Kako se piše istina o zemlji u kojoj se i činjenice doživljavaju kao optužbe? To pitanje mi je prolazilo kroz glavu dok je avion kojim sam putovao ka Tel Avivu slijetao na aerodrom Ben Gurion, smješten dvadesetak kilometara od urbanog centra grada.
Prvi utisak bio je da je u Izraelu sve pažljivo orkestrirano - uključujući i samu posjetu od 18. do 22. maja, koju je organizovala izraelska Ambasada u Beogradu za novinare iz Srbije i Crne Gore. Zahtjev da posjetim Zapadnu obalu, teritoriju koja je de jure pod izraelskom okupacijom, odbijen je, uz obrazloženje da “u agendi nije bilo prostora za dodatne aktivnosti”.
Iako Zapadna obala nije bila na spisku, Jerusalim jeste. Grad koji svi svojataju, a niko ga ne posjeduje. Na putu ka hotelu u Svetom gradu, svratili smo na Trg talaca u Tel Avivu. U popodnevnim satima nije bilo puno posjetilaca, osim nekoliko turističkih grupa iz zapadnih zemalja.
Fotografije talaca su na svakom koraku, a postavljena instalacija pri sredini trga budi jezu. Na njoj se nalaze parčad hljeba koje su izraleski taoci, koji su vraćeni nazad, donijeli sa sobom iz Gaze. Natpis na hebrejskom objašnjava kako su tekli njihovi dani u zatočeništvu.
“Trebalo bi ono tamo da snimiš”, kaže mi momak u ranim dvadestim, pokazujući na tunel na zadnjem dijelu trga, napravljen tako da imitira Hamasove u Gazi, u kojima se drže izraelski taoci.
U terorističkom napadu Hamasa 7. oktobra 2023. ubijeno je oko 1.200 osoba, uglavnom civila, dok je njih 251 oteto. Prema procjenama izraelske Vlade, 56 talaca se još nalazi u Pojasu Gaze, a za 33 se pretpostavlja da su mrtvi. Izrael je, kao odgovor na Hamasov napad, pokrenuo brutalnu vojnu kampanju u kojoj je dosad, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze (koje kontroliše Hamas) iz juna ove godine, poginulo oko 54 hiljade osoba, uključujući barem 17 hiljada djece.
Dok je novinar “Vijesti” bio u Izraelu, u Gazi je ubijena najmanje 431 osoba.
Pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) vodi se postupak protiv po tužbi Južne Afrike i Irske protiv Izraela, kojeg optužuju za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, kao i za sprovođenje radnji koje “imaju genocidni karakter”.
MSP je krajem januara 2024. donio odluku kojom nalaže Izraelu da spriječi činove genocida, omogući dostavu humanitarne pomoći u Gazu i da “kazni one koji potiču na genocid”, dok je novembru prošle godine izdao nalog za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta zbog navodin ratnih zločina u Gazi.
Britanski Javni servis BBC piše da je ta odluka znatno otežala putovanja Netanjahua zapadnim saveznicima, jer su države potpisnice MKS-ovog Rimskog statuta u obavezi da pritvore osobe za kojim je izdat nalog za hapšenje, ako im se ukaže prilika.
U 124 zemlje potpisnice ne spadaju Rusija, Kina, SAD i Izrael, ali taj dokument ratifikovala je većina evropskih država, uključujući i glavnog evropskog saveznika Izraela - Njemačku. To znači da, ako Netanjahu i Galant kroče u bilo koju od zemalja potpisnica, moraju biti uhapšeni ili predati sudu.
Sve manje podrške
Ulicama Jerusalima mladi ljudi nose na ramenima automatske puške. Iako još izgledaju kao djeca, oni su regruti izraelske vojske, i vojni rok služe od dvije do tri godine. Taj kulturni šok ponio sam sa sobom u obilazak Svjetskog centra sjećanja na holokaust - Jad Vašem. Tamo je, čitajući kroz linije, objašnjena militarizacija čitave nacije. Sve počinje i završava se sa nezapamćenom golgotom koju su Jevreji prošli u Drugom svjetskom ratu, za vrijeme nacističke Njemačke...
U Ministarstvu vanjskih poslova (MVP) Izraela organizovan je brifing, na kojem se novinarima obratio šef Medijske situacione sobe u tom vladinom resoru Itaj Milner. Naveo je da je institucija kojom upravlja oformljena prije tri mjeseca, s ciljem da prati izvještaje svjetskih medija o ratu koji Izrael vodi.
“Nemojte brinuti, ne radimo to u nekom ‘veliki brat’ maniru, već više da bismo se obrazovali. Moramo da znamo kakvo je javno mnjenje, kakav je narativ, koje poruke treba da oblikujemo”, kaže Milner.
Upitan kako vidi razlike u stavovima tumačenja konflikta Izraela i Hamasa između zemalja Evropske unije (EU) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Milner odgovara da je situacija složena, te da “iako imaju podršku mnogih zemalja, naročito u Evropi, sve manje nas podržavaju”.
“Jedan od razloga su demografske promjene - u mnogim evropskim zemljama postoji veliki broj stanovnika porijeklom iz Bliskog istoka, koji tradicionalno nijesu bili naklonjeni Izraelu i sada su sve glasniji. Naravno, kad rat traje dugo, uz mnoge žrtve i strašne slike, neminovno dolazi do promjena u javnom mnjenju i kod političkih lidera”, ocjenjuje on.
Britanski Gardijan piše da EU razmatra suspenziju trgovinskog statusa Izraela prema Sporazumu iz 2000. godine, zbog zabrinutosti za ljudska prava u Pojasu Gaze. Sedamnaest od 27 članica te zajednice podržalo je inicijativu za preispitivanje poštovanja člana 2 tog sporazuma, koji zahtijeva poštovanje ljudskih prava, a odluka o mogućoj suspenziji očekuje se do 23. juna. Ujedinjeno Kraljevstvo je 21. maja obustavilo pregovore o slobodnoj trgovini sa Izraelom i uvelo sankcije jevrejskim naseljenicima sa Zapadne obale, nakon što je obećalo “konkretne poteze” ukoliko Izrael ne zaustavi vojnu ofanzivu u Gazi.
Prema izvještaju Rojtersa, Njemačka je zaustavila odobravanje novih dozvola za izvoz “ratnog oružja” u Izrael. Uprkos tome, vlada te zemlje nije zvanično objavila zabranu izvoza oružja Izraelu. Ta novinska agencija piše da je ovakva promjena politike uslijedila nakon pravnih i političkih pritisaka, uključujući tužbu Nikaragve pred MSP, koja je optužila Njemačku za saučesništvo u genocidu u Gazi.
Na pitanje “Vijesti” koliki je procenat ubijenih u Gazi koji su pripadnici Hamasa, Milner odgovara da ne zna tačan broj, ali da je njihova procjena da je “najmanje polovina stradalih povezana s Hamasom”.
“Zvanični brojevi koje objavljuje Ministarstvo zdravlja Gaze nijesu provjereni. Nemamo alternativne podatke, ali znamo da vrlo pažljivo biramo ciljeve. Međutim, Hamas koristi veoma prljave taktike - sakrivaju se ispod bolnica... Tada se u javnosti pojavljuje narativ da Izrael napada bolnice - što nije tačno. Meta je bila infrastruktura Hamasa ispod bolnice”, poručuje sagovornik.
Sbeata: Gaza je najveći zatvor na svijetu
Pojas Gaze je otprilike veličine opština Kotor ili Mojkovac, ali u njemu živi oko 2,2 miliona ljudi, što ga čini jednom od najgušće naseljenih teritorija na planeti. Kako izgleda život pod konstantnim strahom od bombi, bez dovoljno hrane, vode i drugih elementarnih stvari potrebnih za normalno funkcionisanje, za “Vijesti” je pričao palestinski novinar i fotograf Hamed Sbeata.
Prema njegovim riječima, Gaza je trenutno najteže mjesto za život i najveći zatvor na svijetu.
“U ovom trenutku situacija je veoma teška. Ljudi su i dalje prinuđeni da se sele sa jednog mjesta na drugo zbog stalnih vojnih operacija. Jedino područje koje izraelska vojska smatra bezbjednim jeste Mavasi (primorska zona). Uslovi su katastrofalni, jer nedostaje humanitarne pomoći, a i ona koja stigne često biva izložena krađi. U bolnicama vlada velika ekološka i zdravstvena katastrofa. Većina djece pati od neuhranjenosti. Postoji ogroman nedostatak prehrambenih proizvoda”, objašnjava sagovornik.
Ističe da se, iako se bavi humanitarnim radom u ratnoj zoni, suočava sa mnogim poteškoćama, izazovima i rizicima zbog, kako tvrdi, ciljanih napada na novinare.
