Kraj svjetionika „drugačije Rusije“

Ruski istraživački list „Novaja gazeta“, poznat po neustrašivom izvještavanju i šestoro ubijenih novinara, obustavio je juče rad i napustio redakciju u centru Moskve. List je saopštio da je zbog dugotrajnog pritiska države postalo nemoguće nastaviti sa izvještavanjem.

„Novaju gazetu“ osnovala je 1993. godine grupa novinara predvođena Dmitrijem Muratovom, uz finansijsku podršku posljednjeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova, koji je za to izdvojio dio novca od Nobelove nagrade za mir iz 1990. godine. List je izrastao u jedan od najuticajnijih ruskih medija i važnih branilaca demokratije, poznat po istraživanju korupcije i kritičkom izvještavanju o politici.

Za mnoge Ruse „Novaja gazeta“ bila je mnogo više od običnog lista. Njeno istorijsko sjedište, smješteno u modernističkoj zgradi u Potapovskoj ulici, u samom srcu Moskve, predstavljalo je utočište i mjesto okupljanja onih koji su branili ideju „drugačije Rusije“, različite od režima Vladimira Putina, piše francuski Mond.

„Nijesmo umrli, oni su nas ubili – zajedno sa Ustavom. Možete samo da se nasmijete članu 29 Ustava, koji kaže: ‘Cenzura je zabranjena’“, rekao je Muratov, dobitnik Nobelove nagrade za mir 2021. godine.

Uoči neizbježnog gašenja lista, Muratov je okupio svoj malobrojni tim u izolovanom podrumu, bez mobilnih telefona. Ta mjera predostrožnosti bila je neophodna kako bi se spriječilo da vlasti iskoriste njihov razgovor kao povod za dodatno zaoštravanje obračuna sa redakcijom.

Nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin 2022. pokrenuo invaziju na Ukrajinu, a Rusija uvela stroge zakone o cenzuri, list je obustavio redovno štampano izdanje, ali je nastavio da objavljuje sadržaje na internetu, postavši utočište za nezavisne novinare koji su odlučili da ostanu u zemlji.

Međutim, krajem prošlog mjeseca „Novaja gazeta“ je saopštila da će morati da prestane sa radom. Vlasti su je proglasile „stranim agentom“ i naložile joj da napusti prostorije redakcije, dok su banke prestale da obrađuju donacije čitalaca od kojih je zavisio njen finansijski opstanak.

Listu sada prijeti i mogućnost proglašenja „ekstremističkom organizacijom“, što bi otvorilo put krivičnom gonjenju njegovih zaposlenih i njihovom kažnjavanju višegodišnjim zatvorskim kaznama.

Policija je 9. aprila sprovela pretres sjedišta lista koji je trajao 13 sati, tokom kojeg je zaplijenjen dokazni materijal. Novinar Oleg Roldugin uhapšen je i stavljen u kućni pritvor dok čeka suđenje zbog optužbi za „nezakonito prikupljanje i širenje računarskih informacija koje sadrže lične podatke“. Prijeti mu kazna do šest godina zatvora.

Pritisak je dodatno pojačan 15. oktobra, kada je, nakon pretresa njegovog doma u Moskvi, policija privela glavnog urednika Sergeja Sokolova. On je nekoliko sati saslušavan u Istražnom komitetu, nakon čega se vratio na posao u redakciju u Potapovskoj ulici.

Uprkos sve represivnijim zakonima, novinari „Novaje gazete“ nastojali su da nastave da izvještavaju, uz veliki oprez i sve veću autocenzuru. Izbjegavali su izvještavanje o dešavanjima na frontu, jer je svaki tekst o vojsci mogao dovesti do krivičnog gonjenja zbog širenja „lažnih informacija“. Mnogo toga čitaoci su morali da čitaju između redova.

Dan nakon početka invazije, list je objavio izdanje na ruskom i ukrajinskom jeziku, sa naslovom „Rusija. Bombe. Ukrajina“.

Kada je Kremlj potom kriminalizovao upotrebu riječi „rat“ u izvještavanju koje odstupa od zvanične verzije događaja, „Novaja gazeta“ objavila je izdanje sa upečatljivim naslovom: „Bez riječi“.

Uprkos rizicima, novinari su istrajavali u radu - na internetu i u štampanom izdanju ograničenom na manje od 1.000 primjeraka, što je prag iznad kojeg publikacija mora da se registruje kao medij.

Nastavili su da se bave temama koje su obilježile list od njegovog osnivanja: korupcijom, zloupotrebama vlasti i kršenjem ljudskih prava. Nijesu pisali o samom ratu, već o njegovim posljedicama – političkim zatvorenicima, ekonomskom nazadovanju, psihološkim traumama i cenzuri.

Takva, pažljivo odmjerena sloboda izražavanja i dalje je nosila rizike, ali je „Novaja gazeta“ uspijevala da opstane. Tome je vjerovatno doprinio međunarodni ugled Muratovljeve Nobelove nagrade, ali i interes dijela vlasti da u Rusiji preplavljenoj propagandom sačuva svojevrsni „izlog“ slobode izražavanja, ocjenjuje Mond. Kako je represija jačala, Kremlj više nije vidio potrebu ni za takvim prividom medijskog pluralizma.

„Novaja gazeta“ je tokom više od tri decenije objavila niz istraživanja koja su razotkrivala postupke ruskih vlasti i bezbjednosnog aparata.

Godine 2014, kada je Rusija anektirala Krim i kada je počeo oružani sukob u Donbasu, upravo je taj list razotkrio prisustvo regularnih ruskih trupa na linijama fronta, a ne samo separatista koji navodno djeluju van kontrole Moskve.

List je takođe prvi otkrio način funkcionisanja moćne paravojne grupe Vagner, koju je kontrolisao Jevgenij Prigožin, preminuo 2023. godine. U znak odmazde, Prigožin je redakciji poslao pogrebne vijence i odsječenu glavu ovna.

Gašenjem lista i napuštanjem njegovog istorijskog sjedišta nestaje i svojevrsni živi muzej „Novaje gazete“.

Na zidovima redakcije bili su izloženi portreti šestoro novinara lista ubijenih tokom Putinove vladavine. Među njima je i Ana Politkovskaja, ubijena ispred svog stana u Moskvi 7. oktobra 2006. godine, na Putinov rođendan.

Njena kancelarija od tada je čuvana kao memorijalni prostor, sa novinarkinim računarom, bilježnicama i fotografijama.

Uskoro bi ta kancelarija, zajedno sa predmetima koji su pripadali Politkovskajoj, mogla biti premještena na neku drugu lokaciju u Evropi.

Muratov je juče poručio da ljudi moraju da shvate da je Kremlj odgovoran za vođenje rata i gušenje slobode govora, ali da ne treba poistovjećivati ruske vlasti i građane.

„Ne možemo za to kriviti same građane, naročito divnu, zaista izuzetnu mlađu generaciju. Pozivam vas da pravite razliku između ruskih vlasti i ruskog naroda“, poručio je.

Za sada nije jasno da li će se redakcija ponovo okupiti i nastaviti sa objavljivanjem u nekom drugom obliku.