Šetnja gradskim jezgrom Prijestonice, odnosno njenom žilom kucavicom - Njegoševom ulicom, uprkos istoriji koja zrači iz svakog kamena, cigle i zgrade, nije potpuna još od 1979. godine. Kafići, radnjice, stari trošni objekti i izlizani pločnici su upečatljivi, ali Cetinju i dalje nedostaje posljednji važni komad duše.
Taj značajni kulturni detalj i ugostiteljski dragulj, grad je dobio sredinom davnih 1860-ih godina, a zatim mu ga je majka priroda potresom oduzela 1979. godine, uz stotinu života širom Crne Gore. Od tada, umjesto mjesta u blizini Trga umjetnika na kojem se okupljaju stari pjesnici, diplomate i umorni putnici kako bi podijelili putešestvije i događaje na raznim svjetskim jezicima, sada stoji samo pusta parcela.
Ipak, neko se nakon gotovo pola vijeka osvrnuo i na tu ključnu nedostajuću tačku u srcu grada i konačno krenuo u proces vraćanja starog sjaja jednoj od najvažnijih okosnica crnogorske kulture - hotelu Lokanda.
Tako danas mnogi polažu nade u obnovu nekadašnjeg istorijskog zdanja, za koje su spremni da plate gotovo 14 miliona eura.
Prvi hotel u Crnoj Gori
Da je Lokanda bila više od hotela, da nije bila samo mjesto za odmor putnika, već i srce društvenog života Cetinja, svjedok vremena i promjena koje su oblikovale Crnu Goru, kazao je zamjenik gradonačelnika Prijestonice Marko Brnović. Kako kaže, u hotelu su se okupljali obrazovani Crnogorci koji su živjeli u inostranstvu, ugledni građani i stranci, pri čemu se stvaralo jezgro nacionalne omladine. Zato je, kako Brnović pojašnjava, Lokanda postala duhovni centar intelektualnih snaga države, iz koje se razvijala crnogorska politička, demokratska, nacionalna i književna misao.
“Lokanda je takođe bila i mjesto gdje su se okupljali putopisci, pjesnici, umjetnici i poznate diplomatske ličnosti. Njeni gosti bili su Bernard Šo, koji je 1929. godine posjetio Dubrovnik i Cetinje, a Crnogorce opisivao kao jednostavne, ali vrlo dobre ljude, zatim pjesnik Bajron koji se oduševlјavao ljepotama Crne Gore i mnoge druge druge značajne ličnosti, a atmosferu koja je vladala u Lokandi maestralno je opisao Momo Kapor u knjizi ‘Zelena čoja Montenegra’ - kao mjesto gdje je duh Crne Gore živio u punom sjaju. Nakon više od jednog vijeka postojanja, kada je predstavljala legendu grada, Lokanda je doživjela svoj kraj u zemljotresu 1979. godine. Međutim, njena priča nije završila sa zemljotresom i ruševinama. I danas pomen imena ‘Lokanda’ budi ponos kod stanovnika Cetinja, a dok se prolazi Njegoševom ulicom tamo gdje je nekada bio hotel, mogu se osjetiti tragovi prošlosti koji i dalje oživljavaju uspomene na ta vremena”, kazao je Brnović.
Priča o hotelu, kako tvrdi, seže duboko u prošlost, do davne 1864. godine, kada je Lokanda podignuta kao prvi hotel u Crnoj Gori, čime je zauzela posebno mjesto u istoriji grada i države i postala vitalni dio kulturnog i istorijskog nasljeđa. Brnović je istakao da je sagrađena za vrijeme vladavine knjaza Nikole I Petrovića Njegoša, paralelno sa procvatom društvenog života, a samim tim i većim brojem posjeta stranaca ovom gradu. Dodaje da je upravo to dovelo do potrebe za gradnjom novog smještajnog prostora, jer dotadašnje privatne sobe i krčme nisu mogle zadovoljiti potrebe pristiglih gostiju.
Brnović ističe da je Lokanda tako izrađena na inicijativu predsjednika crnogorskog Senata i oca knjaza Nikole - Mirka Petrovića, a kasnije je nazvana i “Grand hotel”.
Lokanda je ponikla na kraju Njegoševe ulice, pa je sa sa kasnije izgrađenim objektom Djevojačkog instituta, zgrade Engleskog poslanstva, pošte i gradskog parka, formirala trg.
Prema starim fotografijama može se zaključiti da se Cetinje u tom vremenskom periodu gradilo skromnim sredstvima, što je uslovljavalo jednostavnost u građenju i opremanju svih objekata, pa tako i Lokande.
Brnović je ipak istakao da se nigdje u dokumentaciji i literaturi ne navodi ime projektanta hotela, ali da se uzimajući u obzir da su u Crnoj Gori u to vrijeme bili prisutni francuski stručnjaci koji su projektovali nekoliko objekata, može pretpostaviti da je Lokanda njihovo djelo.