“Izvještavamo o stvarnosti i patnji ljudi. Međutim, upravo zbog toga smo direktno meta. Izgubili smo mnogo kolega. Čak i kada radim za velike međunarodne medijske kuće, situacija ni tada nije nimalo bezbjedna”, rekao je on.
Na pitanje kako ljudi u Gazi vide odnos i ulogu međunarodne zajednice prema onome što se dešava, Sbeata odgovara da se osjećaju napuštenim. Objašnjava da je podrška evropskih i drugih zemalja veća nego “arapskih, bratskih zemalja”.
“Ali, narod je u velikom očaju, jer se do ovog trenutka ništa ne mijenja. Sve ide ka gorem ovdje. Ljudi su izgubili svaku nadu. Zaspimo i budimo se misleći samo o tome kako ćemo nabaviti hranu ili vodu. Živimo u velikoj katastrofi, a ovaj rat se sada vodi protiv naroda i civila”, kazao je on “Vijestima”.
Upitan da li još postoji prostor za politički dijalog, ističe da je to i dalje moguće, “jer se sve ipak vodi kroz pregovore uz posredovanje zemalja poput Egipta, Katara i Turske”.
“Možda će jednoga dana svi sporovi biti riješeni upravo preko tih posredničkih zemalja. Ali, u ovom trenutku situacija je i dalje veoma teška. Odnosi su veoma zategnuti zbog rata koji i dalje traje u Gazi. Postoje velike nesuglasice između dvije strane. Čak i kada bi upravljanje Gazom bilo predato Palestinskoj upravi, Izrael bi i to odbio”, ocjenjuje Sbeata.
"Genocid" i ljudski štit
Na pitanje da li Izrael sprovodi genocid u Gazi, kao što ocjenjuju pojedini međunarodni akteri, Sbeata odgovara potvrdno.
“Da. Zbog onoga što proživljavamo, situacija i život su veoma teški - živimo u stalnom raseljavanju i pod neprekidnim bombardovanjem. Postoji samo jedna bolnica koja još funkcioniše”, kazao je on.
Agencija Asošiejted pres (AP) objavila je 24. maja izvještaj da je izraelska vojska tokom operacija u Gazi sistematski koristila palestinske civile kao “ljudske štitove”, uprkos zabrani takve prakse prema izraelskom zakonu i međunarodnom pravu. Izraelska vojska je u više navrata optuživala Hamas da koristi istu taktiku.
Više bivših izraelskih vojnika i palestinskih civila svjedočilo je da su civili prisiljavani da ulaze u zgrade i tunele kako bi provjerili prisustvo eksploziva ili boraca, često pod prijetnjom smrću.
AP navodi da je organizacija “Breaking the Silence”, koju čine bivši izraelski vojnici, dokumentovala ove slučajeve, ističući da se radi o široko rasprostranjenoj praksi tokom sukoba.
Govoreći o izvještaju AP-a, Sbeata kaže da, prema međunarodnim zakonima, to “ne bi smjelo da se dešava”, ali “da je ovaj rat prevazišao sve norme”.
“... Sama izraelska vojska izjavila je da koristi civile kao živi štit. Ovo je rat protiv civila. Cilja se na sve one koji pokušavaju da pomognu ljudima da prežive ovu krizu i spriječe da glad zahvati stanovništvo”, poručuje on.
Kako je izgledao napad Hamasa
Na pet kilometara od granice sa Pojasom Gaze nalazi se mjesto održavanje muzičkog festivala Nova, koji je bio meta terorističkog napada Hamasa 7. oktobra 2023. Tada su ubijene 364 osobe, većinom mladi ljudi, a više od 40 je oteto.
Među onima koji su uspjeli da pobjegnu od Hamasovih militanata je i Hen Malka (26). Nekada zaposlena u izraelskom Ministarstvu regionalne kooperacije, bila je dio projekata koji je spajao djecu iz Gaze s vršnjacima preko granice, a 7. oktobra bila je okružena haosom, dok su oko nje odjekivali pucnji i eksplozije. Početak napada, kaže ona novinarima okupljenim na mjestu održavanja festivala, mnogi nisu shvatili ozbiljno.
“Kad smo ugledali dronove, mislili smo da su to dronovi produkcije - mahali smo im i bili srećni, mislili smo da nas snimaju. Ali, ispostavilo se da su to bili Hamasovi dronovi. Tako su saznali da se ovdje dešava žurka - prema onome što sam čula, nisu znali za nju unaprijed. Nekoliko minuta nakon toga, počeli smo da viđamo iskrice na nebu. U početku smo mislili da su to vatrometi - bili smo naivni, u euforiji žurke, svi su bili oduševljeni, mislili su kako je to sjajna produkcija. Ali, ubrzo su ugasili muziku i shvatili smo da to nijesu vatrometi, već rakete”, priča Malka, dok se u pozadini čuje djelovanje izraelske artiljerije na Gazu.
Potom opisuje paniku koja je nastala...:
“Svi su počeli da trče, da traže svoje prijatelje. Par minuta kasnije došla je policija i rekla svima da legnu na zemlju, jer su rakete bile veoma snažne. Ja sam, od trenutka kada su rakete počele, bila kao u šoku - u stanju zamrznutosti. Teško sam se uopšte pomjerala”.
Kazala je da su je spasili njen bivši partner i rođak.
“Počeli smo da idemo ka autu. Tada se sjećanja već dosta gube, imam puno ‘rupa’ u pamćenju. Ono čega se sjećam jeste da su ljudi trčali ka nama, uplakani, vrištali - neki krvarili - potpuni haos. Kad smo stigli do auta, konačno sam uspjela da pošaljem poruku porodici i pitala jesu li dobro. U glavi mi je bilo da je počeo svjetski rat. Bila sam u potpunoj panici”, navodi Malka.
“Dok smo vozili, ugledali smo pored puta čudno vozilo i ljude u bijelim majicama koje su ličile na IDF (Israeli Defence Forces - vojska Izraela) uniforme, ali sa drugačijim oznakama. Taj čovjek nije izgledao kao vojnik - u očima mu je bila čista mržnja, kao da je tu da ubija. Na sreću, bili su zauzeti, pa nas nijesu odmah primijetili. Da jesu, vjerujem da bi pucali na nas”, dodaje ona.
Rekla je da su sklonište pronašli u obližnjem kibucu (oblik kolektivnog naselja u Izraelu), nakon što su cijelu noć vozili pokušavajući da izbjegnu Hamas. Kibuc su napustili sjutradan, na sopstvenu odgovornost, jer izraelska vojska, kako kaže, nije mogla da im garantuje bezbjednost.
“Iz kibuca smo izašli kroz drugi izlaz. Miris je bio strašan. Svuda policajci - zbunjeni, još uvijek tragali za teroristima na putu. Bila je ogromna opasnost. Na sreću, uspjeli smo da stignemo kući nakon tri sata vožnje. Sjutradan smo saznali da su pokušali da provale i u kibuc. Viđali smo ranjene ljude, sa amputiranim udovima, sa prostrijelnim ranama. Prizori koje nikada neću moći da zaboravim”, rekla je Malka.
Poručuje da govori u ime onih koji više nisu tu.
“Preživjela sam. Iako mi je teško svaki put da prepričavam ove uspomene, radim to da bih govorila u ime onih koji više nijesu ovdje. Da bih barem djelimično prenijela šta su proživjeli i da bi se njihova priča čula. Da se ovako nešto nikada više ne ponovi”.
"Ratujemo na najhumaniji način"
U blizini mjesta održavanja muzičkog festivala, nalazi se i tzv. “Car wall (Zid automobila)” - improvizovani memorijalni centar u južnom Izraelu, nastao nakon napada Hamasa. Sastoji se od stotina spaljenih i izrešetanih vozila, uglavnom automobila učesnika festivala Nova i civila iz okolnih naselja, koji su prevezeni na polje pored blizu granice s Gazom.
Major u rezervnom sastavu izraelske vojske i portparol Južnog distrikta Civilne zaštite Adam Itah delegaciji novinara objašnjava kako je izgledao napad Hamasa 7. oktobra.
“Više od 5.600 palestinskih terorista iz Hamasa prešlo je ogradu i upalo u Izrael. Hamas je ovu operaciju nazvao ‘misija bez povratka’. To je značilo da su ti ljudi bili spremni da umru - samo da bi ubili Jevreje. To je, u suštini, bio najveći samoubilački napad u istoriji čovječanstva. Mi, Izraelci, tog jutra nismo odmah znali šta se dešava. Prve snimke stigle su iz Sderota (grada u blizini granice s Gazom). Vidjeli smo pikap vozila Hamasa kako kruže ulicama grada. Na svakom vozilu bilo je po 10, 12, 14 terorista. Bilo je to potpuno nezamislivo. Mislili smo da su naši gradovi bezbjedni”.
Iza njega, dok priča, nalazi se u potpunosti spaljeno vozilo. Upitao je da li neko može da prepozna šta je vozilo iza njega, a zatim navodi da je to ambulanta.
“Barem je bilo do 7. oktobra. Na festivalu je bilo 4-5 hiljada ljudi. Kao što je uobičajeno, ambulanta je bila prisutna za slučaj hitnih situacija. Ova ambulanta je bila jedino mjesto gdje se moglo skloniti, 20 ljudi je ušlo unutra, tražeći sklonište. Hamas je pucao, bacao bombe u ambulantu, a na kraju lansirao raketu koja je zapalila vozilo. Od tih 20 ljudi, dvije djevojke su preživjele jer su bile ispod vozila i uspjele da pobjegnu. Ostalih 18 ljudi je ubijeno. DNK tragovi pronađeni su unutar i oko ambulante”, ističe sagovornik.
Potom kreće ka zidu uništenih vozila, navodeći da je Hamas koristio “posebnu hemijsku formulu da bi spaljivao ljude”.
“Teroristi su koristili posebnu hemijsku formulu da bi temperatura bila dovoljno visoka da incinerira tijela. Sve je bilo unaprijed planirano, nije bilo slučajno. Njihova poruka je bila jasna. Ovo nije sukob zbog zemlje. Ovo je genocidna agenda mržnje prema Jevrejima, koju Hamas vodi. Njihov cilj je isključivo ubijanje Jevreja. To je sve. Zid iza mene podsjeća na gomilu cipela u Aušvicu. Samo što danas imamo svoju državu i nećemo dozvoliti da se Holokaust ikada više ponovi”, rekao je on.
Na pitanje novinara “Vijesti” kako odgovara na optužbe međunarodnih aktera da Izrael sprovodi genocid u Gazi, Itah negira da se desio takav zločin, navodeći da je “Izrael veoma daleko od bilo kakvog genocida”.
“Ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, ali činjenice su jasne. Vodimo rat na najhumaniji mogući način. Imamo veliko iskustvo sa ratovima, ali nijedan nismo započeli. Ako pogledate odnos između broja civila i ubijenih boraca Hamasa - to je najniži odnos u istoriji ratovanja. To potvrđuju i međunarodni podaci. Mnogi izraelski vojnici su povrijeđeni ili poginuli upravo zato što nastojimo da izbjegnemo civilne žrtve”, ocjenjuje on.
Selo koje živi tragediju
Na sjeveru države Izrael se graniči sa Libanom i Sirijom. Na tromeđi tih zemalja žive Druzi, arapska manjina koja ima svoju religiju, sa elementima hrišćanstva, islama, judaizma i budizma. Religiji Druza ne možete pristupiti, njen član se postaje isključivo rođenjem. Druza ima oko 1,5 miliona, od toga 150 hiljada u Izraelu. Oni obavezno služe u izraelskoj vojsci, za razliku od arapskih muslimana i hrišćana koji su građani te države.
Jedno od sela Druza je i Majdal Šams, poprište raketnog napada libanske ekstremističke organizacije Hezbolah 27. jula prošle godine. Tada je na fudbalski teren pala raketa iranske proizvodnje “Falak 1”, a poginulo je dvanaestoro djece između 10 i 16 godina, dok je najmanje 42 povrijeđeno.
Na tom terenu su se novinarima iz Crne Gore i Srbije obratili predstavnici porodica poginule djece.
“Tragedija se dogodila ovdje. Naša djeca su igrala fudbal. Tog popodneva su samo željela da izađu iz kuće i druže se s prijateljima. Kad su roditelji čuli sirene, mnogi su pozvali djecu da dođu na fudbalsko igralište, što je ironija sudbine. Sirena se oglasila, djeca su igrala fudbal, i osam sekundi kasnije raketa je pogodila baš to mjesto. Tijelo dječaka Dživare nije pronađeno skoro 70 dana. Tek kada smo našli donju vilicu, znali smo da je to on”, ispričao je ujak jedne od žrtava.
Poručuje da je njihova zajednica veoma mala - oko 12.000 ljudi.
“Svi se znamo po imenu, znamo ko ima koliko djece. Zato nas je ovo jako pogodilo. I dalje živimo s tim. Poslije deset mjeseci, i dalje se vidi uticaj na djecu, mlade, i nas odrasle. Nakon tragedije na sahrani su svi rekli: ‘Ne želimo osvetu.’ Nećemo krv za krv naše djece. Želimo mir. Želimo da razgovaramo. Želimo da Hezbolah ode, zajedno sa svojim oružjem”, dodao je.
Napominje da tragedija psihološki uticala na svu djecu u okruženju.
“Ovdje ima oko 2.500 djece uzrasta od 6 do 18 godina, a svi su pogođeni. Psiholozi su dolazili, pomagali koliko su mogli, ali trauma ostaje. Učitelji kažu da se djeca i dalje ponašaju drugačije, da se nijesu vratila u normalu. Čak i moja žena, kad čuje sirenu, ne može da ustane. Noge je više ne nose. Posljednjih mjeseci, srećom, više ne čujemo sirene, ali strah i stres su i dalje prisutni”, podsjeća on.
Nakon obilaska fudbalskog terena i priče s porodicama nastradalih, ručak nismo imali u restoranu, već u domu jedne od lokalnih porodica. Starica Favzija Sabadi i njen suprug Fazi, bili su nam domaćini. Nakon tradicionalnog obroka, pričala je o svom životu i porodici, sinovima i ćerkama kojima se ponosi jer su, kako kaže, svi završili prestižne univerzitete...
Rat (ne) ide u dobrom pravcu
Na ulicama Jerusalima mišljenja o ratu su podijeljena. U jednoj od sporednih ulica, u suši baru sjedi grupa mladih ljudi. Na pitanje da ih intervjuišem, nasmijano pitaju u vezi sa čim.
Šindel (26) studentkinja umjetnosti kaže da rat ide u lošem pravcu.
“Lično sebe vidim kao nekoga ko je više lijevo orijentisan politički. Na početku je jedan od glavnih prioriteta bio povratak talaca. A sada je to potpuno nejasno, imam utisak da taoci više ništa ne znače ovoj vladi. Rat treba da se završi, da se napusti Gaza, da se oslobode taoci, da se humanitarna pomoć vrati u Gazu, i da se fokusiramo na obnovu naše nacije”.
Šon (37) vlasnik lokala u kojem sjedimo, ističe da sve ide ka “izraelskoj pobjedi”.
“Rekao bih da postoji samo jedan pravi cilj - učiniti našu zemlju ponovo bezbjednom. To znači poraziti neprijatelja. To uključuje zauzimanje svega što treba da se zauzme i potpuno ‘denacifikovanje’, kao što je bilo u Drezdenu u Drugom svjetskom ratu”.
Dio Izraelaca ne gleda ravnodušno na dešavanja u Gazi
Izraelski novinar i ratni izvještač Itai Anhel novinarima okupljenim u hotelu u Tel Avivu objašnjava da je Izrael veoma podijeljena nacija.
“I kako rat ulazi u novu fazu, ta podjela postaje još dublja. Na početku nije bilo dileme, svi su željeli da Hamas bude eliminisan. Zato je rat u početku imao gotovo jednoglasnu podršku. Ali, sada je ova faza problematičnija. Mnogi se pitaju da li je ova borba vojno i diplomatski ispravna ili je vođena političkim interesima. To pitanje nije postojalo u prvih šest mjeseci rata - sada postoji”, navodi on.
Kaže da neki i dalje smatraju da Hamas treba potpuno eliminisati.
“Drugi, praktičniji, uključujući i mene, sumnjaju u mogućnost potpunog uništenja Hamasa. Ako bi to značilo masovno ubijanje civila u Gazi, ljudi počinju da sumnjaju. Gledaju šta se dešava u Gazi i ne mogu da ostanu ravnodušni”, ukazuje Anhel.
“Po mom mišljenju, Hamas se može ukloniti samo uz međunarodni dogovor i alternativnu palestinsku vlast. To bi bila nova faza”.
Stari grad u Jerusalimu pust
Stari grad u Jerusalimu jedno je od turističkih atrakcija Izraela. Mjesto gdje se spajaju tri abrahamske religije uvijek je posjećeno, ali od izbijanja rata, ulice su puste.
“U posljednjih godinu i po dana imali smo ogroman pad broja posjetilaca. Nekada smo morali da čekamo u redovima na mnogim mjestima. Ljudi koji su ranije dolazili - bile su to hiljade i desetine hiljada”, objašnjava “Vijestima” turistički vodič Ziv Koen.
Kaže da o takvim brojkama danas “samo mogu da sanjaju”.
“Iako su se posjetioci počeli vraćati, to još uvijek nije dovoljno. Mnogi ljudi čekaju, prate vijesti o Izraelu. Ono što se dešavalo posljednjih godinu i po dana, rat koji se vodi tjera mnoge da dvaput razmisle”.
Bonus video:
