Moskva je sa intervencijom u Siriji u škripcu: njen novi saveznik Erdogan bombarduje njenog starog saveznika Asada. Za borbe u Siriji Kremlj sada angažuje plaćenike
Turska vojna operacija u Siriji prisiljava Rusiju da balansira. Sirijsko Ministarstvo inostranih poslova je osudilo ulazak turskih jedinica na teritoriju Sirije kao „brutalnu povredu sirijske suverenosti“. Moskva je kao i obično neumorna u insistiranju na poštovanju „suverenosti“ svojih saveznika. Ovog puta se rusko Ministarstvo inostranih poslova zadovoljilo suvoparnom izjavom kako je „duboko uznemireno zbog dešavanja na graničnom području Sirija-Turska“ te da se boji „mogućeg pogoršanja situacije u području konflikta“.
Krivac za ovu blagost od strane Kremlja je rusko-turski proces pomirenja, koji je započet krajem juna. Predsjednici obiju zemalja, Vladimir Putin i Redžep Erdogan, sreli su se 9 avgusta u Sankt Petersburgu, prvi put naon što je tursko vazduhoplovstvo s neba skinulo jedan ruski borbeni avion u novembru 2015, posle čega su pojedini posmatrači očekivali i direktnu vojnu eskalaciju između dviju država. No, iako je Erdogan pohodio svog „milog prijatelja Vladimira“, na konkretne plodove ovog iznenadnog prijateljstva se i dalje čeka. Ruske ekonomske sankcije protiv Turske, koje prije svega pogađaju poljoprivredu i turizam, će se, kaže Putin, skidati korak po korak. Nejasno je takođe šta je bilo sa obeštećenjem, koje je Moskva tražila za oboreni avion. A zajedničkom valceru para Putin-Erdogan, koji Moskva vidi kao adut protiv Zapada, stoje na putu i Kurdi.
Dok su se ova dvojica međusobno prije junskog izmirenja psovala, Moskva je produbila svoje veze sa sirijskim Kurdima i insistirajući da oni budu za pregovaračkim stolom u Ženevi, na pregovorima o budućnosti Sirije. Ovim najmrskijim Erdoganovim neprijateljima je Kremlj dopustio da čak otvore sopstveno predstavništvo u Moskvi. Sada je pojedinim pomatračima postalo zamislivo i rusko posredovanje između Erdogana i Bašara al Asada, sirijskog tiranina u Damasku. Cilj bi bio da obje strane izreknu odbijanje mogućnosti stvaranja sirijskog Kurdistana.
Jeste da Moskva ovih dana Zapad provocira bombardujući kako joj se i kad svidi Alep, gdje Asadovi protivnici drže istočni dio grada. Ali za istih ovih nekoliko dana Rusija je doživjela dva vrlo neugodna dešavanja: prvo je Iran ruskoj ratnoj avijaciji zabranio dalje korištenje vojnih baza u Persiji, jer je Moskva na sva zvona i bez ikakvog diplomatskog obzira prema Teheranu objavila da ih koristi za bombarodovanje položaja svojih protivnika u Siriji. Odmah potom se Erdogan ukazao rame uz rame sa američkim rivalima, koji uz to direktno podržavaju njegovu vojnu operaciju u Siriji. Što se Moskve tiče, sve je postalo još komplikovanije.
Pare za ćutanje
Sa druge strane, Kremlj previše ne potresaju izvještaji o ruskoj intervenciji u Siriji. Ne samo u pogledu razoriteljske, internacionalno osuđene upotrebe zabranjnih bombi, koje ratna avijacija Rusije, po slovu izvještaja organizacija za ljudska prava, sije po Siriji. Najveći dio posla obavljaju za Rusiju plaćenici, kako tvrdi ruski list „RBK“. Prošle godine je ukupno 2.500 plaćenika privatne vojne firme „Wagner-Grupa“ aktivirano blizu Latakije i Alepa; ove godine ih je u Siriji između 1.000 i 1.500, zavisno od situacije. Obavještajne službe GRU i FSB vode ove operacije, troškove snosi ruska država, a o „lojalnosti“ se brinu „visokorangirani biznismeni“.
„Wagner-Grupa“ je tako nazvana po nadimku njenog vođe, Dmitrija Utkina, koji navodno pripada vojnoj obavještajnoj službi GRU. Njegova momčad je bila aktivna i pri okupiranju ukrajinskog Krima, kao i u ratnim operacijama na istoku Ukrajine. Po ruskim medijskim navodima, Wagner-plaćenike treniraju od sredine 2015. na vojnim poligonima ruskog Ministarstva odbrane u Molokinu, blizu Krasnodara, na jugozapadu Rusije. Najveći dio ruskih vojnih gubitaka u Siriji otpada na ovu plaćeničku grupaciju, kažu mediji. Jedan bivši saradnik je za „RBK“ izjavio da je „minimum 100“ njegovih ljudi palo u borbama u Siriji. Familije poginulih plaćenika (kao i poginulih vojnika) dobijaju obeštećenje samo pod uslovom da o gubitku ćute. Ako uopšte dobiju bilo kakvo obeštećenje. Sem toga, plaćenike Rusija angažuje u „teškim regionima“ i operacijama, poput osvajanja pustisnje Palmire u martu prošle godine: da bi se minimanizovali gubici sirijske vojske.
Na ruskoj TV je jedan oficir Wagner-Grupe to ovako opisuje: „Prvo Wagner-momci očiste teren, onda dođe ruska pješadija, pa Arapi, a onda pripustimo i TV-kamere“.
Autor je dopisnik FAZ iz Moskve (Frankfurter Allgemeine Zeitung/FAZ)
Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