“Hotel je bio manjih razmjera u pogledu broja soba, jer ih je u početku bilo samo osam, ali je ubrzo postao poznat po svojoj usluzi, francuskoj kuhinji, najboljim vinima, a naročito kvalitetnom i ljubaznom osoblju koje je govorilo više stranih jezika, što potvrđuje i činjenica da su jelovnici štampani na par različitih jezika. Kasnije su u više navrata dograđivani spratovi, saloni i restorani, a hotelska zgrada je više puta popravljana, posebno u međuratnom periodu kada je imala 41 sobu i oko 100 ležajeva, ali je uglavnom zadržala prvobitni izgled. U objektu hotela se takođe u prvoj polovini dvadesetog vijeka nalazilo i diplomatsko predstavništvo Sjedinjenih Američkih Država. Uzimajući u obzir istorijsku važnost, kulturni značaj i vrijednost za Cetinje, kao i ponos koji budi kod stanovnika našeg grada, hotel je svrstan u red spomenika kulture Crne Gore, kao nepokretno kulturno dobro III kategorije od nacionalnog značaja. Time je stavljen pod zaštitu kao integralni dio kulturnog dobra ‘Istorijsko jezgro Cetinje’ koje posjeduje kulturno-istorijske vrijednosti i kao dragocjeno blago koje svjedoči o slavnoj prošlosti Cetinja i Crne Gore”, istakao je Brnović.
Legenda oživljava u februaru
Od Lokande danas na Cetinju nema ništa, osim građevinske ograde koja opasava njenu nekadašnju parcelu - na kojoj je sada raskopani pijesak.
Brnović ipak dodaje da legenda o hotelu živi i danas u srcima tamošnjih mještana i onih koji su tu stvarali uspomene, pa iako zidovi više nisu tamo, duh, sjaj i elegancija ostaju vječno urezani u istoriju Prijestonice.
Upravo zbog toga je, kako kaže, ponovna izgradnja od vitalnog značaja, kako bi se obezbijedila zaštita kulturne baštine i valorizacija svih potencijala grada.
Zato je, tvrdi Brnović, Prijestonica 30. oktobra prošle godine objavila tender za javno-privatno partnerstvo (JPP), odnosno za izbor privatnog partnera za projektovanje, finansiranje, izgradnju i upravljanje hotelom Lokanda sa dvoetažnom podzemnom garažom i parternim uređenjem Trga umjetnika.
Projekat je vrijedan 13,78 miliona eura, a posao na tenderu je pripao firmi “Talija company” iz Herceg Novog.
“Radi se o prvom javnom pozivu za dodjelu ugovora o JPP u Crnoj Gori shodno novom Zakonu o JPP. Javni poziv završen je 26. decembra 2024. godine i nakon postupka ocjene ispravnosti i pribavljanja saglasnosti nadležnih državnih institucija na odluku o dodjeli ugovora, sredinom februara 2025. godine očekujemo potpisivanje ugovora sa izabranim privatnim partnerom i konačno početak realizacije ovog projekta. Pored kulturno-istorijskog značaja, izgradnjom hotela unaprijediće se turistički i smještajni kapaciteti i stvarati uslovi za otvaranje novih radnih mjesta. Projekat obuhvata i izgradnju podzemne garaže sa 130 novih parking mjesta u samom centru grada, s obzirom da je riječ o zaštićenom kulturnom dobru hotel će biti u istom zdanju kao nekad. To znači da će imati oko 30 soba i između 40 i 50 ležaja. Nacrtom ugovora o JPP je predviđeno 30 mjeseci za realizaciju projekta, šest mjeseci je predviđeno za izradu projektne i tehničke dokumentacije, a nakon pribavljanja svih saglasnosti na projektnu i tehničku dokumentaciju predviđena su 24 mjeseca za izgradnju hotela i podzemne garaže”, naglasio je on i dodao da je riječ o jednom o najznačajnijih projekata za Prijestonicu i da od hotela očekuju višestruke benefite.
Brnović je podsjetio da obnovi Lokande rade već tri godine i da su ispunili sve zakonske uslove i nabavili sve saglasnosti za projekat, te da je završena analiza opravdanosti JPP, nacrt ugovora o tom poslu, konzervatorska istraživanja radi dobijanja preciznih podataka o gabaritima hotela, načinu zidanja i drugih informacija...
Centar kosmopolitskog dijaloga
Značaj hotela nije umanjio ni cetinjski istoričar Petar Glendža, koji je “Vijestima” kazao da Lokanda ima nemjerljiv značaj za Cetinje, kako u periodu kada je nastala, tako i nakon 50 godina od rušenja, pa ga jako raduju vijesti o obnovi.
Ipak, kaže da je to prvi korak i da vjeruje da se osim organizacije funkcionisanja hotela na visokom nivou, mora povesti računa o elementima koji će svakoga ko Lokandu posjeti, uvjeriti da nije došao u bilo koji hotel već u kultno mjesto sa tradicijom. Kako kaže, to nije važno samo zbog stranaca već i Crne Gore, da se podsjeti da je na Cetinju krajem XIX vijeka, bilo potpuno normalno da se za jednim stolom u Lokandi - na devet različitih jezika pretresaju aktuelne svjetske i crnogorske teme.
Glendža je ispričao da je hotel izgrađen u periodu od 1863. do 1864. godine kao državni projekat u formi akcionarskog društva, čime se pokušalo riješiti pitanje servisiranja različitih diplomatskih i drugih stranih posjetilaca. I on je naglasio da je tih gostiju u tom periodu bilo sve više i više, kao i da je inicijator projekta bio vojvoda Mirko Petrović.
On je istakao da je građena sa elementima klasicizma i da je, uprkos velikim prepravkama, uspijevala sačuvati skladan izgled koji je na sve goste ostavljao utisak. Naglasio je da su Lokandu u početku činile osam soba i restoran, da bi onda početkom XX vijeka raspolagala sa 20 soba, dva restorana, kafanom i jako dobro sabdjevenim podrumom sa pićem. Glendža je dodao da su prepravke vršene i u međuratnom periodu, pri čemu je kapacitet soba uvdostručen.
“Svi viđeniji gosti crnogorskoga dvora, Crne Gore i Cetinja, bili su u stvari gosti i Lokande. Iz svih pominjanja u putopisima i periodici, vidimo da je Lokanda u stvari glavni centar okupljanja svih stranaca, što je činilo portalom koji je veza Crne Gore i Cetinja sa tada modernim svijetom. Utisci putopisaca da tamo mogu da ispijaju francuske konjake ili njemačka piva; da mogu da pronađu i čitaju njemačke književne časopise, ili evropsku štampu; da sa osobljem mogu da se sporazumiju na francuskom, engleskom, njemačkom, italijanskom, ruskom i grčkom jeziku... su primjeri koji govore prvo o ozbiljnosti koja je posvećena organizaciji i funkcionisanju hotela, a onda time i značaju koji ona očito ima. A to da je bila i zvanična adresa diplomatskoga predstavništva SAD-a, jeste potvrda upravo takvoga njenoga statusa”, naveo je Glendža i naglasio da je hotel srušen nakon zemljotresa 1979. godine, odnosno da je bio previše oštećen zbog čega je donijeta odluka o rušenju.
Kako kaže, među Cetinjama se i danas može čuti da je odluka o rušenju olako donijeta, te da se ti argumenti uglavnom temelje na fotografijama sa rušenja - prema kojima oštećenja nisu toliko vidljiva, kao i potrebom za korišćenjem ogromne količine eksploziva. Glendža je dodao da je ta jaka detonacija glavno sjećanje, i dalje usječeno u kolektivnu memoriju grada.
“Ja se ne bih upuštao u donošenje takve procjene, međutim ističem da je odluka zaista iznenađujuća. Osim ako je ne postavimo kao dio ukupnoga tretmana Cetinja nakon 1945. godine od strane republičkih vlasti, pa da konstatujemo da se iz tih razloga nije pokušalo pronaći drugo rješenje, koje ne znači potpunu eliminaciju tako važnoga i značajnoga svjedoka slavne prošlosti crnogorske prijestonice”, kazao je Glendža.
Cetinjani ne mogu - a i ne kriju da im je ovaj hotel mio, ali je svima jasno da već istorijom i zgradama bogat centar Prijestonice neće biti kompletan, dok mu se u krunu ne uvrsti i posljednji nedostajući dragulj - Lokanda.
Dobili konzervatorske uslove
Lokanda ima status nepokretnog kulturnog dobra na osnovu rješenja iz 1960. godine, pripadala je kulturno-istorijskoj cjelini “Istorijsko jezgro Cetinja” koje ima isti status, pa rad na objektima u ovoj cjelini podliježe odredbama Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
To su “Vijestima” zvanično kazali iz Ministarstva kulture i medija, upitani da li je Lokanda dio kulturne baštine i učestvuju li u njenoj obnovi.
Pojasnili su da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara, na zahtjev Prijestonice, izdala konzervatorske uslove, koji su osnov za izradu projektne dokumentacije za obnovu.
“Njegov status nije promijenjen, imajući u vidu da postoji dokumentacija o njegovom vizuelnom izgledu i sadržini, što predstavlja osnov za rekonstrukciju. Direktorat za kulturnu baštinu kao organizaciona jedinica Ministarstva nadležna je za razvijanje strategija za zaštitu, očuvanje, valorizaciju i prezentaciju nepokretne, pokretne i nematerijalne kulturne baštine, ostvarivanje javnog interesa, stvaranje uslova za stavljanje u funkciju i održivi razvoj objekata, njenu ekonomsku valorizaciju i prezentaciju, strateško planiranje za održivi razvoj, unapređenje stanja, obezbjeđivanje materijalne osnove, uslova i podsticajnih mjera za razvoj kulturne baštine”, kazali su iz ovog resora.
Bonus video:
