Svjetlost vjekovima inspiriše umjetnike, a u crnogorskom slikarstvu ima duboku asocijativnu vezu sa Mediteranom, i ta veza je višeslojna: vizuelna, emotivna, istorijska i identitetska, konstatuje u razgovoru za Vijesti istoričarka umjetnosti Petrica Duletić.
Upravo je svjetlost tema i motiv koji je okosnica ovogodišnjeg, drugog izdanja Ljetnjeg likovnog salona Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG). Izložba odabranih umjetnika, naslovljena “Prostor pisan svjetlošću” biće otvorena sjutra u Podgorici, u Umjetničkom paviljonu ULUCG, u 20 časova.
Stručni žiri koji su činili: istoričarka umjetnosti Petrica Duletić, kustoskinja Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore Marina Čelebić i istoričar umjetnosti Miloš Marjanović, odabrali su 36 umjetnika i umjetnica koji će se predstaviti na Salonu, a po osnovu javnog konkursa na koji se prijavilo njih 44.
“Salon se organizuje po kuriranom modelu, što znači da umjetnici ne izlažu po automatizmu članstva u ULUCG, već prema selekciji stručnog tima na zadatu temu. To podiže značaj i kvalitet Salona”, ocijenila je Duletić koja će sjutra otvoriti izložbu.
Autori koji će predstaviti svoja djela na ovogodišnjem, drugom izdanju “Ljetnjeg likovnog salona ULUCG” su: Anka Burić, Goran Ćetković, Zdravko Beli Delibašić, Draško Dragaš, Svetlana Dragojević, Darko Đurović, Ivan Đurišić, Verica Filipović Bulatović, Tijana Gordić, Sara Joli, Maša Jovović, Ksenija Kaluđerović Škerović, Milica Kazić, Biljana Keković, Ljiljana Kolundžić, Zoran Kruta, Đuro Lubarda, Ana Lompar, Nikola Marković, Tanja Markuš, Radun Marsenić, Suad Masličić, Hana Mirkov, Emina Nimanbegu, Lidija Nikčević, Ratko Odalović, Tomo Pavićević, Milena Perović, Nikola Radonjić, Marija Radusinović, Adin Rastoder, Savina Ražnatović, Božo Šekularac, Milija Stojanović, Đorđije Vujičić i Naod Zorić.
Salon za cilj ima promociju i afirmaciju crnogorskih umjetnika, te uspostavljanje novih izlagačkih mogućnosti. Duletić za Vijesti kaže i da samo održavanje i realizacija Salona doprinosu (re)pozicioniranju ULUCG koje zaslužuje veću podršku države i promjenu statusa...
“Održavanjem ovog Salona, kao i Tradicionalne godišnje izložbe, ULUCG se pozicionira kao savremena institucija, koja zaslužuje podršku države i promjenu statusa NVO. To bi bio važan iskorak u osavremenjivanju umjetničke i istitucionalne scene u Crnoj Gori”, naglašava ona.
Duletić dalje govori o predstojećoj izložbi na kojoj će svoja djela predstaviti umjetnici različitih generacija, poetika i izražajnih sredstava, a svi okupljeni oko jedne univerzalne teme - svjetlosti - ne samo kao fizičkog fenomena, već i kao nosećeg likovnog elementa, misaone kategorije i poetskog znaka...
“Gledano sa kustoske perspektive, smatram da Salon poziva umjetnike da se odmaknu od tradicionalnih formi i pristupe temi kroz savremene, često tehnički zahtjevne medije. Takođe, podstiče i multidisciplinarne dijaloge između umjetnosti i nauke, otvara mogućnost za nove interpretacije. Tema ‘Prostor pisan svjetlošću’ je vrlo sugestivna i bogata mogućnostima za tumačenje u kontekstu savremene likovne umjetnosti. Ona, takođe, ukazuje i na ono suštinsko: posmatranje kao iskustvo, svjetlost kao oblik, prostor koji može biti i unutrašnje stanje”, ističe Duletić.
Istoričarka umjetnosti podsjeća da umjetnici ne koriste svjetlost samo da bi nešto prikazali, već da bi i nešto “stvorili”, najčešće prostor tišine ili, nasuprot tome, prostor intenziteta, čiste vizuelne napetosti, prolaznosti ili duhovnosti.
“Svjetlost u crnogorskom slikarstvu ima duboku asocijativnu vezu sa Mediteranom, i ta veza je višeslojna: vizuelna, emotivna, istorijska i identitetska. Specifičan kvalitet svjetlosti na Mediteranu koja je oštra, intenzivna, ali i topla vjekovima inspiriše umjetnike. Ona postaje vizuelni znak identiteta - način da izraze svoju ukorijenjenost u prostoru, tradiciji i kulturi. Mediteranska svjetlost doživljava se kao nasljeđe - element koji definiše kako se boje koriste, kako se prostor gradi na platnu, pa i kakva osjećanja umjetnik prenosi. Dakle, ona nije samo estetski element, već vizuelni jezik kroz koji se Mediteran prepoznaje, kao mjesto svjetlosti i sjenke, unutrašnjeg i spoljašnjeg, prošlosti i sadašnjosti”, objašnjava Duletić.
Upravo ova tema, dodaje ona, dokazuje da u širem smislu svjetlost postaje i kulturološki kod, jer simbolizuje prostranost, otvorenost, dijalog kultura, kao i duhovne slojeve u Crnoj Gori.
“Kod crnogorskih likovnih umjetnika, mediteranski ambijent često se transformiše u arhetipski prostor: svjetlost nije samo refleksija mora ili kamena, već i nosilac unutrašnjih stanja, kolektivnog pamćenja i duhovnog trajanja. Na taj način, svjetlost postaje most između vizuelnog i simboličkog”, kaže Duletić.
Iako svaki od radova komunicira temu na autentičan način, ono što im je svima zajedničko jesu upravo prikazi svjetlosnih polja, naleta, snopova, igri...
“Razmatraju se, takođe, i odnosi između fizičke pojave svjetla i sjenke kao oblikovnog elementa forme i filozofskog promišljanja istog odnosa u izgradnji sadržaja. Uprkos raznolikosti u mediju u kojima se izražavaju, svjetlost se u svakom od njih pojavljuje kao temeljni element, nekada kao izvor forme, nekada kao prolaz u slojeve značenja, a često kao prostor sam po sebi”, zaključuje Duletić.
Bonus video:
