Viši istraživač u organizaciji Carnegie Europe, u kojoj se bavi proširenjem Evropske unije (EU), Dimitar Bečev, ocijenio je da Crna Gora ima dovoljno vremena da do 2028. godine završi pregovore o pristupanju Uniji i ratifikuje pristupni ugovor, ali je upozorio da bi Francuska mogla predstavljati najveću prepreku na tom putu.
“Podgorica mora da se angažuje u odnosima sa Francuskom u najvećoj mogućoj mjeri i da je uvjeri da proširenje ne predstavlja prijetnju”, rekao je Bečev u intervjuu “Vijestima”.
On je ocijenio da Hrvatska nastoji da u posljednjem trenutku obezbijedi ustupke od Crne Gore, u vrijeme kada država želi da što prije pristupi EU.
Govoreći o političkim prilikama u regionu, Bečev je istakao da se stilovi vladanja Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića odlikuju koncentracijom moći u rukama jednog lidera, neformalnim vezama i korupcijom kao instrumentima upravljanja, uz ocjenu da je Đukanović okupljao širu i raznovrsniju koaliciju.
Bečev je i direktor Dahrendorf programa pri Centru za evropske studije, koji istražuje ulogu Evrope u svijetu koji se mijenja, posebno odnose sa globalnim akterima poput Kine, Indije, Turske, Rusije i SAD. Predavač je na Oxford School of Global and Area Studies (OSGA) pri Univerzitetu Oksford.
Poraz Aleksandra Vučića na izborima, nakon 14 godina apsolutne vlasti, jedna je od najznačajnijih političkih vijesti na Balkanu. Kako gledate na ovaj politički preokret? Kako tumačite uspjeh studentske liste, koja je ubjedljivo savladala Vučićevu političku strukturu, ali i praktično potisnula kompletnu opoziciju?
Vučić je ostao na vlasti duže nego što je trebalo. Imao je rok trajanja, uprkos prednostima koje mu je pružala činjenica da je bio na vlasti. Pokret koji je potekao odozdo bio je u boljoj poziciji da ga smijeni nego “tradicionalna opozicija”, jer je mogao da izgradi povjerenje u političkom sistemu u kojem povjerenja ima veoma malo.
Nije li riječ o svojevrsnom fenomenu, imajući u vidu da studenti, koliko je poznato, nikada ranije u istoriji nisu ostvarili ovakav politički uspjeh?
Studenti su lice mnogo šireg društvenog pokreta koji zahtijeva promjene. Ne pada mi na pamet nijedan sličan primjer u kojem su studentski aktivisti ujedinjeni izašli na izbore i ostvarili uspjeh. Ali postoji mnogo primjera društvenih pokreta koji su se vremenom pretvorili u političke stranke. Britanska Laburistička partija je, na primjer, jedan od njih.
Mislite li da će studentska lista, sada kada preuzme odgovornost za vlast, uspjeti da sačuva jedinstvo ili je realnije očekivati njeno cijepanje na više političkih kolona, s obzirom na ideološke i druge razlike unutar pokreta?
Ne znam. Rizik od raskola postoji. Tako se, između ostalog, dogodilo i nakon Slobodana Miloševića. Ali sve dok je Vučić aktivan u srpskoj politici, on će biti vezivno tkivo koje tu raznoliku koaliciju drži na okupu.
Kako će Vučićev pad uticati na ‘ozdravljenje’ Srbije, ali i na političke prilike u regionu?
To će imati pozitivan uticaj na više načina. Na primjer, smjena vlasti na vrhu učiniće srpsku politiku konkurentnijom i odgovornijom. Ustavni mehanizmi kontrole i ravnoteže vlasti biće učvršćeni. Srpska napredna stranka (SNS) će morati da se ponaša kao prava politička stranka. Korupcija više neće biti tolerisana u tolikoj mjeri. U regionu, Srbija više neće djelovati kao remetilački faktor kada je riječ o nastojanjima susjednih država da pristupe EU.
Kako ocjenjujete pregovore Crne Gore o pristupanju Evropskoj uniji? Da li je realno da Crna Gora postane članica EU do 2028. godine, kako je Vlada projektovala?
Mislim da jeste. Ima dovoljno vremena da se pregovori privedu kraju i da se pristupni ugovor ratifikuje.
Može li biti problema sa ratifikacijom ugovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji, imajući u vidu relativno nisku podršku proširenju u Francuskoj, ali i činjenicu da se tamo približavaju izbori na kojima bi Marin le Pen i njena politička opcija mogle doći na vlast?
To je glavni rizik. Podgorica mora da se angažuje u odnosima sa Francuskom u najvećoj mogućoj mjeri i da je uvjeri da proširenje ne predstavlja prijetnju. Marin le Pen bi mogla da uslovljava ratifikaciju u oba doma parlamenta ustupcima drugih država članica.
Kako gledate na insistiranje Hrvatske da Crna Gora prije zatvaranja pregovaračkih poglavlja riješi određena bilateralna pitanja, po modelu koji je Slovenija primijenila u odnosu na Hrvatsku?
Pokušavaju da obezbijede ustupke u poslednjem trenutku, u vrijeme kada Crna Gora želi da što prije pristupi EU.
Nije li problematično da Hrvatska od Crne Gore zahtijeva suočavanje sa ratnim zločinima, dok istovremeno u “Lori” postoji spomenik posvećen poginulim pripadnicima 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske u Domovinskom ratu?
Tako to funkcioniše u EU. Države članice mogu legitimno da ulože veto na pitanja spoljne politike, a posebno na proširenje.
Nakon Vučićevog izbornog poraza, u Crnoj Gori se vodi nadmetanje vlasti i opozicije oko toga ko je bliži studentskom pokretu, uz istovremeno ograđivanje od veza sa Vučićem, iako su i sadašnja i bivša vlast, svaka na svoj način, sarađivale sa njegovim režimom. Koje sličnosti vidite između načina vladanja Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića?
Snažan lider na vrhu. Neformalne veze i korupcija kao sredstva za vršenje vlasti, umjesto vladavine prava. Ipak, Đukanović je okupljao širu i raznovrsniju koaliciju.
Mogu li se oni koji su 2020. godine došli na vlast u Crnoj Gori, a među kojima su pojedini tada imali bliske veze sa Vučićem, na bilo koji način identifikovati sa studentima i njihovim dolaskom na vlast?
Mislim da je to moguće. Andrija Mandić nije ljubitelj Vučića.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
