"SVE OVO JE BILO MOGUĆE RIJEŠITI DRUGAČIJE"

Marković: S pravom sumnja da su mjere donesene zbog ograničavanja litija

"Naravno, sve ovo je bilo moguće riješiti drugačije, a to je uvođenjem vanrednog stanja od strane parlamenta", napisao je Marković na Fejsbuku

27956 pregleda 421 reakcija 28 komentar(a)
Marković, Foto: Filip Roganović
Marković, Foto: Filip Roganović

Advokat Velibor Marković rekao je da se s pravom stvara sumnja da je određivanje maksimalnog broja okupljenih ljudi na javnim mjestima od 200 svjesno i namjerno urađeno, kako bi se spriječile ili ograničile litije koje namjerava da nastavi Mitropolija crnogorsko-primorska.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije prije tri dana kazao je da će litije u Crnoj Gori ponovo biti nastavljene od nedjelje.

Direktor Uprave policije, Veselin Veljović danas je poručio da policija neće dozvoliti javna okupljanja kojima se krše mjere Nacionalnog koordinacionog tijela i procesuiraće svako odgovorno lice u slučajevima nepoštovanja zakona i ugrožavanja zdravlja građana Crne Gore. On je kazao da se u samo jednom klasteru sa litije koronavirusom inficiralo oko 70 osoba.

Na izjavu Veljovića reagovao je paroh podgorićki Nikola Pejović. On je rekao da direktor Uprave policije širi bezbjednosnu i zdravstvenu paniku. Pejović je u izjavi dostavljenoj "Vijestima" rekao da su litije obustavljene prije pojave koronavirusa u Crnoj Gori, pa se pita kojim istražnim postupkom je Veljović uvrdio tzv. klaster na litiji.

Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) saopštilo je da je na više njihovih sjednica saopštavana procjena Instituta za javno zdravlje (IJZ) da je oko 70 inficiranih osoba prisustvovalo vjerskim okupljanjima, a da nijesu bile povezane na drugi način.

"U prethodnom periodu sam zbog aktuelnosti situacije izazvane virusom Korona 9, nešto više govorio o normama blanketne dispozicije (tzv."blanketne norme"), kakva je između ostalog i odredba čl.287.Krivičnog zakonika Crne Gore, kojom je kao krivično djelo propisano nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti. Kod takvih normi, koje propisuju tzv. "blanketna krivicna djela", svi elementi krivičnog djela nijesu određeni, već se to prepušta drugim propisima; međutim, kada je u pitanju radnja izvršenja krivičnog djela, ona uvijek mora biti određena zakonom, krivičnim ili vankrivičnim, ali svakako zakonom, zbog primjene jednog od opštih načela krivičnog prava "nullum crimen, nulla poena sine lege" - nema krivičnog djela i nema kazne bez zakona", napisao je Marković na Fajsbuku.

Kaže da se mora reći da je posljednje vrijeme pokazalo da neki pravnici ne poznaju ili nedovoljno poznaju norme blanketne dispozicije, pogrešno smatrajući da one i kada je u pitanju radnja izvršenja, mogu biti "popunjavane" aktima niže pravne snage od zakona.

"Takvo svoje stanovište u vrijeme trajanja pandemije izvode iz odredbi Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, koji uistinu propisuje mogućnost uvođenja određenih mjera zaštite, gubeći pritom iz vida da radnja krivičnog djela u vrijeme kada je bila na snazi jedna od tih mjera, i to zabrana napuštanja stambenih prostorija, nije bila ponašanje protivno toj zabrani, već protivno zabrani napuštanja tih prostorija u tačno određenom vremenu: radnim danima počev od 19h-05h, koje je, međutim, utvrđeno podzakonskim aktom, što je nedozvoljeno. Posljednji slučaj potvrdio je problem koji nastaje kada se radnja krivičnog djela propisuje podzakonskim aktom umjesto zakonom, kao jedino ispravnim načinom propisivanja radnje krivičnog djela. Jer, odredbom čl.34.st.2.tač.3. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti je kao jedna od mjera propisana i zabrana okupljanja stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, iz čega proizilazi da se ta zabrana jedino može propisati u cjelosti, a ne i djelimično, odnosno određivanjem dozvoljenog broja ljudi", rekao je on.

Marković je dodao da umjesto toga, pogrešno primjenjujući navedeni zakon, nije naređena kompletna zabrana kao jedina moguca mjera, već samo ograničenje broja ljudi na javnom mjestu, čime je praktično izmijenjena postojeća odredba navedenog zakona, i to naredbom Ministarstva zdravlja kao podzakonskim aktom, iako se radnja krivičnog djela može propisivati isključivom zakonom, a sam zakon mijenjati samo propisom iste, a ne i niže pravne snage od zakona.

"Tako se desilo da se podzakonskim aktom propisuje obaveza čije kršenje nije propisano ni Krivičnim zakonikom, a ni Zakonom o zaštiti stanovnistva od zaraznih bolesti, da ne govorimo o tome da su na osnovu podzakonskog akta dozvoljena javna okupljanja do određenog broja, dok preko tog broja predstavljaju krivično djelo, sve suprotno posljednjem navedenom zakonu koji u pogledu broja okupljenih lica ne pravi nikakvu razliku. Otuda se s pravom stvara sumnja da je određivanje maksimalnog broja okupljenih ljudi na javnim mjestima od 200 svjesno i namjerno urađeno, kako bi se spriječile ili ograničile litije koje namjerava da nastavi Mitropolija crnogorsko-primorska. Naravno, sve ovo je bilo moguće riješiti drugačije, a to je uvođenjem vanrednog stanja od strane parlamenta, nakon čega bi podzakonski akti imali snagu zakona, pa bi se tada narednom Ministarstva zdravlja mogla posebno propisati radnja krivičnog djela iz čl.287.KZ CG, nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti", zaključio je Marković.