Za rad budućnosti

Da izložba ne počinje tek na svečanoj ceremoniji otvaranja, već da je proces njenog postavljanja u galerijski prostor moguće učiniti javnim, pokazao je juče trio koji čine autorke Adrijana Gvozdenović i Nela Gligorović i kustoskinja Teodora Nikčević.

Događaj nazvan “Pripremni radovi” odvio se juče u Podgorici, u Galeriji Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG), a u susret izložbi Radnički klub - Između nas, a izložba će biti zvanično otvorena u utorak 28. januara u 19 časova u Galeriji MSUCG u Podgorici.

Poziv autorskog tima uoči početka radova, upućen je svima koji su bili voljni da doprinesu i zajedničkim djelanjem dođu do rezultata, kao nekada na radničkim akcijama. Tako su “Pripremni radovi” juče u podne u Galeriji MSUCG bili upravo to - pripremni radovi, a događaj su posebnim učinili ljudi koji su se odazvali i našli se na tom mjestu.

Kustoskinja Nikčević naglašava da su autorke pristupile izložbi drugačije u odnosu na dosadašnju praksu i u odnosu na “stereotipne situacije kad prisustvujemo otvaranju izložbe gdje je sve već pripremljeno i gdje se element rada na izložbi drži skriven od publike koja (samo) prisustvuje onome što bi bilo svečano otvaranje”... Nikčević dodaje i da se u ovom slučaju ne radi o razmjeni na relaciji rad-posmatrač, već o mnogo složenijem procesu.

“Gvozdenović i Gligorović uključuju publiku u svoj rad i u svaki element rada na izložbi. Publika se ne tretira kao konzument umjetnosti već postaje onaj ko aktivno učestvuje u samom stvaranju rada. Ne samo što aktivno učestvuje, nego je to i jedno otvoreno djelo”, objašnjava kustoskinja.

Taj zajednički rad dešava se kroz par vježbi, a onda i rušenjem zida. Za početak - vježbe koje su se ticale upravo onog zida koji je kasnije trebalo srušiti, vježbe u vidu pritiska na zid.

“U pitanju je čisti osjećaj koji nastaje pritiskom na zid, koji daje nazad silu iako se ne pomjera. On nazad daje istu količinu sile koju mi dajemo njemu”, rekla je Gligorović.

Prilikom vježbi, ruke učesnica i učesnika su se podizale, gotovo pa same od sebe, ljudi naslonjeni o zid zamišljali su sebe iza, malo po malo, barijera je nestajala... Ubrzo nakon toga, počelo je i bučno rušenje zida, udruženim naporima.

Nikčević je prethodno objasnila da unutar galerija postoje prostori koje ne vidimo i koji su zatvoreni i objasnila kako to korespondira sa umjetničkom idejom i jučerašnjim događajem.

“Ovaj projekat potencira transparentnost, otvorenost određenih relacija koje nisu ograničene interpretacijom. Ni kustos ne bi trebalo da bude u ulozi nekog ko interpretira rad, već neko ko učestvuje u stvaranju rada. Svi smo pozvani da učestvujemo”, poručila je Nikčević opisujući da su granice autorstva fleksibilne, te da se ne radi o autoru sa velikim “a”.

Gvozdenović je Vijestima otkrila da je ideja bila rušenje dva zida koja su u galeriji naknadno postavljena. Ranije se, ističe ona, kroz galeriju, sa ulice mogla vidjeti bašta koju autorke rušenjem zida ponovo otkrivaju.

Gligorović je istakla da je važno znati “da se ovdje ne radi ni o kakvom radikalnom protestu ili obijesti”. Željele su, kaže, da prokomentarišu i preispitaju kako autonomija umjetnosti, kao dominantna ideologija umjetnosti, zapravo funkcioniše.

“Mi smo svi svjedoci toga da društvo umjetnost drži i dalje izolovanom”, rekla je Gligorović i dodala da se umjetnost isključivo razumije kao polje rada i talenta.

Ovim gestom rušenja zida zajedničkim naporima Gligorović i Gvozdenović žele, i simbolično ali i bukvalno, da otvore instituciju kulture ka javnom prostoru, da ruše zidove, pokreću dijaloge sa lokalnom zajednicom, sa neposrednim znanjem.

“Nama je ta ideja transparentnosti i vidljivosti galerijskog prostora interesantna. Nismo tad planirale da ovo bude javni događaj, pa ni radionica. Bila je to ideja da otvorimo taj prostor. Zapamtila sam da postoji ta zaboravljena bašta, ali nam je bilo skupo da skinemo oba zida, pa smo se tako odlučile baš za ovaj koji gleda prema bašti”, ispričala je Gligorović.

Ona je objasnila i da su htjele da izmjeste polje koje se obično ne vidi na javnom događaju...

Kada je konačno srušen, iza zida se mogao vidjeti neonski znak koji kaže “za rad budućnosti”. Kustoskinja Nikčević objasnila je da je to onaj rad koji poziva i otvara nove potrebe i mogućnosti u okviru umjetnosti, postavljajući pitanja šta je umjetnički rad, elitistička praksa ili šta je u ravni sa svima nama.

Nesvakidašnji jučerašnji događaj samo je dio rada na postavljanju izložbe, a koji zapravo naglašava da vrijeme, prostor i uslovi izlaganja formiraju i sami umjetnički rad, objasnili su organizatori povodom pripreme.

Gvozdenović je Vijestima kazala da će kroz različite segmente u okviru izložbe biti aktiviran i rad publike, te da na taj način planiraju da postave prostor koji će tokom mjesec dana raditi “kao ozbiljan radnički klub, ne samo za radnike u kulturi nego za sve koji danas učestvuju u kapitalističkoj proizvodnji”, rekla je Gvozdenović “Vijestima” i najavila da će biti organizovane i radionice za radnike u kulturi.

Marksističke ideje u današnjem kontekstu

Galerija MSUCG, nekadašnja Galerija “Centar” nije slučajno odabrana za ovaj događaj, ističe Gligorović i podsjeća da je u pitanju mjesto koje ima svoju istoriju... Prostor je, za potrebe Leksikografskog zavoda Crne Gore, projektovala arhitektica Kana Radević.

“Kada smo razgovarale sa upravom Muzeja savremene umjetnosti koji bi to prostor bio najpogodniji za naš istraživački projekat, Adrijana i ja smo odlučile da to bude upravo prostor koji je projektovala Kana Radević - zbog njenog promišljanja prostora, čovjeka, arhitekture čovjeka u tom prostoru, arhitekture ljudskih odnosa. Kana je javni prostor vidjela kao prostor gdje “ja” postaje “mi”. To je nama bila i osnova za građenje ‘Radničkog kluba’”, ispričala je Gligorović.

Ona je podsjetila da je Zavod svojevremeno osnovan kako bi izradio Enciklopediju Crne Gore, ali je iz političkih razloga ukinut odlukom Skupštine, ispričala je Gligorović.

“Ta enciklopedija je trebalo da pruži jednu marksističku analizu crnogorskog društva, njegove duhovne i materijalne zaostavštine, a sa posebnim akcentom na učešće Crne Gore u socijalističkoj revoluciji”, kazala je.

S obzirom na to, ali i na dublju simboliku pripremnog događaja, jasno je da u ovoj izložbi postoje marksistička polazišta, što je potvrdila i kustoskinja Nikčević dovodeći ta načela u savremeni kontekst.

“Te ideje se propituju kroz današnji kontekst - kako one mogu biti u današnjem kontekstu primjenjive, korisne, šta je dobro i lijepo u tim idejama”, navela je.

Kroz čitavu ljudsku istoriju prožimaju se brojne ideje, od kojih danas treba uzeti najbolje. Ovaj projekat je zato bitan jer propituje, spaja, poziva, izmješta granice...

Gvozdenović smatra da će putem ove izložbe ljudi moći da preispitaju i sopstvene pozicije u kapitalističkoj proizvodnji, ali i ono što rad jeste ili nije, a tu je i pojam “nevidljivog rada”, kao i, dodaje Gligorović, sami način na koji ljudi rade, koliko su plaćeni, šta je umjetnost i društveni rad.