Izrael u političkom ćorsokaku

Izrael je nakon juče održanih parlamentarnih izbora ušao u novu fazu političke neizvjesnosti. Prema izlaznim anketama vodećih televizijskih mreža, protivnici premijera Benjamina Netanjahua osvojili su više mandata od njegovih saveznika, ali nijedna politička grupacija nema sigurnu većinu za formiranje vlade.

Takav rezultat predstavlja ozbiljan izazov za najdugovječnijeg izraelskog premijera, ali ne znači nužno i kraj njegove vladavine, ocjenjuju analitičari. Naprotiv, politička fragmentacija, ideološke razlike među njegovim protivnicima i neriješeno pitanje saradnje s arapskim strankama mogli bi da mu omoguće da zadrži vlast i nakon izbora na kojima njegova koalicija nije uspjela da obezbijedi parlamentarnu većinu.

Prema izlaznim anketama vodećih izraelskih televizijskih mreža, blok koji predvodi bivši načelnik Generalštaba izraelske vojske Gadi Ajzenkot osvaja između 52 i 53 mandata, dok blok na čelu s Netanjahuom dobija oko 50 od ukupno 120 poslaničkih mjesta u Knesetu. Preostalih 17 do 18 mandata u izlaznim anketama pripada arapskim strankama koje nijesu svrstane ni uz jedan od dva glavna politička bloka.

Iako izlazne ankete ne daju jasan odgovor na pitanje ko će formirati sljedeću vladu, opozicioni lideri njihove rezultate sinoć su protumačili kao odbacivanje dosadašnje vlasti.

Ajzenkot je ocijenio da projekcije pokazuju „potpuno nepovjerenje“ izraelskih građana prema Netanjahuu.

Još oštriji bio je dosadašnji lider opozicije Jair Lapid, koji je poručio da je Netanjahuov politički blok doživio težak poraz.

„Ne dozvolite da vas bilo ko zbuni: Netanjahuov blok doživio je težak poraz. Ovo je potpuni slom, a građani su im poručili da idu kući“, saopštio je Lapid.

Jedno od najvećih iznenađenja izbora jeste snažan rezultat arapskih stranaka, a njihova podrška mogla bi da bude presudna za pokušaj formiranja vlade bez Netanjahua.

Međutim, stranke koje se protive aktuelnom premijeru nemaju jedinstven stav o saradnji s arapskim političkim predstavnicima.

Opozicioni blok okuplja politički veoma različite partije, od desničarskog Izraela Bejtenua Avigdora Libermana i Benetove liste Bejahad do Ajzenkotovog centra i ljevičarskih Demokrata Jaira Golana.

Iako ih povezuje protivljenje Netanjahuu, njihovi stavovi o palestinskom pitanju, bezbjednosti, ulozi religije i odnosu države prema ultraortodoksnoj zajednici značajno se razlikuju.

Politički analitičari još su uoči izbora upozoravali da bi upravo te razlike mogle da spriječe formiranje nove vlasti čak i ako opozicione stranke zajedno osvoje više poslaničkih mjesta od Netanjahuovih saveznika.

U analizi objavljenoj uoči izbora, "The Times of Israel" ukazao je na mogućnost da duboka politička polarizacija i međusobno nepovjerenje opozicionih lidera proizvedu još jedan neodlučan rezultat.

Sličan zaključak iznijeli su analitičari specijalizovanog portala "The New Arab", koji su kao moguće ishode naveli formiranje široke koalicije, manjinske vlade, vlade nacionalnog jedinstva ili raspisivanje novih izbora.

Jedna od mogućnosti jeste da Ajzenkot pokuša da formira manjinsku vladu koja bi, bez formalnog ulaska arapskih stranaka u koaliciju, računala na njihovu podršku ili uzdržanost prilikom ključnih parlamentarnih glasanja.

Međutim, to bi zahtijevalo značajne kompromise.

Dio desničarskih opozicionih lidera odbacuje oslanjanje na arapske stranke, dok predstavnici arapskih stranaka insistiraju na političkim zahtjevima koji bi mogli biti neprihvatljivi pojedinim Ajzenkotovim partnerima.

Posebno osjetljiva pitanja su palestinska državnost, položaj arapskih građana Izraela i izraelska politika prema okupiranim palestinskim teritorijama.

Netanjahuova prednost, uprkos slabijem rezultatu njegovog bloka u većini izlaznih anketa, jeste relativna politička povezanost njegovih tradicionalnih saveznika.

Likud se oslanja na krajnje desničarske stranke Itamara Ben Gvira i Bezalela Smotriča, kao i ultraortodoksne partije Šas i Ujedinjeni judaizam Tore.

Iako i među tim strankama postoje ozbiljna neslaganja, naročito oko vojne obaveze ultraortodoksnih Jevreja, njihova dugogodišnja saradnja daje Netanjahuu određenu prednost u odnosu na ideološki raznovrsnu opoziciju.

Izuzetno visoka izlaznost pokazala je da su birači ove izbore doživjeli kao važnu prekretnicu.

Ipak, umjesto jasnog odgovora o političkoj budućnosti zemlje, prve projekcije nagovijestile su nastavak neizvjesnosti.

Ukoliko nijedan kandidat ne uspije da obezbijedi parlamentarnu većinu, dosadašnja vlada nastavlja da obavlja dužnost u tehničkom mandatu, a politička kriza mogla bi da se završi raspisivanjem novih izbora.

Netanjahu bi tako mogao da ostane na čelu izraelske izvršne vlasti iako njegove stranke nijesu osvojile većinu na izborima.

Izraelski predsjednik Isak Hercog imaće važnu ulogu u tom procesu, jer će nakon utvrđivanja rezultata razgovarati s predstavnicima parlamentarnih stranaka i povjeriti mandat političaru za kojeg procijeni da ima najveće izglede da formira vladu.