Direktorica Centra za socijalni rad Vesna Stojanović ocijenila je da bi trebalo planirati izgradnju skloništa za djecu koja su žrtve porodičnog i seksualnog nasilja, za maloljetne prosjake i njihove vršnjake koji su korisnici psihoaktivnih supstanci.
Stojanović je na javnoj raspravi o Nacrtu Lokalnog plana za unapređenje socijalne inkluzije – razvoj lokalnih usluga socijalne zaštite u Podgorici od 2014. do 2018. godine, istakla da se često dešava da djeca bježe od kuće, prose, skitaju, a svoje postupke potom pravdaju fizičkim nasiljem ili zanemarivanjem roditelja.
"Postavlja se pitanje gdje smjestiti takvo dijete, jer je ono i žrtva nasilja, počinilac krivičnog djela ili ispoljava neprihvatljivo ponašanje. Moglo bi se planirati sklonište za djecu žrtve nasilja... Mi ih smještamo u Centar za djecu i mlade "Ljubović" kao djecu neprihvatljivog ponašanja, oni ih tretiraju kao djecu žrtve nasilja i onda nemamo gdje sa njima", kazala je Stojanović.
Ona je ocijenila da stariju djecu koju zateknu u prosjačenju bez nadzora roditelja ili staratelja smještaju u "Ljubović", objasnivši da do pronalaska roditelja ili nekoga ko će preuzeti brigu o njima, nemaju gdje da smjeste ni djecu od tri ili četiri godine koja prose.
"Nijesam primijetila ni da su lokalnim planom obuhvaćena djeca, koja su korisnici psihoaktivnih supstanci. Uglavnom se upućuju u razvojno savjetovalište ili na psihijatriju. Treba eventualno osnovati neko odjeljenje za tretiranje djece - zavisnika od psihoaktivnih supstanci", kazala je Stojanović.
Sekretarka sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada Snežana Mijušković kazala je da je socijalna zaštita u Crnoj Gori i dalje veoma centralizovana, te je država dužna da obezbijedi tretman za sve ono što je propisano za sami Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti.
Zamjerivši što se rasprava umjesto u prizemlju KIC-a "Budo Tomović", održava u sali na spratu, iako je teško dostupna osobama sa invaliditetom, predstavnica Udruženja mladih sa hendikepom UMHCG Miroslava Mima Ivanović je istakla da bi za osobe sa invaliditetom, između ostalog, trebalo obezbijediti dostupan prevoz.
" On nije definisan zakonom, ali lokalni plan i drugi akti mogu planirati neke dodatne servise koji služe ispunjavanju ciljeva zakona, jer bi došli u situaciju da osobama sa invaliditetom budu ponuđeni mnogi servisi, a da oni ne mogu da dođu do njih ...", kazala je Ivanović.
Mijušković je odgovorila da su se bavili samo uslugama u sistemu socijalne zaštite, rukovodeći se Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti, objasnivši da prevoz nije predmet ovog dokumenta
Bonus video:
