Jedina na svijetu, a bez prave zaštite

Kotorska biskupija se do sada u više navrata bezuspješno obraćala nadležnim državnim institucijama tražeći pomoć u realizaciji projekta restauracije jedinstvenog artefakta pomorske i kulturno-istorijske baštine Boke Kotorske, Bijele počasne zastave Merito navali, koja se čuva u Biskupiji.

Biskupija, međutim, neće odustati od ostvarenja ovog, za nju samu, Boku Kotorsku, ali i cijelu državu Crnu Goru, veoma značajnog projekta, uprkos rastućim troškovima tog poduhvata.

To je “Vijestima” rečeno u Biskupskom ordinarijatu u Kotoru, gdje naglašavaju da se u međuvremenu mora riješiti i pitanje prostornih uslova za adekvatno izlaganje i prezentaciju zastave nakon završetka njene restauracije.

Bijelu počasnu zastavu Merito navali, dodijeljenu za posebne zasluge u pomorstvu, njen jedini dobitnik u istoriji, kapetan Ivo Visin sa Prčanja, poklonio je u drugoj polovini 19. vijeka župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju, gdje se čuvala decenijama, da bi prije desetak godina bila premještena u prostorije Biskupskog ordinarijata u Kotoru.

“Zastava Merito navali, dodijeljena kapetanu Ivu Visinu, čuva se u prostorijama Biskupije u Kotoru, budući da je opšte stanje župne crkve na Prčanju već duže vrijeme veoma loše. Sveobuhvatna obnova crkve, koja je u toku, ima za cilj da se to promijeni. Zastava je trenutno smještena u odgovarajuću drvenu kutiju i, zbog njenog trošnog stanja, izbjegava se bilo kakvo rukovanje njome. Za njenu potpunu restauraciju izrađen je projekat i Biskupija je u više navrata predstavnicima domaćih i stranih institucija ukazivala na ovaj problem, ali bez značajnijeg uspjeha ili snažnije izraženog interesovanja”, kazao je “Vijestima” don Robert Tonsati iz Kotorske biskupije.

Kapetan Ivo Visin (1806-1868) sa Prčanja bio je prvi Južni Sloven koji je, kao zapovjednik sopstvenog broda, oplovio Zemljinu kuglu. Visin je to učinio u periodu od 1852. do 1859. godine, ploveći i trgujući širom svijeta svojim malim jedrenjakom, brikom “Splendido”, nosivosti 311 tona i dužine svega 30 metara. Ovo putovanje, tokom kojeg je “Splendido” preplovio više od 101.000 nautičkih milja i postao prvi brod pod austrijskom zastavom koji je oplovio Zemljinu kuglu, bilo je izuzetno naporno, opasno i izazovno. Visin se tokom njega suočio sa brojnim olujama, plovidbom vodama između Azije i Australije koje još nijesu bile dovoljno istražene i precizno kartirane, napadima pirata, pobunama posade, oštećenjima broda i drugim opasnostima.

Njegova misija, iako je sprovedena kao Visinova privatna komercijalna aktivnost, bez ikakve državne podrške, bila je od izuzetne važnosti za Austriju, čiji je Boka Kotorska tada bila sastavni dio. Stoga je, kada se “Splendido” 30. avgusta 1859. godine, nakon više od sedam godina izbivanja iz domovine, vratio kući, kapetanu Visinu i njegovom brodu u glavnoj austrijskoj luci, Trstu, priređen veličanstven doček. Sve austrijske novine danima su pisale o podvigu bokeljskog pomorca, ističući da se Visin “izvanredno pokazao u svakom pogledu, kao neustrašiv pomorac, odličan navigator i pronicljiv trgovac”.

Centralna pomorska vlada Austrije u Trstu ubrzo je nakon njegovog povratka u domovinu formirala posebnu, dvanaestočlanu stručnu komisiju, koja je saslušala kapetana Visina i postavila mu nekoliko desetina pitanja iz čak 13 različitih oblasti, obuhvatajući sve aspekte njegove epohalne plovidbe. Bokeljski kapetan dao je komisiji iscrpne odgovore, iznoseći čak i neka sopstvena zapažanja koja se mogu smatrati naučnim tezama iz oblasti pomorske meteorologije, oceanografije i hidrografije.

Pored toga, Visin je austrijskim pomorskim vlastima pružio brojne podatke o sopstvenim iskustvima u vezi sa brodskom posadom, snabdijevanjem i popravkama broda, opasnostima i preprekama na putovanju, najmom broda, pakovanjem, ukrcavanjem i slaganjem tereta, havarijama, pilotima i lučkim taksama, higijenom, poštanskim uslugama, novčanim tokovima, pomorskim osiguranjem, konzulatima i trgovačkim operacijama.

Iskustva bokeljskog kapetana sa njegove cirkumnavigacije predstavljala su pravo otkrovenje za austrijske pomorske vlasti i bila izuzetno korisna za unapređenje pomorske trgovine te države. Visin je na taj način značajno unaprijedio znanja u Austriji o meteorologiji, oceanografiji, hidrografiji i pomorskoj trgovini na prekookeanskim plovidbama.

Stručna komisija koja ga je ispitivala na kraju je, kako je navedeno u njenom izvještaju carskom dvoru u Beču, zaključila da je kapetan Ivo Visin “dostojan da mu se dodijeli Bijela počasna pomorska zastava Merito navali”, priznanje koje je predstavljalo najviše priznanje u pomorstvu države kojoj je pripadala i koje je tokom njenog postojanja dodijeljeno samo jednom.

Stoga je 16. juna 1860. godine austrijski car Franjo Josip I odlikovao kapetana Iva Visina “Viteškim krstom reda Franje Josipa” i dodijelio mu Bijelu počasnu zastavu Merito navali. Ovu zastavu, koju je austrijska vlada ustanovila za posebne poduhvate i izuzetne zasluge u trgovačkoj mornarici, istorija bilježi kao priznanje dodijeljeno samo jednom, i to kapetanu Visinu.

Njemu je Bijela počasna zastava predata na svečanoj ceremoniji, koja je 31. jula 1860. godine upriličena na palubi fregate “Bellona” u tršćanskoj luci. Tršćanska opština tada je kapetana Iva Visina proglasila svojim počasnim građaninom.

Bijela počasna zastava (na njemačkom jeziku “Ehrenflagge weiß”, odnosno na italijanskom “Merito Navali”) bila je namijenjena dodjeljivanju zapovjednicima brodova za izvanredne mirnodopske poduhvate, poput otvaranja novih trgovačkih puteva, značajnih naučnih doprinosa pomorstvu ili hrabrih akcija spasavanja na moru. Imala je bijelo polje na kojem se nalazio crni austrijski carski dvoglavi orao sa vladarskim insignijama i motom mornarice “Viribus unitis” (“Zajedničkim snagama”), koji je ujedno bio i lični moto cara Franja Josipa I.

Danas, više od 160 godina nakon što ju je čuveni bokeljski pomorac dobio, ova jedinstvena zastava nije dostupna javnosti. Umjesto nje, zainteresovani trenutno mogu vidjeti samo originalnu drvenu kutiju u kojoj je zastava bila upakovana 1860. godine, a koja se sada čuva u zbirci Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru.

Sama zastava Merito navali, međutim, već duže vrijeme nalazi se u prostorijama Kotorske biskupije, koja godinama pokušava da prikupi sredstva neophodna za restauraciju ovog dragocjenog i jedinstvenog artefakta iz pomorske prošlosti Boke.

“Prilikom posljednjeg pokušaja pregovora o restauraciji odgovori su bili negativni, jer kompetentne restauratorske radionice nijesu mogle da prihvate predmet na obnovu zbog preopterećenosti već preuzetim poslovima. Treba naglasiti da se restauracija tako delikatnog materijala kao što je svila, od koje je ova zastava izrađena, ne može obaviti bilo gdje, kako zbog zahtjevnih dimenzija zastave, tako i zbog stanja i vrste materijala. To ne može učiniti ni bilo koji restaurator, a stručnjaci za restauraciju tekstila nijesu naročito brojni”, kazao je “Vijestima” don Robert Tonsati.

On je istakao da će zastava, “kada okolnosti to dopuste, sigurno biti restaurirana”.

“To, međutim, ne rješava pitanje njene prezentacije, koje ostaje najproblematičnije, jer na cijelom području Kotora zapravo ne postoji adekvatan prostor za izlaganje zastave Merito navali. Projektom je, naime, predviđena posebna mikroklimatska vitrina koja bi, ukoliko bi bila podnog tipa, zauzimala prostor dimenzija 380 × 420 cm. Takvo rješenje restauratori su preporučili kao poželjno. Stolna varijanta zahtijevala bi još više prostora - 480 × 520 cm. Postavljanje takve vitrine u crkveni prostor nije nimalo jednostavno, a čak i kada bi zastava bila data na trajnu posudbu Pomorskom muzeju, u njemu nije moguće pronaći odgovarajući prostor”, kazao je don Tonsati.

On je naglasio da zastava mora biti izložena u ležećem položaju, bilo u podnoj bilo u stolnoj vitrini.

“Što se tiče troškova, njih je u ovom trenutku teško procijeniti. Stara ponuda iznosila je 25.872 eura, ali taj iznos, s obzirom na inflaciju, više nije važeći. Troškovi bi se sada kretali oko 42.000 eura, a moguće i više”, istakao je don Robert Tonsati, izražavajući nadu da će država prepoznati značaj ove inicijative i na kraju podržati Kotorsku biskupiju u njenoj namjeri da adekvatno restaurira zastavu Merito navali kapetana Iva Visina i predstavi je javnosti.