Kristin Kaningem živi na Aljasci. Ona i njen partner Stiv Mejer bave se sportskim lovom.
"Teško je da se ljudi pomire sa činjenicom da neka bića moraju umrijeti da bi druga živjela", počinje priču Kristin.
Lovac, kaže ona, naročito na Aljasci gdje je lov "prehranio" generacije porodica, ubija životinje zbog hrane.
"Većina ljudi živi u urbanim sredinama i nemaju direktnu vezu sa prirodom, kao ni sposobnost da nabave hranu iz održivih izvora. Pridružila sam se lovu na patke kako bih razumjela šta stvarno znači jesti meso."
Ona dodaje da je željela da vidi i da li sposobna da ubije životinju.
"Osjećala sam da ću biti licjemjer ako ne budem znala u šta se upuštam - izbjegavanje odgovornosti i zatvaranje očiju pred realnostima života."
Na svojim izletima po Kenai planinama, Kristin i Stiv su nailazili na losa, risa, braon i crne medvjede, vukove, žderavce, divokoza i divlje sjevernoameričke ovce.
Na Bruksovim planinama 2016. godine Ketrin je ubila prvu životinju. Irvasa.
"Imala sam sreće što mi je Stiv partner. On lovi od djetinjstva", kaže ona.
Ovaj par ima devet pasa - ptičara. Sa njima idu u lov.
Kristin učestvuje u državnom volonterskom programu, preko kojeg lovci obezbjeđuju jedno krilo i rep od svih ulovljenih alpskih kokošaka. Biolozi koriste njihove uzorke kako bi utvrdili pol i starost ptica.
"Pitanje sa kojim se najčešće susrećem je: 'Kako možeš da voliš životinje i da ih ubijaš'. Zovu me psihopatom i ubicom zato što sam lovac. Ove riječi često dolaze indirektno, i ja razumijem njihovu poentu", zaključuje Kristin.
Bonus video:
