ocjena članice vladinog ekspertskog tima

Spaić: Velikodostojnici crkve željni političke borbe, a ne kompromisa

Spaić je kazala da su “jastrebovi” SPC ponudu da primjenu Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je dobio pozitivno mišljenje Venecijanske komisije Savjeta Evrope, proglasi višegodišnji moratorijum dok ne prođe ispitivanje prvo pred Ustavnim sudom, a potom, i bez i pojedinačnog akta, pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, okarakterisali sramnom

9198 pregleda 32 reakcija 31 komentar(a)
Sa sastanka pregovaračkih timova Vlade i MCP, Foto: Vlada Crne Gore
Sa sastanka pregovaračkih timova Vlade i MCP, Foto: Vlada Crne Gore

Pravni tim Srpske pravoslavne crkve (SPC) ostvario je rezultat pregovora kakav su od njega tražili velikodostojnici crkve, željni političke borbe, vođeni fatalnom privlačnošću politike, a ne ciljem kompromisa, ocijenila je članica Ekspertskog tima Vlade Crne Gore, Aneta Spaić.

Ona je kazala da su “jastrebovi” SPC ponudu da primjenu Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je dobio pozitivno mišljenje Venecijanske komisije Savjeta Evrope, proglasi višegodišnji moratorijum dok ne prođe ispitivanje prvo pred Ustavnim sudom, a potom, i bez i pojedinačnog akta, pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, okarakterisali sramnom.

Spaić je rekla da su pravnici SPC utvrdili da ne postoji mogućnost da se odloži implementacija već usvojenog zakona, odnosno da je tako nešto nezakonito.

“Ako se zna da je u parlamentarnim demokratijama Vlada najčešći predlagač svih zakonskih tekstova, a nerijetko i amandmana na već donijete zakone, pitam se šta je to bilo tako „nepristojno“, „nemoguće“, „nezakonito“, „protivno ratio-u”, u ovoj ponudi”, kazala je Spaić u autorskom tekstu.

Ona je upitala šta je problematično u predlogu da legislativi na razmatranje dostavi amandman kojim će biti odložena primjena Zakona kako bi vjernicima najbrojnije vjerske zajednice, bilo omogućeno da čuju stavove meritornih domaćih i evropskih sudova da li su rješenja usvojenog Zakona demokratska i evropska.

“Da li je strah od neugodne odluke Evropskog suda ili prije svega politička agenda SPC učinio da klerici pobjegnu od odluke i od sopstvene odgovornosti i „nepristojnim“ proglase jedan krupan iskorak u traženju rješenja”, upitala je Spaić.

Prema njenim riječima, odbijanje ovako ozbiljne i po posljedicama dalekosežne ponude, nedvosmisleno je nagovijestilo i odgovor na sve druge i sljedeće.

Spaić je kazala da su eksperti Vlade teško mogli slutiti da će se “nepristojnom” okarakterisati i ponuda kojom se, kako je navela, de facto ispunjavaju svi zahtjevi crkve i njenih protestnih litija

Ona je rekla da je i pored mišljenja Venecijanske komisije da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti u skladu sa evropskim standardima ponuda Vladinog tima direktno išla u susret glavnom sloganu protesta - “Ne damo svetinje!”.

“Kao i glavnom strahu crkve i njenih pravnika, da je predviđeni upravni postupak izvor svih zala u zakonskom tekstu i instrument za “oduzimanje svetinja”, rekla je Spaić.

Ona je objasnila da je tim Vlade i pored višestepenih sudskih garancija predviđenih Zakonom, odustankom od upravnog sudska ispunio glavni zahtjev predstavnika crkve, sa pregovora i litija da se dokazivanje imovinskih prava sprovodi u parničnom postupku.

Ona je navela da su dodatno, ponuđene nedvosmislene zakonske garancije u uživanju prava korišćenja svih vjerskih objekata koji bi postali državna svojina.

Spaić je kazala da je Vlada ostala istrajna samo u proceduralnoj stvari, da se SPC u Crnoj Gori mora upisati u registru vjerskih zajednica, kako je urađeno u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugdje.

Ona je ocijenila da su “svetinje” nedvosmisleno bile zaštićene, a da je Vlada samo tražila poštovanje elementarnog pravnog poretka zemlje.

Spaić je rekla da se ispostavilo da nije riječ o “svetinjama” i da je ponuda da se dođe do idealnog cilja svih pregovora rezultata u kojoj obje strane dobijaju, bila za SPC “nepristojna” sama po sebi!

“Krah pregovora zato nije bio iznenađenje. Ispostavlja se da su bili farsični i fraudulenti u svojoj biti, jer ekspertski tim SPC nije ni imao mandat da pregovara, već da uslovljava ultimativnim pristupom, po principu „uzmi ili ostavi“, navela je Spaić.

Ona je kazala da opijeni litijama, osnaženi kampanjom koja se vodi protiv Crne Gore, vodeći klerici Srpske crkve nijesu ni željeli dogovor.

Spaić je ukazala da po svojoj definiciji pregovori, u terminima, institutima i terminologiji građanskog prava podrazumijevaju i odgovornost.

“Pravni tim SPC je, u skladu sa obavezom savjesnog vođenja pregovara i načelom dobre vjere, imao obavezu vođenja pregovaračkog, a ne uslovljavajućeg postupka, čime je dio vjernika SPC-a i javnost doveo u zabludu”, smatra Spaić.

Ona je rekla da je s obzirom, da su u SPC morali biti svjesni koliki je korak naprijed u traženju kompromisa bio prijedlog Vladinog pravnog tima, odgovornost za proglašenje i ove ponude “nepristojnom” utoliko veća.

“U procjeni ove odgovornosti ipak treba biti realan. Pravni tim SPC ishodio je onakav rezultat pregovora kakav su od njega tražili velikodostojnici crkve, željni političke borbe, vođeni fatalnom privlačnošću politike, a ne ciljem kompromisa”, ocijenila je Spaić.

Ona je rekla da Registracija kao pravni termin po svojoj bazičnoj definiciji označava prihvatanje pravnog režima države u kojoj se djeluje, propovijeda, gradi, uslužuje, tuži i biva tužen, odnosno objavljaju vjerske, pravne i privredne djelatnosti.

Spaić je kazala da Registracija postoji kako bi se artificijelnim društvenim tvorevinama dodijelio status juridičkih ličnosti – titulara prava, da bi nesmetano obavljala cijeli korpus pravnih i društvenih korespondencija sa različitim pravnim i društvenim akterima.

“Tačno je da je SPC na crnogorskom tržištu i pred sudskim i drugim organima uživala atribucije stranke, ali je pitanje kako, kada i na osnovu čega joj je izdat PIB-a i drugi uslovi poslovanja i predstavljanja, i ko bi zbog toga morao prekršajno ili krivično odgovarati”, navela je Spaić.

Ona smatra da je teško je povjerovati da bi zahtjev države u odnosu na SPC, a kojim se traži evidencija u registar vjerskih zajednica bio izraz državnog bulinga.

“Razumno je očekivati da Vlada Crne Gore i crnogorsko društvo imaju odgovor na pitanje: da li SPC u Crnoj Gori, poštuje svoj Tomos kojim se propisuje da crkvena granica slijedi granice države, barem iz razloga praktičnosti, ako ne zbog poštovanja zakona suverene države”, rekla je Spaić.

Ona je upitala da ako dvije od četiri eparhije SPC djeluju na teritorijama tri države, čije zakone one poštuju.

“Pregovarački tim je, po ovlašćenju Vlade, prihvatio sve zahtjeve crkve izražene u sloganu “Ne damo svetinje“, pod samo jednim uslovom: da SPC činom registracije formalno i konačno prizna pravni poredak Crne Gore. Da li je toliko tegobno prihvatiti pravni poredak suverene države u kojoj djelujete”, upitala je Spaić.

Ona je kazala da je ekspertski tim odbio da prihvati pravne i istorijske nonsense i "nebuloznu tvrdnju" o istorijskom kontinuitetu i osmovjekovnom trajanju SPC u Crnoj Gori.

“U Crnoj Gori SPC traje navodno već osam vjekova, ali u sjedištu SPC, u Republici Srbiji 184, a pod sadašnjim nazivom svega 91 godinu - Čl.11 Zakona o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije)”, navela je Spaić.

Ona je upitala koja od demokratskih država EU bi prihvatila tvrdnju ma koje vjerske zajednice koja djeluje u njihovim zemljama, a čije je sjedište u drugoj državi čiji naziv i nose, da je postojanje te vjerske zajednice, skoro pet puta vremenski duže nego u državi gdje je njihovo sjedište.

“Bar jedan primjer ovakve prakse bi pomogao da razumijemo i sagledamo ovaj zahtjev kao zahtjev razuma, a ne bahatosti, potcjenjivačkog i negatorskog odnosa prema državi u kojoj djeluju”, navela je Spaić.

Ona je istakla da bi čin registracije kao izraz elementarne pristojnosti, a ne naročite prožetosti svetim duhom, bar donekle pokušao anulirati učinak nipodaštavajućih invektiva i govora mržnje Mitropolita SPC.

“Umjesto bulinga države, ovoga puta, čini se da je riječ o bulingu SPC-a, u odnosu na ateiste, agnostike, vjernike Crnogorske pravoslavne crkve i sve one naučene na red, pravo, pravnu disciplinu, profesionalni i lični moral i etiku”, rekla je Spaić.

Ona je rekla da ni građevinski poduhvati, ni evazije poreza, ni ugostiteljske aktivnosti, ni boravišta stranaca-sveštenika, ni nepoštovanje države, ni luksuzni vozni parkovi, ni odložena primjena zakona, ni evropski standardi i garancije evropskih sudskih tijela – ne zadovoljavaju SPC u ovom trenutku.

“Čini se, samo bi pobjeda na izborima njoj bliskih političkih snaga zadovoljila ciljeve i nacionalne planove SPC. Na sreću, već znamo, kada god je veliko-državni srpski nacionalizam odigrao va banque, uvijek je i gubio”, istakla je Spaić.

Ona je podsjetila da se Zakonom o slobodi vjeroispovijesti uspostavlja upravni postupak, kao postupak kojim bi se efikasno otklonile pravne aberacije u katastarskim opštinama.

Spaić smatra da je Zakon o slobodi vjeroispovjesti, zapravo, lex specialis i da će se njegove materijalno-pravne i procesno-pravne odredbe primijeniti na uočena endemska kršenja zakona povodom upisa imovine u katastre.

“Specifičnost ovog i ovakvog rješenja je uslovljena dvostrukim razlozima: prvi se odnose na konstatovane sistematske nezakonite sporne upise u kojima su, pored SPC, evidentno učestvovali neki državni organi, a drugi, na zaštitu specifične kulturne baštine Crne Gore”, rekla je Spaić. Ona je kazala da bi očigledne nezakonitosti u upisima, državine zasnovane na protivpravnim osnovama efikasnom primjenom ovog Zakona trebale biti otklonjene.

“Sa nekima od njih javnost je već upoznata – katolička crkva Sv. Ilije na ostvru Plagenti u Dubroti, ili upis na grobiljima koja su uknjižena na mitropolita Amfilohija ili SPC, suprotno svim važećim normama dosadašnjih zakona - Zakona o državnoj imovini, Zakona o osnovama svojinsko-pravnim odnosima i drugim”, navela je Spaić.

Ona je rekla da su po tim propisima groblja dobra u opštoj upotrebi, dobra van pravnog prometa i da kao takva nijesu mogla biti upisana na ime pomenutih titulara.

“Cijeli je korpus presuda Evropskog suda za ljudska prava, koje su predlagaču, pod auspicijom Venecijalnske komisije, poslužile kao model, oproban u državama članicama EU, a povodom zaštite dobara kulturne baštine - gdje su se u upravnom postupku preispitivala vlasništva na njima”, istakla je Spaić.