Crna Gora još čeka na prvu mirnu i demokratsku promjenu vlasti u cijeloj svojoj istoriji, a za skoro dvije i po decenije u politici, Milo Đukanović je umješno mijenjao svoje pozicije u skladu sa promjenama domaćeg i regionalnog okruženja.
To je, između ostalog, ocjena organizacija "Transkonflikt" sa sjedištem u Londonu, koja je juče objavila opsežnu analizu o Đukanovićevoj političkoj karijeri od 1989. godine, kada je “odano” bio na strani svog “mentora” iz Beograda.
Podsjeća se da je na nedavnim izborima vladajuća koalicija na čelu sa DPS-om ostvarila desetu uzastopnu pobjeda.
"To je čini jedinstvenom pojavom u postkomunističkoj Evropi i šire, jer nijedna politička stranka nije bila na vlasti neprekidno od 1989. godine", ocijenjeno je u analizi Transkonflikta.
Mnogi kritičari pripisuju dominaciju DPS-a smo jednom čovjeku – lideru stranke Milu Đukanoviću.
Ocjenjuje se da je Đukanović široko priznat kao "vješt i marljiv operativac i harizmatičan govornik". U zemlji u kojoj se na "dobar stas" gleda kao značajnu prednost u politici, Đukanovićevo "držanje i lijep izgled" može samo doprinijeti njegovoj ukupnooj popularnosti.
Ocjenjuje se da je Đukanović široko priznat kao "vješt i marljiv operativac i harizmatičan govornik"
U analizi podsjećaju da Đukanović nije prvi lider kojem se "klanjaju i koji je stavljen na pijedestal", kod značajanog dijela populacije. Neki lokalni istoričari tvrde da je takva tradicija počela već u 18. vijeku sa Njegošem, a kasnije se nastavila sa kraljem Nikolom, koji je ostao na vlasti gotovo 60 godina. Dokument Transkonflika se detaljano bavi i predizbornim akivnostima DPS-a.
"Neke od aktivnosti i mehanizami koje koristi DPS ne mogu se opisati kao potpuno legitimne. S obzirom na činjenicu da Crna Gora nije doživjela prave promjene u vladi u više decenija, s obzirom na to da je Savez komunista promijenio naziv u DPS i dalje nastavio vladati, razlike između države i vladajuće partije u mnogim aspektima postaju zabrinjavajuće nejasne", piše u analizi.
Državno kontrolisani mediji, kao što su RTCG i dnevnik Pobjeda, već godinama su na čelu promovisanja i odbrane DPS politike, dok "omalovažavaju i kleveću opoziciju". Postalo je uobičajeno da partijski zvaničnici redovno koriste državne resurse, uključujući helikoptere i vozila, za kampanju, dok sijeku crvene vrpce u otvaranja novih škola, puteva, tunela i mostova, samo prije izbora.
Analiza se osvrće i na povećanje penzija i socijalne pomoći pred izbore, kao i "velikodušnu distribucija hrane i druge robe siromašnim". Ocijenjeno je i da je pritisak na one koji su zaposleni u državnoj upravi i državnim preduzećima da glasaju za DPS zabilježen više puta.
"Često se taj pritisak iznosi kao direktna ucjena, kada se od zaposlenih zatraži da obećaju da će glasati za vladajuće stranke ili će izgubiti svoja radna mjesta", piše u dokumentu Transkonflikta.
Osvrću se i na "privremenu kupovinu" ličnih dokumenata kod "osumnjičenih pristalica opozicije" prije izbornog dana, tako da oni ne mogu izaći na izbore, te da je to dokumentovano u brojnim prilikama. Na kraju 2012. godine, prema mišljenju autora analize, Crna Gora ostaje jedina postkomunistička zemlja u Evropi koja još nije doživjela promjenu vlasti.
"Zbacivanje sa prijestola Đukanovića i pad DPS vlasti u Crnoj Gori ne ostaju ništa više nego daleka mogućnost ", piše u analizi
Crna Gora još čeka na prvu mirnu i demokratsku promjenu vlasti u cijeloj svojoj istoriji. Suštinska promjena vladajućih struktura i kontrole nad cijelim društvom jedne partije ostaje conditio sine qua non (uslov svih uslova) istinske demokratizacije crnogorske političke zajednice i društva.
"Do tada, zbacivanje sa prijestola Đukanovića i pad DPS vlasti u Crnoj Gori ne ostaju ništa više nego daleka mogućnost ", piše u analizi.
Kao autor analize potpisan je M. Bogetić, za koga piše da je završio Bečku diplomatsku akademiju, ali i da je diplomac pristižnog Instituta za napredne međunarodne studije na Univerzitetu Džon Hopkins u Vašingtonu.
Igra između Brisela, Vašingtona i Moskve
Serija trenutnih uspjeha DPS-a i njegovog čelnika Đukanovića, piše u analizi, bila bi puno teža bez regionalne i međunarodne podrške za njihovu stvar. Između 1989. i 1997, Đukanović i stranka uživali su potpunu podršku srpskog vođe Miloševića.
Nakon što je Đukanović počeo okretati leđa Beogradu, EU i SAD su ga uzeli pod svoje i pružili mu podršku, i ekonomsku i političku. Od tada, Đukanović i njegova stranka su prilično pouzdani partneri vodećih zapadnih sila i "faktori stabilnosti" u nestabilnom regionu Balkana.
Na drugoj strani, Đukanović održava bliske političke i finansijske veze sa Rusijom, čiji su investitori "potopili Crnu Goru" u protekloj deceniji.
"Igranjem, na pametnu kartu nužnosti, Đukanović se uspio pozicionirati kao razumno siguran i pouzdan partner za Brisel, Vašington i Moskvu", piše u analizi.
Galerija
Bonus video:
