnika nije dozvoljen i nije propisan Zakonom o stečaju”, napisao je Marković u obrazloženju.
Od trećeg do prvog isplatnog reda i nazad
Bivši radnici od uvođenja stečaja traže isplatu zaostalih potraživanja (zarade i druge naknade) od ukupno 2,1 milion eura. To obuhvata 15 zarađenih plata prije stečaja za oko 240 zaposlenih, odnosno razliku od minimalne zarade od 190 eura, koliko im je tada isplaćeno, do pune plate.
Oni su u martu 2021. godine uvršteni u prvi isplatni red, dok je na čelu Privrednog suda bio Jovanić, ali i pored toga nijesu dobili novac, jer su u drugom sudskom postupku vraćeni u treći isplatni red.
Kako je došlo do toga objasnio je Privredni sud koji je u aprilu prošle godine dobio novog predsjednika Mladena Grdinića, odgovarajući na pitanja CIN-CG.
“Novčanim sredstvima koja je uplatio Roaming Montenegro, po osnovu Ugovora o kupovini poslovne zgrade, namireno je potraživanje stečajnog povjerioca Vagonimpex KFT iz Budimpešte, utvrđeno pravosnažnom presudom Privrednog suda Crne Gore od 20. jula 2018. godine”, navedeno je u odgovoru.
Kako su objasnili, nakon što je Roaming Montenegro uplatio novac, stečajni upravnik Mladen Marković je 21. januara 2022. godine donio odluku o deponovanju novca na račun Privrednog suda, do donošenja odluke Ustavnog suda po njegovoj žalbi iz 2019. protiv presude u korist mađarske firme.
Protiv te odluke stečajnog upravnika, Vagonimpex je izjavio prigovor, koji je odbijen, nakon čega se mađarska kompanija žalila Apelacionom sudu. Taj sud je 13. aprila 2022. godine ukinuo rješenje Privrednog i vratio predmet na ponovni postupak i odlučivanje.
“U ponovnom postupku Privredni sud je 21. januara 2022. godine usvojio prigovor Vagonimpexa i naložio stečajnom upravniku da u cjelosti izmiri potraživanje ovog povjerioca. Shodno tome, stečajni upravnik je 20. aprila 2022. godine donio odluku o namirenju stečajnog povjerioca Vagonimpex”, objasnili su iz suda.
Privredni sud je nakon toga 15. juna 2023. godine donio rješenje o ispravci konačne liste priznatih i osporenih potraživanja, tako što je potraživanja svih stečajnih povjerilaca - radnika, utvrđena kao potraživanja trećeg isplatnog reda, po osnovu neisplaćenih neto zarada, svrstao ponovo u prvi isplatni red - ali tada je novac već isplaćen mađarskoj firmi.
“Dakle, u momentu raspodjele sredstava ostvarenih prodajom upravne zgrade, zaposleni, kao stečajni povjerioci, nalazili su se u trećem isplatnom redu”, pojašnjeno je.
Predstavnik bivših radnika Rašo Čivović je zbog prodaje upravne zgrade podnio krivičnu prijavu SDT-u.
“Čekamo poziv i prijem kod nove tužiteljke Nataše Bošković koja je zadužila predmet”, rekao je Čivović za CIN-CG.
Bivši radnici Boksita su očekivali da će zaostale plate i druge naknade naplatiti prodajom upravne zgrade, koja je bila jedina preostala imovina preduzeća u koje je uveden stečaj prije deset godina.
Čivović smatra da je sve oko prodaje upravne zgrade “režirano”, kako bi se “isplatili Mađari”.
Mađarska kompanija je tužila Rudnike boksita tražeći naknadu izgubljene dobiti od 891 hiljadu eura sa kamatama, zbog jednostranog raskida ugovora o kupovini rude. Ugovor o kupovini rude je potpisan nekoliko mjeseci prije uvođenja stečaja u Boksite 2013, a raskinut nakon uvođenja stečaja.
Vagonimpex je registrovan u Mađarskoj 2006. godine kao preduzeće za prodaju raznih dobara. Ima jednog zaposlenog, direktora Andraša Racka, piše u mađarskim registrima.
Čivović kaže da je Privredni sud trebalo da isplati radnike 2021. godine, kada je donio rješenja o njihovom vraćanju u prvi isplatni red.
Prema njegovim riječima problem je što na rješenjima nema pečata koji potvrđuje pravosnažnost (klauzula pravosnažnosti), što, kako tvrdi, dokazuje da je sve bila igra kako bi novac pripao “izvjesnima Mađarima”.
Jovanić pušten iz pritvora
Bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, odlukom Apelacionog suda, pušten je početkom godine iz pritvora da se brani sa slobode. On je u pritvoru bio od maja 2022. godine.
Sud je 29. decembra prošle godine prihvatio predlog njegovog advokata Predraga Đolevića i potvrdio odluku Višeg suda u Podgorici o prihvatanju jemstva od 768.000 eura u nekretninama koje je ponudila njegova porodica.
Jovaniću se, između ostalog, stavlja na teret da je tokom 2015. godine organizovao kriminalnu organizaciju koja je djelovala na teritoriji Crne Gore sve do aprila 2022. godine, a čiji članovi su postali ostala okrivljena fizička i pravna lica i više drugih, zasada nepoznatih osoba čiji je cilj bilo “vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, radi sticanja nezakonite dobiti, a djelovanje kriminalne organizacije je planirano za neograničeni vremenski period i zasnovano na primjeni određenih pravila unutrašnje kontrole i discipline članova”.
Po ovoj optužnici Jovaniću i ostalim okrivljenim sudi se pred Višim sudom u Podgorici. Sudski proces je počeo u junu 2023.
Kao predsjednik Privrednog suda Jovanić je istovremeno bio i stečajni sudija za najveća crnogorska preduzeća - Kombinat aluminijuma Podgorica, Rudnike boksita Nikšić, Radoje Dakić, Vektra Boka, Brodogradilište Bijela, Onogošt, Bjelasica Rada i dr.
SDT sumnjiči Jovanića da je koristeći funkciju predsjednika Privrednog suda, kao i sudijsku funkciju, nezakonito povećavao troškove stečajnog postupka u čemu su mu pomagali određeni stečajni upravnici.
“Protivpravna imovinska korist se pribavljala tako što su se određena sredstva po nalogu Jovanića sa računa Privrednog suda avansirala na račun stečajnog dužnika, a navodno u cilju vođenja stečajnog postupka, a potom se taj novac prebacivao na račune članova ove kriminalne grupe prije zaključenja stečajnog postupka”, navodi se u rješenju o određivanju pritvora dijelu ove grupe.
Lidl: Uvijek se pridržavamo važećeg zakona
Iz centrale Lidla u Njemačkoj nijesu željeli da komentarišu situaciju sa bivšim radnicima Boksita, poručujući da se u svim poslovnim aktivnostima uvijek pridržavaju važećeg zakona.
Nijesu odgovorili ni kada će otvoriti prodavnice u Crnoj Gori.
“Crna Gora je maloprodajno tržište na kojem Lidlov koncept ponude visokokvalitetne robe po najboljoj cijeni nailazi na visoku saglasnost potrošača. Stoga Lidl investira u moguće lokacije prodavnica i skladišta u Crnoj Gori. Molimo vas za razumijevanje, jer u ovom trenutku ne možemo da komentarišemo obim naših aktivnosti, moguće lokacije ili moguće datume otvaranja”, kazali su za CIN-CG.
U Lidlu, kako su dodali, cijene transparentnu i pouzdanu komunikaciju i obavještavaće zaposlene i zainteresovane strane o narednim koracima.
U ugovoru koji je Roaming Montenegro potpisao sa Lidlom piše da se prodavac obavezao da u periodu od tri godine od zaključenja ugovora na svojim nepokretnostima u Nikšiću koja se nalaze u radijusu od 1 km od nepokretnosti neće izgraditi, obavljati djelatnost ili upravljati objektima trgovine prehrambenim proizvodima, supermarketa, samoposluga ili sličnih trgovina sa površinom prodajnog dijela preko 500 m2, niti će na predmetnim nepokretnostima dozvoliti trećim licima njihovu izgradnju, obavljanje takve djelatnosti ili upravljanje navedenim objektima.
“U slučaju povrede ove obaveze prodavac se obavezuje da kupcu isplati ugovorenu kaznu od 100.000 eura za svaku povredu pojedinačno i to ne isključuje pravo kupca na naknadu štete, uključujući i izgubljenu dobit”, piše u ugovoru koji je CIN-CG dobio po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI) putem MANS-ove platforme.
Gdje je završilo Deripaskinih 17 miliona?
Rašo Čivović godinama kod državnih institucija pokušava da utvrdi gdje je završilo Deripaskinih 17 miliona eura, koje je navodno pozajmio Rudnicima boksita prije deceniju i koje sada ruski oligarh traži u sudskom postupku.
Čivović za CIN-CG kaže da je taj novac ušao u Rudnike boksita preduzeće ne bi bilo u stečaju, jer bi bilo novca za vraćanje duga CKB.
On je ovu informaciju tražio krajem godine od nove guvernerke Centralne banke (CBCG) Irene Radović. Međutim, CBCG je odbila njegov zahtjev, obrazlažući da su ovi podaci poslovna tajna.
Bonus video:
