Podgoričanin Miljan Milošević jedan je od glavnih glumaca u seriji "Siberia" koja se od 1. jula ponedjeljkom u udarnom terminu emituje na NBC kanalu. Prve reakcije na seriju koja je snimana kao rijaliti su pozitivne, a Miljan ističe da mu je drago što je dobio priliku da se prikaže, s obzirom na to da u seriji glumi DJ-a iz Podgorice.
Miljan je završio glumu u Novom Sadu u klasi profesora Miše Janketića, a igrao je u nekoliko projekata, među kojima su "Krvavi novac", "Džekpot", "Vampir", "Oproštaj". U intervjuu za “Vijesti”, glumac pred kojima je karijera otkriva kako je dobio ulogu u Siberiji i koliko je teško igrati u seriji takvog tipa, zašto je odlučio da karijeru dalje gradi u Americi i kakav život vodi tamo...
Glumiš u seriji NBC-a „Siberia“ čije je emitovanje počelo od 1. jula. Kakve su prve reakcije?
"S obzirom na to da smo imali 3.5 miliona gledalaca i da smo po gledanosti bili druga dramska serija za vrijeme premijere, reakcije su izuzetno dobre. Zapravo onakve kakve smo svi priželjkivali, a sam kreator serije i predvidio. U pitanju je drama sa elementima horora i misterije. Ono što je čini, zasad, originalnom je da je snimana kao rijaliti šou. To je podjednako privuklo publiku koja voli i ne voli ovaj žanr, na čemu se i temelji koncept serije".
Kako je uopšte došlo do toga da ti budeš jedan od učesnika u ovom projektu?
"To je bio samo jedan u nizu svakodnevnih kastinga. Met Arnold, kreator i režiser i producent Majkl Ohoven, nominovan za Oskara za film “Capote”, su mjesecima pokušavali da nađu idealnog glumca za moj lik. Otežavajuća okolnost bila je rediteljeva jasna ideja i specifičnost u onome što je očekivano od glumca. To je rezultiralo hiljadama neuspješnih audicija. Tako da sam ja posljednji koji je “nađen” u glumačkoj podjeli. Kada sam dobio poziv i to saznao, vrijeme je stalo. Momenat koji će ostati utetoviran u mom sjećanju".
U pitanju nije klasična serija, već je osmišljena kao rijaliti. Da li je zbog takvog koncepta teže glumiti?
"Jeste. Reditelj je osmislio projekat kako bi se poigrao sa žanrovima i pokušao da izbriše liniju između realnosti i fikcije. Zato su glumci pažljivo birani. Pored glumačkog talenta, sposobnost improvizacije je bila neophodna, ne bi li se dobilo na realnosti kojoj se težilo. Konstantno su nas pratile četiri kamere na setu. Dok bi se radnja odvijala u prvom planu, od glumaca se očekivao neprekidan tok igre, iako često i ne bi bili u kadru. Slično kao u pozorištu. Veliki izazov, ali i glumačka poslastica".
S obzirom na to da je scenario baziran na situacijama borbe i preživljavanja, kao u realnim okolnostima, zadatak nam je bio da odgledamo bezbroj sezona raznih rijalitija. Svakodnevnu pomoć imali smo od producenta američkog Survivera, koji je bio zadužen za dio snimanja - naratorski/intervju.
Foto: www.miljanmilosevic.com
Kako se tebi svidio scenario i šta te privuklo da prihvatiš ulogu? Kakav je uopšte lik koji glumiš?
"...ako se desi da se uloga dobije preko lične veze, ukoliko glumac nije kvalitetan, njegova karijera biće kratkog daha. Čak ni velika Meril Strip i njene “veze” nijesu uspjele da izgrade zavidnu karijeru njenoj djeci. Toliko o vezama u Americi"
Imena i porijeklo likova su prilagođeni glumcima zbog formata serije i marketinškog plana. Ja igram DJ-a iz Podgorice, koji je prilično kompleksan, donosi dramatičan ton i usmjerava misteriozni tok priče. Prijatno upoznavanje će vremenom i nepredviđenim okolnostima skinuti maske i pokazati prava lica svih učesnika.
Kakva su tvoja očekivanja kad je serija u pitanju, a šta je ono čemu se nadaju producenti „Siberie“?
"Ono čemu se svi nadamo je mnogo sezona ispred nas. Poznato je da se serijali prekidaju čim gledanost počne da opada. Mi se nadamo da nas takva sudbina ne čeka i da ćemo trajati dugo i nastaviti snimanje godinama".
Smatraš li da će ti „Siberia“ otvoriti vrata za nove projekte?
"Nadam se. Vrijeme će to najbolje pokazati. Za sada se trudim da uživam u trenutku. Bez lažne skromnosti, ponosan sam sto sam u glavnoj podjeli ovakve ekipe i dio serije koja se prikazuje na jednoj od vodećih nacionalnih televizija, NBC. Pored toga sam veoma srećan što u ime lika promovišem Crnu Goru i Podgoricu kao rodni grad".
Kod njih za uloge postoje kastinzi, kod nas za takve stvari rade „veze“, na koliko si kastinga bio prije nego što si dobio ulogu u seriji Siberia?
"Davno sam prestao da brojim. Ovdje je to potpuno normalno da na kasting idete svakodnevno. Kod nas se, koliko znam, kastinzi dešavaju rijetko, ako uopšte. Što se konekcija, preporuka i veza tiče, one “rade” u svim branšama, i u inostranstvu kao i kod nas. Preporuka uticajne osobe može biti od pomoći. Na primjer, ovdje je agent taj koji uspostavlja veze, bori se za vas, provodi sate na telefonu, ubjeđuje producente i slično. Čak, i ako se desi da se uloga dobije preko lične veze, ukoliko glumac nije kvalitetan, njegova karijera biće kratkog daha. Čak ni velika Meril Strip i njene “veze” nijesu uspjele da izgrade zavidnu karijeru njenoj djeci. Toliko o vezama u Americi.
Kad će se serija prikazati kod nas?
"Internacionalna distribucija serijala je u toku. Ukoliko naše televizije budu zainteresovane, serija će biti dostupna ubrzo i u Crnoj Gori".
Amerika svakog dočeka raširenih ruku
Završio si glumu u klasi Miše Janketića i veoma malo radio kod nas. Već godinama živiš i radiš u Americi. Koliko je bilo teško donijeti takvu odluku i otići? Smatraš li da gluma na Balkanu nema veliku perspektivu?
"Jesam i bila mi je čast “peći zanat” u klasi Miše Janketića na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Obrazovanje koje sam stekao je u ravni sa Džulijardom, prestižnim američkim konzervatorijumom. Međutim, takvih je malo.
Obično se glumačko obrazovanje svodi na kurseve i nepoznavanje potpune posvećenosti i vojničke discipline, koja je poznata na našim umjetničkim školama. S druge strane, master diploma ne garantuje ništa, mada duboko vjerujem da se teškim radom može postići uspjeh, uz neophodan faktor sreće. Treba biti na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Balkan je sam po sebi u suficitu talentovanih glumaca, a deficitu glumačkih projekata. Nadam se da će se to ubrzo promijeniti".
Za razliku od većine domaćih glumaca, brzo si odlučio da odeš dalje i uspiješ u svijetu glume gdje je to mnogo teže. Koliko je teško nekom ko je došao iz Crne Gore da se uklopi u taj svijet i funkcioniše po drugačijim pravilima?
"Amerika je zemlja koja svakog dočeka otvorenih ruku. I jednostavno je, pravila su za sve ista. Samo ih treba naučiti i poštovati. Vjerovatno je lakše za one koji dolaze iz zemalja istog govornog područja, potput Engleske i Australije. Jezik je velika barijera. Znatno je lakše i onima koje čeka rodbina ili posao. To nije bio moj slučaj i moj engleski nije bio savršen.
A uz sve to, početna destinacija mi je bio Menhetn, Njujork. Najljepši i najsuroviji grad. Po završetku bartending škole, imao sam sreću da brzo nađem posao koktel majstora, jer je konkurencija enormna. Radeći na prestižnim mjestima, uspio sam da sebi omogućim pristojan život i da uz svakodnevnu komunikaciju, ne samo usavršim jezik, već i steknem kontakte i divna prijateljstva. Život ovdje nije lak, ali se sa problemima lakše nosim, znajući da imam bezuslovnu podršku moje porodice. Uvijek kući mogu da se vratim".
Na „burazerskom” nivou
Glumio si u nekoliko filmova inostrane produkcije. Po čemu se rad u inostranstvu razlikuje od ovog kod nas?
"Dosta se razlikuje, što bi naši rekli “koliko para, toliko muzike”. Nivo profesionalizma, talenta kao i tehničkih mogućnosti ovdje doseže vrhunac u svijetu. To se nerijetko dešava i na kratkim filmovima, kao i u nezavisnim produkcijama. Bio sam zatečen količinom poštovanja i tretmanom glumaca na setu. Sve funkcionise kao podmazana mašina. Tom nivou doprinose razna umjetnička udruženja. SAG-AFTRA udruženje glumaca je u Americi izuzetno moćno i striktno.
Glumci su u svakom trenutku zaštićeni, i to ide do, za nas, nezamislivih detalja. Svaki glumac ima menadžera koji se stara o njegovoj karijeri, agenta koji mu nalazi projekte i kastinge, a po potrebi se uključuju advokati i publicisti. Može da zvuči previše, ali je neophodno za ozbiljno bavljenje ovim poslom. Čini se da na Balkanu još to funkcioniše na “burazerskom” nivou".
Singl za lični merak
Objavio si singl “Sunday”, hoćeš li uporedo s glumačkom, graditi i muzičku karijeru?
"Nikako. Za mene je to igra, kreativni ventil, hobi. Moja opsesija klavirom u studentskim danima je dovela do toga da naučim da sviram. Kolege sa klase su često bile žrtve svakodnevnog, višemjesečnog ponavljanja jedne te iste kompozicije, između predavanja i proba, dok je ne bih usavršio. Taj singl sam objavio čisto za lični merak i to je moja prva kompozicija, a može biti i posljednja".
Bonus video:
