“Podrazumijevani” Njegoš: Vidimo li više sopstvenu tradiciju?

Da li je Njegoš u savremenoj Crnoj Gori postao suviše “podrazumijevana” vrijednost koju zbog duboke ukorijenjenosti u identitet više i ne primjećujemo na pravi način? Analizirajući dinamiku savremene kulturne scene i istorijsko nasljeđe, doc. dr Nataša Kraljević piše o tome zašto su generacijska preispitivanja i kritički otkloni ne samo legitimni, već i neophodni za izgradnju zrelijeg kulturnog identiteta.

Govoriti o Njegošu, njegovoj aktuelnosti, kao i o načinima na koje crnogorsko društvo, odnosno sektor kulture, danas reaguje na njegovo djelo i nasljeđe, postalo je prilično kompleksno pitanje. Od višedecenijske, gotovo idealizovane percepcije njegovog lika i djela i intenzivnog izučavanja, pa sve do ambivalentnog odnosa koji obilježava posljednje decenije, a ponekad i otvorenog otklona od njegove pojave, došlo je do svojevrsne zbunjenosti, pa i promjene mišljenja i osjećanja prema Njegošu kod generacija koje su stasavale u savremenoj, nezavisnoj Crnoj Gori.

Ipak, čini mi se da jedan od razloga takvog odnosa prema Njegošu možda leži upravo u činjenici da su njegov lik i djelo toliko duboko utkani u kulturno i identitetsko biće čovjeka sa ovog podneblja da ih često više ne prepoznajemo kao posebnu vrijednost koju je potrebno iznova otkrivati, tumačiti i predstavljati. U tom kontekstu, zanimljivo je prisjetiti se jednog istraživanja koje sam sprovela u Italiji, a koje se odnosilo na instrumente meke moći koje države koriste u cilju promocije sopstvene kulture. U tom istraživanju, manje od pet odsto ispitanika prepoznalo je modu kao jedan od instrumenata meke moći Italije, iako bi se, posmatrano sa strane, moglo reći da je italijanska modna industrija u velikoj mjeri osvojila svijet. Međutim moda je toliko duboko utkana u svakodnevni život Italijana, njihovu kulturu i svakodnevne prakse da je oni ne prepoznaju kao nešto što postoji izvan njih samih, niti je nužno posmatraju u kontekstu njenog uticaja na druge. Sličnu paralelu možemo povući i kada je riječ o Njegošu i njegovom mjestu u crnogorskom društvu. Njegov lik i djelo dio su našeg kolektivnog iskustva, a ono što je duboko ukorijenjeno u kolektivnom iskustvu nerijetko doživljavamo kao nešto što nam prirodno pripada.

Naravno, ne treba zanemariti činjenicu da je tokom posljednja dva vijeka napisano više od trista knjiga koje se bave Njegošem i njegovim stvaralaštvom. Riječ je o izuzetno obimnoj intelektualnoj i istraživačkoj građi, čiji je, ipak, samo jedan manji dio nastao u savremenoj Crnoj Gori. Uprkos tako bogatoj tradiciji izučavanja, period nakon obnove crnogorske nezavisnosti, odnosno posljednjih dvadesetak godina, donio je nove pristupe i intenzivnije preispitivanje Njegoševog djela, kao i sagledavanje njegovog lika iz drugačijih perspektiva. Istovremeno, to je period u kojem se razvija savremena crnogorska kulturna scena, osnivaju i oblikuju institucije kulture, stvaraju novi kulturni sadržaji i osnažuje cjelokupan sektor kulture. Ove procese, međutim, nije moguće posmatrati odvojeno od širih društvenih i generacijskih promjena koje su pratile izgradnju savremene Crne Gore. Potreba za modernizacijom društva i izvjesnim otklonom od tradicionalnih obrazaca prirodna je karakteristika novih generacija, pa tako i generacije koja je učestvovala u oblikovanju savremene crnogorske kulturne scene. Uz to, ta generacija zatekla je Njegošev lik i djelo opterećene različitim istorijskim, političkim i ideološkim tumačenjima, što je dodatno uticalo na način na koji se prema njima odnosila. U takvim okolnostima, možda je bilo sasvim prirodno da se pojavi potreba da se Njegoš na određeno vrijeme ostavi po strani, ne nužno kao izraz odbacivanja njegovog nasljeđa, već kao način da se otvori prostor za drugačije teme, nove kulturne prakse i nove načine promišljanja crnogorskog društva.

Lično, u tome ne vidim ništa loše. Niti je svaka generacija ista, niti su društvene okolnosti i istorijski trenutak u kojem ona stvara uporedivi sa onima u kojima su djelovale prethodne generacije. Njegoš nije u svakom vremenu jednako aktuelan, niti se u svakom periodu tumači na isti način. Nekada se njegov značaj sagledava prvenstveno kroz pjesničko stvaralaštvo, a nekada kroz mnogo širu društvenu, istorijsku, političku i duhovnu dimenziju njegove ličnosti. Ponekad se istražuje kao pjesnik, ponekad kao vladar, nekad kao mitropolit, dok se u drugim okolnostima njegovo djelo i misao koriste kao polazište za razmatranje najrazličitijih pitanja savremenog društva. Često se Njegoš i citira, pri čemu se nerijetko njegovi stihovi izdvajaju iz šireg konteksta i dobijaju nova značenja. Smatram da je svaka analiza dragocjena i da svaka generacija ima pravo, ali i odgovornost, da Njegoša sagleda iz sopstvene vremenske, društvene i intelektualne perspektive. Svi ti različiti doprinosi, bez obzira na njihov obim, čine važnu građu kroz koju pokušavamo da razumijemo i dosegnemo značaj njegove pojave u crnogorskom kulturnom i identitetskom prostoru. Zato upoznavanje, izučavanje i istraživanje lika i djela Petra II Petrovića Njegoša ne treba posmatrati kao završen proces, već kao kontinuirano kulturno i intelektualno nasljeđe koje se prenosi sa koljena na koljeno, pri čemu svaka nova generacija preuzima odgovornost da ga iznova čita, preispituje i tumači.

Možda je upravo to i najvažnija poruka: Njegoš ne pripada samo prošlosti, niti je njegovo djelo vrijednost koju je dovoljno jednom definisati, a potom čuvati kao nepromjenjivi dio kulturnog nasljeđa. Njegova svevremenost ogleda se upravo u mogućnosti da svaka generacija u njemu prepozna drugačija pitanja, pronađe nova značenja i uspostavi sopstveni odnos prema njegovom stvaralaštvu i istorijskoj pojavi. Zato su različita mišljenja, kritička preispitivanja, nova istraživanja, pa i povremeni otkloni, legitimni i dobrodošli. Upravo kroz dijalog različitih generacija, perspektiva i tumačenja možemo graditi zreliji odnos prema sopstvenom kulturnom nasljeđu. Svako mišljenje je dobrodošlo, jer jedino kroz zajedničko promišljanje, razmjenu i nadogradnju postojećih znanja možemo kao društvo napredovati.

Autorka je docentkinja menadžmenta i marketinga u kulturi

(ISCA -Institut za nauku, kulturu i umjetnost, Univerzitet “Mediteran” Podgorica)