ISTRAŽIVANJE BEČKE INICIJATIVE ZA REGIJU

Banke daju više, ponuda nije bolja

"Regionalna potražnja za kreditima nastavila je da se povećava posljednjih 6 mjeseci, dok se standardi ponude nijesu olakšali"
65 pregleda 1 komentar(a)
novac, euro, Foto: Shutterstock.com
novac, euro, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 23.05.2017. 17:06h

Ulaganje stranih banaka u Crnoj Gori u četvrtom kvartalu prošle godine iznosilo je 866 miliona ili 21 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), pokazalo je novo istraživanje Bečke inicijative. Ulaganje u Crnu Goru je, prema istraživanju, povećano za 48 miliona dolara ili 5,6 odsto u odnosu na treće tromjesječje 2016.

U prvoj polovini 2016. ulaganja stranih banaka u Crnoj Gori su bila smanjena, kao i u 2015. godini kad je pad iznosio 138 miliona dolara.

Istraživanje Bečke inicijative obuhvata 21 zemlju centralne, istočne i jugoistočne Evrope (CESEE) , a zasnovano je na podacima Banke za međunarodna poravnanja (BIS).

Rezultati istraživanja o kreditiranju banaka za regiju CESEE, koje obuhvata period od oktobra 2016. do marta 2017, pokazuju da su međunarodne banke nastavile da prave razliku u poslovanju među zemljama regiona, na osnovu diferenciranih prinosa, tržišnog potencijala i pozicioniranja.

“Regionalna potražnja za kreditima nastavila je da se povećava posljednjih šest mjeseci, dok se standardi ponude nijesu olakšali. Kvalitet imovine grupe, domaći kapital i promjene regulacije negativno utiču na poziciju snabdijevanja zavisnih društava. Udio loših kredita (NPL) kod podružnica se nastavio smanjivati”, navedeno je u istraživanju.

Nakon malih smanjenja u drugom i trećem tromjesečju 2016. godine, banke su smanjile izloženost prema zemljama CESEE 0,4 odsto BDP-a u četvrtom kvartalu 2016, što je rezultiralo kumulativnim smanjenjem od 0,5 odsto BDP-a u 2016.

Na smanjenje finansiranja od stranih banaka najviše je uticalo smanjenje tražnje banaka, posebno u Makedoniji, Moldaviji i Ukrajini, navodi se u izvještaju.

Iz Bečke inicijative podsjećaju da su neke prekogranične bankarske grupacije nastavile da se bave raznim oblicima restrukturiranja na globalnom nivou, kako bi povećale kapital grupe, prvenstveno prodajom imovine i djelimično prodajom podružnica.

Tako je na primjer, Sosiete ženeral grupa prodala Splitsku banku u Hrvatskoj, mađarskoj OTP banci, a spekulisalo se mjesecima da želi da proda i podružnicu u Crnoj Gori. Pominjalo se i preuzimanje od CKB (OTP), ali je to demantovano prošle sedmice nakon skupštine akcionara Sosiete ženeral Montenegro banke. Uprava banke je saopštila zvaničan stav grupacije da ostaju u Crnoj Gori.

U Srbiji je vlasnik kompanije MK komerc Miodrag Kostić kupio 100 odsto kapitala grčke Alfa banke koja posluje u Srbiji od 2002. godine, kada je kupila Jubanku. Kostić je ranije kupio AIK banku, šestu u Srbiji po neto bilansnoj sumi.

Druga banka koja je nedavno iz stranog vlasništva prešla u srpsko je Findomestik Beograd koju su kupili vlasnici kragujevačke Direktne banke Andrej Jovanović i Bojan Milovanović.

Prema pisanju beogradskih medija, još nekoliko banaka u Srbiji pregovara o promjeni vlasništva.

Sekretar Udruženja banaka Crne Gore Bratislav Pejaković objašnjava da je kupovina, prodaja, likvidacija su sve kretanja koja su prisutna kod manje razvijenih i u najrazvijenijim zemljama svijeta i sastavni su dio tržišne ekonomije.

“Niti jedna akcija kupoprodaje, sticanja značajnog udjela, ili kvalifikovanog učešća u banci ne može da se desi bez saglasnosti regulatora. Sve ove akcije su propisane Zakonom o bankama gdje je definisano kako pitanje vlasništva, tako i kompetentnosti menadžmenta, gdje se ispituje porijeklo novca, reference predloženih članova Odbora direktora i upravljačkog kadra, tehnička i kadrovska osposobljenost itd”, naveo je Pejaković.

Dodaje da od umiješnosti bankara, strategije novog vlasnika, izvora i ročne raspoloživosti novca, zavisi da li će se uvećati, ili izgubiti postojeći udio u tržištu. Svaki rast banke mora biti potkrijepljen adekvatnim kapitalom, odnosno rast zahtjeva i uvećanje kapitala.

“Banka se osniva po zakonima konkretne zemlje i nigdje i nikad nije bilo gašenje dobre banke, niti dobrovoljne likvidacije, što se izjednačava sa nonsensom. Likvidacija je potpuno drugi pojam i vezuje se za loše banke koje ne ispunjavaju kriterijume regulatora”, kazao je Pejaković “Vijestima”.

Najvažnije u bankarstvu je, kako dodaje, da se štiti interes akcionara i depozitara, gdje se stavlja znak jednakosti. Međutim, prava depozitara se štite kako od strane države, preko regulatora tako i kroz djelovanje Fonda za zaštitu depozita, koji isplaćuje zagarantovane iznose.

“Sa druge strane, ukoliko se desi neodgovorno poslovanje, nenaplaćeni plasmani itd. svi promašaji menadžmenta direktno udaraju na kapital, vlasništvo akcionara. U tom kontekstu, akcionari i te kako moraju da budu oprezni prilikom odabira menadžmenta. Štiteći kapital znanjem i strukom, štite se akcionari, depozitari i ekonomska zajednica, ali i društvo kao cjelina”, kaže Pejaković.

Nakon 60 dana kašnjenja, svaka banka može pokrenuti prinudnu naplatu duga

Prema riječima Pejakovića, kada se govori o aktivi, ili imovini banke, ukoliko dolazi do promjene vlasništva, svi redovno otplaćivani krediti i ostale obaveze prema banci, ostaju nedirnuti računi što je regulisano zakonskom regulativom, a posebno Zakonom o zaštiti potrošača - korisnika finansijskih usluga.

"Međutim, ukoliko ste neuredni u otplati, imate u pravilu preko 60 dana docnje, svaka banka, u skladu sa ugovorom i poslovnom politikom banke, može da naplati zateznu kamatu, da pokrene proces naplate iz kolaterala, da naplati od žiranata, jemca itd. gdje se ne postavlja pitanje ko je povjerilac, što se zakonski registruje (novi, ili osnovni) nego morate da vratite uzeti kredit uvećan za kamate i angažovana sredstva u naplati same banke. Ukoliko procedure u banci nisu poštovane prilikom plasmana i nije adekvatno obezbjeđenje, onda se kroz sudske dokumentovane postupke, dokaze, utvrđuje odgovornost. Nema opraštanja dugova i svako drugačije tumačenje je neutemeljeno", poručuje Pejaković.

Prodaja portfolija, kako dodaje, može biti specijalizovanim firmama koje dobijaju diskont od banke na dio portfolija koji otkupljuju npr. hipotekarnih kredita, ali novi vlasnik potraživanja prema krajnjem dužniku se trudi da naplati 100%.

"Treba znati da iznos ostatka glavnice nije prosti zbir uplata po kreditu ukoliko ste imali docnju, već se prvo naplaćuje zatezna kamata, redovna kamata pa tek glavnica. Ukoliko je bilo vanrednih troškova i oni se prvo naplaćuju, pa tek onda glavnica. Dodatna je priča za kredite koji su izloženi valutnom riziku, ili varijabilnim kamatnim stopama, ali i ona se zasniva na ugovoru potpisanom od zajmoprimca i zajmodavca, a utemeljena u Zakonu o obligacijama", kaže Pejaković.

Banka kupac preuzima aktivu, potraživanja i obaveze

Analitičar Zarija Pejović navodi da je najčešći vid izlaska banke sa nekog tržišta prodajom aktive drugoj banci, odnosno drugoj finansijskoj ustanovi.

"Banka kupac, preuzima aktivu, kreditna potraživanja, kao i obaveze po osnovu depozita i zaduženja kod zajmodavaca. Finansijska institucija koja preuzima banku, može biti iz sistema, koja već posluje u okviru države, odnosno može biti i iz inostranstva. U prvom slučaju Centralna banka ocjenjuje da li će veća koncentracija tržišnog udjela umanjiti konkurenciju, odnosno monopolizovati poziciju banke koja uvećava svoju aktivu. Ukoliko banku preuzima subjekt koji do tada nije bio prisutan na tržištu, Centralna banka cijeni njegov kredibilitet u smislu finansijskog potencijala, odnosno sposobnosti da upravlja komercijalnom bankom", rekao je "Vijestima" Pejović.